Home / Poslovna scena / Ivan Ljubičić brani tenis od selidbe u Aziju i SAD

Ivan Ljubičić brani tenis od selidbe u Aziju i SAD

Teniske vode uzburkale su se dolaskom novog predsjednika Udruženja teniskih profesionalaca (ATP) Etiennea de Villiersa. Bivši menadžer u Disneyju postigao je hvalevrijedne rezultate, a poslovni uspon namjeravao je nastaviti preuzimanjem ATP-a. Glavna misija bila je vratiti danas narušeni imidž tenisa u svakom pogledu i svim strukturama, od navijača, televizijskih kuća do sponzora, promotora i menadžera. I dok su u početku igrači i javnost odobrili De Villiersove poteze, u posljednje vrijeme njegova politika nailazi na oštru kritiku. Razlog je jasan: prihod je na prvome mjestu, zadovoljstvo navijača i promocija igre tek su opravdanja za pokretanje nekih eksperimenata – premještanje turnira, promjenu rasporeda…

Nakon snimanja situacije i ispitivanja tržišta, De Villiers je došao do zaključka kako tenisu treba promjena sustava. Poznat, isprobani, uigran, dokazan i u cijelom svijetu prihvaćen nokaut-sustav na ispadanje odjednom je prema njegovom mišljenju postao staromodan i neprivlačan. Stoga je sa svojim suradnicima izabrao 13 turnira i odlučio na njima iskušati novi sustav igranja po skupinama. S manjim razlikama, sustav se temelji na osam skupina od tri tenisača, u kojima svi igraju sa svima, a prvo-plasirani odlazi u četvrtfinale, odakle se turnir nastavlja igrati na ispadanje.

U ATP-u su mislili da će taj sustav biti zanimljiviji kako za navijače, koji će svojeg omiljenog igrača moći vidjeti najmanje dvaput, tako i za sponzore i televizijske kuće – s naglaskom na televizijske kuće i sponzore, koji će lakše otvoriti blagajnu ako znaju da će top 10 tenisača vidjeti najmanje dvaput na središnjem terenu, na kojem je njihova reklama. Ali eksperiment s ‘tenisom po skupinama’, u koji je trebao biti uključen i Umag, prekinut je nakon pet turnira jer je pokazao previše nedostataka. Sve je kulminiralo u Las Vegasu, gdje je američki tenisač James Blake navečer bio u četvrtfinalu, a onda su ga ujutro ipak izbacili iz turnira zbog različitog tumačenja pravila.

  • ATP se vodi za činjenicama, a ne mišljenjima. Predani smo filozofiji ‘napravi, pokušaj, popravi ili izgubi’. Ovaj put uzeli smo u obzir sve strane, od direktora turnira, igrača, a osobito obožavatelja tenisa – opravdavao je svoj promašaj čelnog čovjek ATP-a Etienne de Villiers.

I prije početka pokusa najbolji su ga tenisači svijeta upozoravali da taj sustav ima više loših nego dobrih strana. No, nije se previše obazirao dok nije ‘puklo’ u Las Vegasu. Prije svega, sustav ždrijeba s 32 igrača, u kojem 16 izravno, a osam kroz pretkolo ulazi u osam skupina od tri tenisača zbujujući je za sve strane – medije, publiku i igrače. Mediji imaju problema s izvješćivanjem s takvih turnira, publika ima problema s praćenjem napretka svojih igrača u prvoj fazi turnira, a igrači se s pravom tuže jer sudbina nije u njihovim rukama zbog ‘mrtvih mečeva’ i predaja. Povrh svega, sjajne su okolnosti za namještanje mečeva…

  • Nešto smo naučili iz tog eksperimenta. Neki će upaliti, neki neće, ali mi ćemo se i dalje truditi graditi imidž profesionalnog tenisa.

Kad je završila jedna bitka, počela je druga. De Villiers je ponovno, prije svega vođen profitom, čvrsto odlučio organizirati najveće i najbogatije turnire ondje gdje će se najbolje prodati. Pritom se nitko nije obazirao na ravnomjernu raspodjelu turnira po kontinentima i podlogama, što je donekle do sada bio slučaj. Igračima je prekipjelo, pa su tijekom prošlotjednog turnira u Miamiju zakazali sastanak s vodećim ljudima ATP-a. Predsjednik Odbora igrača pri ATP-u, najbolji hrvatski tenisač Ivan Ljubičić, branio je mišljenje većine tenisača na Touru, koji se ne slažu s De Villiersovom namjerom da većinu onoga što vrijedi na Touru prebaci u SAD i Aziju…

  • Igrači su razočarani, osobito europski. Nije nam svejedno, velik je to pritisak, oni žele unaprijediti turnire u Monte Carlu i Hamburgu. U isto vrijeme u Aziji će biti još više turnira, a u SAD-u će sve ostati kao i prije – kaže Ljubičić i nastavlja:

  • Osjećamo da se mnogo toga lošega sprema europskim igračima i turnirima, a mi smo ipak veliki dio ATP-a. Zapravo, većina nas je iz Europe i zato ovo nije ugodna situacija.

  • Turniri u Monte Carlu i Hamburgu dva su od ukupno devet turnira iz Masters serije, odnosno turnira najvišega ranga s najbogatijim nagradnim fondom na Touru. Nastupi najboljih na takvim turnirima zapravo su zajamčeni jer im od uspjeha na njima uvelike ovisi nastup na završnom Mastersu, finalnom turniru najboljih osam tenisača svijeta, koji se još ove i sljedeće godine održava u Šangaju. Zato je igračima važno da budu spremni za Masters turnire, a zbog veličine i važnosti tih turnira važno im je da svi imaju jednake izgledne. A stvari se kreću u suprotnom smjeru – tenis je sve više posao, a sve manje sport…

    Osim Ljubičića, na sastanku su bili i Tommy Robredo te Rafael Nadal, španjolski tenisači koji su najveće uspjehe postigli na zemljanim terenima. Stoga im nije bilo svejedno kad je De Villiers dao prijedlog da se nagradni fond turnira iz Masters serije u Monte Carlu smanji sa sadašnja dva milijuna na 500.000 američkih dolara. Dakle, manje novca i niža kategorija turnira. Ali ako nešto moramo žrtvovati u novom rasporedu, zašto to ne napravimo u SAD-u i Europi? Ako ništa drugo, neka svima bude isto – objašnjava Ljubičić.

    Nije nam namjera braniti igrače, osobito najbolje, koji zarađuju milijunske iznose. Pritom se najmanji iznos zaradi od turnirskih nagrada, a veći od sponzorskih ugovora, kao i jamstava za nastup. Ali ipak ne treba zaboraviti da je posao profesionalnog tenisača prilično naporan.

    Možda bi svakome od nas bilo zabavno iz tjedna u tjedan mijenjati gradove, klimu i vremensku zonu i istodobno biti vrhunski pripremljen, organiziran i motiviran, no to mogu samo odabrani. Uostalom, Tour i jesu igrači. Od navijača do znora, svi su tu zbog igrača. A ATP im, među ostalim, želi nametnuti pravilo obveznog nastupa na svih devet turnira iz serije Masters. U suprotnom, ako ga zbog određenog razloga neki preskoče, zabranit će im se nastup na sljedećem. Tako ATP želi privući sponzore, ali što mu to vrijedi kada tjera igrače.

    Najbolji previše iscrpljeni za Davis kup

    • Poenta priče je da što više najboljih igrača igra na najvećim turnirima. A ako se ne pojavimo na jednom od njih, zabranit će nam nastup na drugom? Ne vidim kako će to zadržati najbolje igrače na najboljim turnirima – rekao je najbolji američki tenisač Andy Roddick i napomenuo:

    • Ne može sve biti tako kruto postavljeno, mnogo je sivih područja. Zar će nekoga suspendirati zato jer ima istegnuće zgloba, hoće li im trebati rentgenska snimka kao dokaz? Ne možete izbaciti odluke iz jednadžbe kad je riječ o sportu.

    Umjesto da s igračima nađu najbolji način podići tenis na novu razinu, zanimljivu svim zainteresiranim stranama, ATP se vodi samo profitom. De Villiers kao da ne čuje vrapce igrača za kraću sezonu, s obzirom na to da je ‘top 20’, klub najboljih tenisača svijeta, načet brojnim ozljedama zbog (pre)velikog broja nastupa.

    Osim nastupa na Touru, tenisači igraju i u Davis kupu, koji je pod kapom Međunarodnoga teniskog udruženja (ITF). No, u Davis kupu sve manje igraju najbolji jer jednostavno nisu u stanju. Stoga je u tijeku prepisak između igrača i ITF-a. S jedne strane igrači traže promjenu termina odigravanja dvoboja Davis kupa da bi imali više odmora između turnira, a ITF, pod čijom su ingerencijom i četiri Grand Slam turnira, ne želi maknuti prstom dok kod ATP-a ne vidi želju za prilagodbom. Rasprava traje, no izostaje zajednička odluka. Svatko čvrsto drži svoju stranu, ali igrači u cijeloj priči ispadaju najslabiji. Sve dok se ne odluče na štrajk…