Home / Tvrtke i tržišta / Srpskoj Delti onemogućen ulazak u slovenski Kras

Srpskoj Delti onemogućen ulazak u slovenski Kras

Miroslav Mišković, vlasnik Delta Holdinga iz Beograda, već dulje želi postati ako ne vlasnik, barem suvlasnik neke od slovenskih prehrambenih tvrtki. Nedavno je na slovensko tržište pokušao ući na mala vrata. Poučeni ranijim neuspjesima, Miškovićevi ljudi su angažirali Ivana Perčiča, iz novogoričke družbe Agis, da posreduje pri ponudi otkupa 9,79 posto dionica sežanskoga Krasa, koje je prodavalo poduzeće Vinakras. Osim Perčiča, u igru je bila uključena i ljubljanska posrednička tvrtka Ilirika.

Perčič tvrdi da je posao za Miškovića vodio inkognito, jer je na taj način želio dioničarima Krasa prikriti identitet kupca, s obzirom na to da srpski kapital i Miškovićevo ime u Sloveniji nisu najpopularniji. Delta Holding je u trenutku kad je vidio da od kupnje neće biti ništa beogradskim redakcijama poslao priopćenje u kojemu je, među ostalim, stajalo da je utjecati ili spriječiti bilo čiji otkup nešto manje od 10 posto dionica Krasa iz Sežane.

Izvjesno je, međutim, da Koparska banka nije na lijepe oći Krasu odobrila milijunska financijska sredstva za otkup dionica, već uz određena jamstva.

U Delta Holdingu tvrde da je ukupna vrijednost njihove ponude za dionice Krasa iznosila 60 milijuna eura te da je menadžment Krasa bio upoznat s visinom ponude. U Delti optužuju menadžment Krasa da nije obavijestio i ostale dioničare koji imaju pravo prvokupa kao i menadžment.

  • Zato sumnjamo da je riječ o povredi zakona, zloporabi službenog položaja kako od strane prodavca Vinokrasta, tako i od strane kupaca, tj. menadžmenta Krasa – kažu u Delti.

Prvi čovjek Krasa Sežana Edvard Fonda tvrdi da sa srbijanskom Deltom nije bilo razgovora, jer kompanija nije na prodaju. Zanimljivo je i Deltine navode o ponuđenih 60 milijuna eura, uz napomenu da o toj svoti nije bilo riječi, ali priznaje da je od nekih iz Delte čuo kako o tome razmišljaju. Edvard Fonda kaže da će čelnstvo tvrtke veoma brzo donijeti odluku hoće li i po kojoj cijeni dati ponudu za otkup svih preostalih dionica.

Treba reći da je menadžment Krasa udružen u kompaniju Brinovka, koja posjeduje 47,60 posto Krasovih dionica, dok njima naklonjena tvrtka TAH Group ima 28,47 posto. Iako Kras i TAH Group negiraju da preostali dio kolača čuvaju za čelnike, izvjesno je da su čelnici i uži suradnici tvrtke većinski vlasnici Krasa.

Neki slovenski mediji, pozivajući se na ne službene informacije, upozorili su slovensku javnost da vodstvo Krasa nije imalo ovlaštenje svih vlasnika za otkup dionica od Vinakrasta, tj. za otkup dionica prema dvostruko višoj cijeni, naime, 120 eura za dionicu, jer je do ponude Delte knjigovodstvena cijena bila upola manja. Zato je cijela transakcija obavljena na osnovi člana 247. Zakona o gospodarskim subjektima koji takvu operaciju dopušta u slučaju da kompaniji prijeti težak poslovni gubitak.

Miroslav Mišković upozorava javnost u Srbiji da se Slovenija brani od srpskoga kapitala. Tako je i treći pokušaj Miroslava Miškovića da kupi neku tvrtku ili da uđe na slovensko tržište bio neuspješan. Prvi put se to dogodilo 2002. godine, kad je u Ljubljani želio sagraditi Deltin trgovinski centar, ali u slovenskoj metropoli nisu bili voljni ponuditi mu atraktivnu lokaciju. Mišković je 2005. godine pokušao uvjeriti čelne ljudje Pivovare Laško da mu prodaju tvornicu sokova Fructal iz Ajdovščine, ali oni su njegovu namjeru odlučno odbili.

Slovenija se očito ne može osloboditi straha od negativnog utjecaja inozemnoga kapitala. Paranoja zbog rasprodaje nacionalne ‘srebrnine’, koju je još nedavno pratila rasprava o takozvanom nacionalnom interesu, još je snažno prisutna.

Zamjena na vlasti 2004. godine probudila je nadu da će se Slovenija konačno oprostiti od birokratsko-menadžerskog modela kapitalizma i prijeći na normalno tržišno gospodarstvo koje se temelji na domaćem i inozemnom privatnom vlasništvu, gdje je država samo tvorac odgovarajućeg normativnih uvjeta. No, čini se da je u vladajućoj koaliciji došlo do populističkog preokreta. Od povlačenja države iz gospodarstva i transparentne privatizacije, koja se ne može temeljiti na isključivanju unaprijed, zasad nema ništa. Primjer za to je miniranje preuzimanja NLB-a od strane belgijskoga KBC-a, dogovoreno još 2002. godine.