Može li se ostvariti ideja rođena nakon prodaje dukata?

Ideja je na stolu, a lideri prehrambene industrije smatraju je vrijednom razgovora, što otvara nova pitanja, među kojima je ključni problem taj što bez Agrokora prehrambena industrija teško može napraviti ozbiljnije korake prema regiji razgovarati na relaciji Vlada – prehrambene tvrtke. Perković iz Badela 1862 kaže da je kompanija koju vodi spremna sudjelovati u osnivanju posebnog fonda.

• Kao što sam uvijek govorio, nema potrebe da se kompanije iz prehrambene industrije vlašću povezuju, potrebno je poslovno povezivanje, odnosno zajednički nastup – kaže Perković, no dodaje da je posljednji rok da ta ideja zaživi kraj ove godine i da je to prvi put moguće jer iza nje stoji Vlada.

• Nadam se da će potpredsjednik Polančec uskoro okupiti lidere prehrambene industrije i da ćemo ozbiljno razgovarati o mogućnostima – kaže Perković.

Kad je riječ o prvom akcijama koje bi trebalo poduzeti da bi fond uspješno djelovao, Perković je vrlo precizan i kaže da kompanije iz sektora najprije moraju iznijeti svoju dugo-ročnu strategiju razvoja i da svaka tvrtka treba u strategiji druge prepoznati svoje ciljeve kako bi se zatim usuglasili zajednički.

Upravo je nepostojanje dugoročne strategije razvoja pojedinih kompanija iz sektora kao velik problem prehrambene industrije istaknuo i Dragutin Drk, predsjednik Uprave Vindije.

• Ideja koja dolazi iz Vlade dobra je i bila bi korisna prehrambenoj industriji, no u postojećem stanju tranzicije pitanje je koliko je provediva – kaže Drk i upravo kao i Perković tvrdi da je kao pripremu za osnivanje fonda potrebno usuglasiti zajedničku strategiju kompanija. Kao mogući sudionici fonda spominju se Franck, čiji je lider Milan Artuković uvijek bio sklon ideji zajedničkog nastupa na tržištu regije, i Kraš, čiji predsjednik Uprave Nadan Vidošević, ujedno predsjednik Hrvatske gospodarske komore, često ističe potrebu za regionalnim iskorakom prehrambene industrije. Marica Vidaković, Kraševa prokuristica, kaže da ideju osnivanja fonda nameću izazovi globalizacije.

• Ideja je dobra, i ne mora to nužno biti kapitalno povezivanje. Budući da s se Krašem još nije ni formalno ni neformalno detaljnije razgovaralo o toj ideji, teško je davati detaljne komentare – kaže Vidaković.

Dok se početkom tjedna još nagadalo da je kreator te ideje Darko Marinac, provuklo se neslužbeno tumačenje prema kojem će prehrambene tvrtke s Vladom dogovoriti o konkretnim koracima za osnivanje fonda, a zatim će svi zajedno, predvođeni vladajućima, zakućati na vrata Ivici Todoriću, prvom čovjeku najjače prehrambene industrije, kako bi privoljeli Agrokor da se uključi. Iz Agrokora, naravno, tu ideju nisu htjeli komentirati, a poručeno nam je samo da je riječ o strateškom pitanju na koje nije lako odgovoriti.

Dok iz Banskih dvora kreće ideja povezivanja prehrambenog sektora, konzultanti u vremenu koje se može zvati era nakon Dukata sumnjaju u uspjeh. Kažu, neslužbeno, problem prehrambene industrije nije novac, nego to što ponegdje nedostaje sposobnog vodstva, ponegdje dobrih ideja, a ponegdje efikasnosti. I sve bi to mogli biti razlozi neuspjeha te inicijative bude li se Vlada oslonila na uvjerenje da je dovoljno u fond prehrambenoj industriji dati dionice i udjele u poduzećima kako bi krenula u regiju.

Ipak, ideja je na stolu, a lideri prehrambene industrije smatraju je vrijednom razgovora, što otvara nova pitanja, među kojima je ključni problem taj što bez Agrokora prehrambena industrija teško može napraviti ozbiljnije korake prema regiji, a njega je teško uklopiti u zajedničku priču nekoliko kompanija tako da Ivica Todorić pristane na suodlučivanje, a ne samo- stalno donošenje ključnih odluka.

Prema jednoj spekulaciji iza brda se zapravo valja ideja prema kojoj bi ulogu čvrste točke u domaćoj prehrambenoj industriji, pa i regulatora i zaštitnika domaćeg tržišta, kao odskočne daske za širenje u regiju zapravo preuzela Podravka. Budući da je riječ o kompaniji koja posluje na tržištu EU i objedinjuje proizvodnju hrane i pića u više segmenta, a ima lijekove (Belupo), to bi mogla biti tvrtka oko koje bi se sve druge prehrambene kompanije mogle okupiti.

Međutim, Todoriću je nemoguće otkazati primat. Uz to, najveći problem u ostvarenju te ideje, ako je doista o tome riječ, mogao bi se naći u Podravkinoj vlasničkoj strukturi. Naime, država kontrolira tek 18 posto koprivničke prehrambene industrije, a da bi ona bila čvrsta točka hrvatskoga prehrambenog sektora, trebat će na neki način uvjeriti ostale kompanije da se tim potezom cijeli sektor zapravo ne dovodi u rizik od potresa koji bi se mogli dogoditi na tržištu kapitala zahvaljujući disperzivnoj vlasničkoj strukturi Podravke koja u tom smislu ni sama nije zaštićena.