Listama top-brendova već godinama dominiraju američki i zapadnoeuropski brendovi. Nove svjetske poslovne velesile poput Kine, Indije i Brazila takva situacija ozbiljno zabrinjava. Primjerice, među 100 svjetskih top-brendova samo su dvije indijske kompanije. Nešto je bolja situacija s ruskim i kineskim brendovima, no i njihova je zastupljenost vrlo mala.
Poredak na top-listama najpopularnijih svjetskih robnih marki (brendova) posljednjih se godina vrlo malo mijenja. Takva se situacija ponovila i ove godine kad su se sastavljale liste najvrednijih globalnih brendova za 2006. godinu. Na listi najboljih potrošačkih brendova koju sastavlja Interbrand ponovno je Coca-Cola, najpoznatiji američki i svjetski proizvod, čiji brend vrijedi 67 milijardi dolara. Slijede Microsoft (56 milijardi dolara), IBM (56 milijardi dolara) i General Electric (48 milijardi dolara). Prva promjena počinje tek na sedmom mjestu, na koje je ove godine s devetog mjesta skočila Toyota. Jedan od razloga za takav skok je rast vrijednosti Toyotina brenda za 12 posto u odnosu na 2005. godinu, odnosno sa 24 na 27 milijardi dolara.
Na listi najboljih poslovnih brendova prvo je mjesto osvojio BBC, britanska televizijska kuća. Slijede Microsoft, British Airways, British Telecom i Google.
Obje liste pokazuju da američki brendovi dominiraju, a slijede ih britanske i zapadnoeuropske robne marke. Nove svjetske poslovne velesile poput Kine, Indije i Brazila takva situacija ozbiljno zabrinjava. Primjerice, među 100 svjetskih top brendova samo su dvije indijske kompanije. Nešto je bolja situacija s ruskim i kineskim brendovima, no i njihova je zastupljenost vrlo niska.
Jedan od razloga za takav mali udio su i kriteriji prema kojima se takve liste sastavljaju. Interbrand, jedna od najpoznatijih kompanija za rangiranje i procjenu vrijednosti robnih marki, upotrebljava nekoliko kriterija pri sastavljanju svojih listi. Da bi ušla na Interbrandovu listu, tvrtka mora trećinu prihoda ostvarivati s inozemnih tržišta, biti poznata i izvan baze svojih korisnika te javno objavljivati financijske i marketinške podatke. Uz to, Interbrand ne priznaje holdinge (npr. Proctor&Gamble) i zrakoplovne kompanije. Ne čudi stoga da američke kompanije, koje su najviše iskoristile prednosti globalizacije, osvajaju prva mjesta na takvim listama. S druge strane, najveće kompanije na tržištima u razvoju obično su ograničene na domaće ili regionalno tržište, pa se i prepoznatljivost brenda ograničava na taj prostor.
Drugobolna točka velikih kompanija u, primjerice, Kini, Indiji ili Rusiji jest ta da su obično nasljednice velikih državnih poduzeća i da im transparentnost, odnosno javnost poslovanja nije jaka strana. Ako i objavljaju financijske podatke, rijetko su tvrtke koje objavljaju i marketinške informacije.
Posljednja, ali i najveća prepreka je izvoz proizvoda koji mogu biti brend. Na lokalnim listama top-brendova malo je izvozno orijentiranih kompanija koje mogu zadovoljiti, primjerice, kriterij trećine inozemnih prihoda. Uz to, mnoge velike tvrtke u tim zemljama izvoze poluproizvode i sirovine koje je teško brendirati. Tvrtke poput Interbranda, osim internacionalnih, sastavljaju i liste najvrednijih brendova u pojedinim zemljama. Takva rangiranja zanimljiva su utoliko što pokazuju da najpoznatije tvrtke u nekima od najnaseljenijih zemalja svijeta poznaje vrlo malo ljudi izvan te države ili eventualno regije.