Radničko dioničarstvo: ‘A da ipak pogledamo kako to rade drugi?’

Godinu dana je potpredsjednik Vlade Damir Polančec promovirao ideju da se u novi zakon o privatizaciji ugradi odredba prema kojoj bi organizirani zaposlenici-dioničari mogli kupiti do 25 posto temeljnog kapitala tvrtke u kojoj rade. Nakon što su sindikati prošlog tjedna definitivno odobili prijedlog Vlade o organiziranom radničkom dioničarstvu, došlo se na ‘spasonosnu’ ideju. Ured za socijalno partnerstvo pripremit će analize postojećih modela radničkog dioničarstva u ostalim europskim zemljama te u SAD-u. Nakon toga održat će se okrugli stol koji bi trebao biti podloga za izradu posebnog zakona o organiziranome radničkom dioničarstvu.

Cijela ta predstava može se analizirati iz više kutova (izborna godina, privatizacija, odnosi Vlade i sindikata), ali neka nam ovom prilikom bude dopušteno primijetiti da je priča o organiziranome radničkom dioničarstvu još jedan dokaz autističnosti koja vlada hrvatskim političkim, znanstvenim ali, budimo samokritični, i – medijskim prostorom.

U slučaju radničkoga dioničarstva, dakle, najprije je izrađen prijedlog zakona, a tek se sada došlo na ideju da se pogleda kakva je praksa u svijetu.

Hrvatski zakonodavci, ali i velik dio poduzetnika i menadžera sustavno ignorira to što se događa izvan granica zemlje. Svi smo zaokupljeni svojim sitnim jaštvima bavljenjem o tome tko je kome smjestio, gledamo jedni drugima u tanjir… Donositeljima odluka padne na pamet neka, prema njima genijalna ideja i odmah je krenuo provoditi. Kasnije se čude kad otkriju da stvar ne funkcionira, a još više kad saznaju da je netko negdje u svijetu isti problem riješio na drugi, nerijetko uspješniji način.

Svjetska iskustva često mogu pomoći i u domaćim raspravama. Primjeri radi, koliko god to zagovorici zacemtiranog tečaja kune pokušavali marginalizirati, pristaše fleksibilnije tečajne politike nikad nisu posve zaštitili. Da je netko u Hrvatskoj htio ozbiljnije analizirati nedavne najave otpuštanja tisuća radnika iz Airbusovih pogona u EU, otkrio bi da je jedan od razloga krize europskog proizvođača aviona – jak euro i slab dolar. Zahvaljujući slabom dolaru, američki proizvođač aviona Boeing daleko je konkurentniji od Airbusa čiji se troškovi računaju u jakim eurima, dok su ponude kupcima izražene u slabim dolarima. Sada bi bilo zanimljivo čuti domaće advokate precijenjene kune i njihovo objašnjenje da jak euro šteti Airbusu, dok jaka kuna ne šteti preostalim hrvatskim izvoznicima. Naravno, jednostavnije je pogrešne odluke otprije 15 godina (i njihovo održavanje sve do danas) sakriti pod tepih i ignorirati svjetsku praksu.

Kad bismo svi zajedno sustavno pratili preuzimanje tvrtki diljem svijeta, uočili bismo da mnoge države nisu sasvim naivne kad neka strana tvrtka krene preuzimati neku njihovu domicilnu tvrtku (ne u državnom, nego u privatnom vlasništvu). Pa tako austrijska Vlada svim silama nastoji spasiti od preuzimanja svoju čeličanu. Napadač je britanski private equity fond CVC.

To otkriva još jednu ključnu sintagmu aktualnoga globalizacijskoga biznisa. Većina u Hrvatskoj nije svjesna da svijetom počinju vladati novi predatori: private-equity fondovi. U vrijeme kad hrvatsko tržište kapitala tek otkriva da tvrtke mogu financirati svoj razvoj izlaskom na burzu, u svijetu je počeo obrnuti trend. Pokazalo se da su zahtjevi dioničara upućeni upravama tvrtki koje kotiraju na burzama previše kratkoročno usmjereni.

Sada jačaju tvrtke privatnih investitora koji stvaraju zatvorene fondove, a oni na burzi kupe poljuljanu tvrtku, povuku je iz trgovine dionicama i restrukturiraju radi dugoročnije dobiti. Hrvatska bi Vlada morala već imati posebnu strategiju ili obrane ili privlačenja private equity fondova. Na žalost, da bi se mogla odrediti prema novim pojavama, treba ih biti svjesna. Fokusirana na domaću temu, naravno, i ne zna što se vani događa.

Ima toga još. Trebalo bi provjeriti zašto Rusi počinju mnogo ulagati u zdravstvo i edukaciju, što je s energetskom budućnošću Europe, zašto Malezijci idu prodavati svoju autoindustriju Proton, kako se tvrtke bore protiv autoriteta Europske komisije…

Ali, to pretpostavlja da se radi ‘sat vremena dulje’. A tko je sada za to raspoložen, kada dolaze lijepi dani i treba provjeriti vikendice na Jadranu!