Kupac dukata europski je lider u proizvodnji mlijeka i sira

Iako se u hrvatskim medijima dosta spekuliralo o tome kakav je zapravo novi vlasnik Dukata, čini se da hrvatska mlje-karska industrija nije mogla poželjeti boljeg tržišnog lidera od francuskog Lactalisa. Lactalis je tvrtka u obiteljskom vlasništvu sa sjedištem u Lavalu u Francuskoj. Prisutan je u 140 zemalja, a osnovao ga je André Besnier 1933. godine. U 2006. godini kompanija je imala 7,4 milijarde eura prometa, od čega je 3,4 milijarde (55 posto) realizirala na tržištima izvan Francuske. U 2007. očekuje se promet od devet milijardi eura. Zapošljava 30.000 ljudi, od čega 13.000 izvan Francuske. Tijekom povijesti kompanija je rasla organski, a vrlo je aktivna i u akvizicijama i u proizvodnji sira. U toj je branši, primjerice, drugi svjetski proizvođač. Trenutačno se proizvodnja odvija u čak 112 pogona, od čega u 43 izvan Francuske. Tvrtka prikuplja osam milijardi litara mljeka širom svijeta.

Stručila u odnosu na šest godina ranije (32 milijuna litara). Svježe mlijeko pakira se u Lavalu. Šest godina poslije kompanija već postaje jaka u francuskim okvirima jer se godišnje prikupi čak 110 milijuna litara mlijeka. To je i vrijeme otvaranja prvog pogona izvan Lavala, proizvodnog pogona u Mayenne.

Godina 1968. nije važna samo zbog global-akvizicija – kupljen je Claudel Roustang, sa- stavni dio Grupe Nestlé. Pogon za proizvodnju ementalera otvoren je u Charica- gneu, a kompanija postaje i vodeći francuski proizvođač maslaca. Godine 1987. učinjen je i iskorak preko Atlantika – u Kaliforniji je otvorena tvornica Turlock, a otvorena su i dva nova pogona u Francuskoj.

Veliku raspravu u Francuskoj nedavno je izazvao prijedlog Lactalis i d’Isigny-Sainte-Mère da bi radi očuvanja zdravstvene ispravnosti proizvoda trebalo unijeti određene promjene u recept za pripravu camemberta. Naime, taj se sir proizvodi od sirovog mlijeka, a u tim dvjema kompanijama tvrde da ono može sadržavati bakterije koje mogu izazvati želučane tegobe. Prijedlogu se, međutim, žestoko suprotstavljaju tradicionalisti, koji kažu da bi sir prema novom receptu imao sasvim drugačiji okus te da je pravi razlog promjene isključivo komercijalne naravi. Takav žestok otpor i ne čudi zna li se da je camembert prvi put proizveden još u 18. stoljeću tijekom Francuske revolucije. Veći je problem za dvije kompanije, međutim, stav Nacionalnog instituta za podrijetlo (INAO) koje zasad odbacuje njihov prijedlog. Iako dvije kompanije tvrde da su motivirane prvenstveno zdravstvenim razlozima, priznaju da u svemu tome ima i komercijalnih motiva, jer bi im promjena omogućila veći plasman proizvoda, primjerice, u anglosaksonske zemlje.

Nema sumnje da je glavni proizvod Lactalisa sir Président, koji se trenutačno prodaje u 140 zemalja svijeta i 2004. donio je prihod od milijardu eura. Možda će njegovu popularnost najbolje dočarati podatak da se svake sekunde u svijetu proda 12 komada toga sira. Président je brend s međunarodnim ugledom, francuskom podrijetlom koje jamči kvalitetu i trajnost. Sastoji se od većine mlječnih sastojaka, od mlijeka, maslaca, vrhnja do dimljenog sira. Drugi po važnosti unutar grupacije svakako je Société, koji slijedi višestoljetnu tradiciju roqueforta (kralja sireva). Također se može poštovati snažnom prodajom na svjetskoj razini. Regionalno, glavni je brend svakako Galbani, talijanski sir (mozzarella, ricotta, mascarpone). U Italiji se prodaje pod sloganom ‘Galbani znači povjerenje’. Uvjerljivi lider na talijanskom tržištu, Galbani se dobro prodaje i u Sjedinjenim Državama, Japanu, Kanadi i ostalim europskim zemljama. Kao snažni brendovi regionalno se ističu i Foodmaster (zamrznuta hrana i jogurt), koji se izvrsno prodaje u Ukrajini, Moldaviji i Kazahstanu, te Lauki (tekuće mlijeko) koji je tržišni lider u Španjolskoj.

Proces proizvodnje mlijeka osvremenjen je 1999. pod nazivom Cap sur l’avenir (Pogled u budućnost). Sastoji se od tehničkog nadzora farmera, poštovanja dobre prakse mužnje, nadziranja i tretmana životinja i postupaka koji će biti na dobrobit životinja, certifikacije proizvođača te automatske i pravodobne analize mlijeka na farmi. Do sada je 80-ak posto francuskih proizvođača potpisalo članstvo u tom procesu. Znatan je napredak postignut i u poboljšanju kvalitete mlijeka koje dolazi iz istočne Europe. Certifikacije proizvodnje iznimno su važne: tako Lactalis danas posjeduje 39 lokacija s certifikatom ISO 9001 te sedam lokacija s certifikatom ISO 14001 (za zaštitu okoliša). Grupacija je u postupku dobivanja certifikacije za kompaniju u cjelini.

Njezinu podružnicu Lanquelot, koja ima godišnji promet od 5,5 milijardi franaka, prikuplja 1,2 milijarde litara mlijeka i posjeduje 10 tvornica u Francuskoj – ukupno kao polovina Grupe Besnier. Početkom devedesetih kompanija već ima godišnji prihod od 18 milijardi franaka i 10 tisuća zaposlenih. Godišnja proizvodnja Camemberta već je na razini od 313 milijuna komada. Još jedna važna akvizicija je Grupa Valmont s pet tvornica i brendovima Valmont, Chevretines, Rondele i B’A. Kupljena je i tvrtka Girod, vodeći proizvođač sira reblochona. Preuzimanje Société des Cavesa obavljeno je 1992. godine, a iste je godine kupljena i američka podružnica Nestléa – Sorrento. Time je u kompaniju ušlo čak osam novih tvornica u Francuskoj, tri u SAD-u i prihod od 3,5 milijarde franaka.

Najvažniji je događaj za Lactalis potpisivanje strateškog partnerstva s Nestléom, kojim je stvorena druga po snazi europska kompanija za proizvodnju zamrznute hrane 2003. godine. Ta je kompanija imala godišnji prihod od 95 milijuna eura i proizvodi 20 tisuća tona sireva poput gorgonzole, crescenze i mozzarelle. Iste je godine preuzeta i CEMA, obiteljska tvrtka iz Lillea. Slijedio sporazum s američkim investicijskim fondom API za preuzimanje Foodmastera, kompanije koja posluje u Kazahstanu, Ukrajini i Moldaviji te prikuplja 100 milijuna litara mljeka. Te su godine održana još čak četiri manja preuzimanja, što dovoljno govori o snazi kompanije. Val kupnji nastavljen je 2005. i 2006. godine. Najvažniji je, međutim, događaj potpisivanje strateškog partnerstva s Nestléom kojim je stvorena druga po snazi europska kompanija za proizvodnju zamrznute hrane. U zajedničkoj kompaniji Lactalis drži 60 posto udjela. Također, prošle je godine preuzet Galbani, tržišni lider u Italiji i broj jedan za talijanske sireve u Europi. To preuzimanje prometnulo je Lactalis u drugu po veličini kompaniju za proizvodnju sira na svijetu. Lactalis i Nestlé prošle su godine odlučili i stvoriti zajedničku proizvodnju svježe hrane nazvanu Lactalis Nestlé Produits Frais (LNPF), koja posluje na tržištima Francuske, Belgije, Luksemburga, Velike Britanije, Irske, Španjolske, Italije, Portugala i Švicarske. Godišnja proizvodnja je na razini od 620 tisuća tona, uz godišnji prihod od 1,5 milijardi eura.

Pri prodoru u regiju Lactalis vjerojatno neće stati na Dukatu već će se pokušati proširiti i u Srbiji. Ondje će mu najveći konkurent biti britanski investicijski fond Salford, iako se čini da bi mu baš on mogao i otvoriti vrata. Nema industrijskog segmenta u Srbiji u kojemu je privatizacija tako brzo provedena kao što je to slučaj s mlječnom industrijom. Podaci Privredne komore Srbije (PKS) govore da je ona gotovo u cijelosti dovršena. Najveći posao u tom procesu napravio je britanski investicijski fond Salford, koji kontrolira 60 posto tržišta mljeka u Srbiji. Tijekom 2003. i 2004. ta grupa kupila je pet najvećih mljekara: grupaciju Imlek, Impaz iz Zaječara te mljekare u Novom Sadu, Subotici i Zemunu. Na izraženu strepnu ekonomskih analitičara da bi moglo doći do monopolizacije tržišta mljeka, di-rektor beogradske podružnice Salforda Slobodan Petrović u tamošnjim medijima objašnjava da kompanija Danube Foods Group, koja povezuje poslovanje svih pet članica, drži tek 22 posto prodaje mljeka i mlječnih proizvoda u Srbiji te, prema njegovim riječima, postoji još najmanje 205 malih mljekara, što je sasvim dovoljno za zdravu konkurenciju na tržištu.

Ako je Danube Foods Group nesumnjivi tržišni lider u Srbiji, situacija u Vojvodini ipak je nešto drukčija. Najveći dio tržišnog kolača pripada Novosadskoj i Mljkari Subotica, a tu su još dvije jake mljekare – Mlekoprodukt iz Zrenjanina, koji posluje u sklopu francuske grupacije Groupe Soparing Bongrain, i somborski Somboled, koji je preuzela hrvatska kompanija Lura. Na proizvodnom planu i tu je došlo do promjena jer je Lura, koja se ne bavi proizvodnjom sladoleda, tu proizvodnu liniju prodala njemačkom investitoru koji se namjerava na srpskom tržištu pojaviti s novom robnom markom pod imenom Rick Ice.