Teška vremena jedan je od filmova koji ne ‘legnu’ odmah. Već nakon prvih nekoliko minuta podsjetit će vas na Dan obuke, što nije uopće čudno s obzirom na to da je ovaj redateljski priznati djelo Davida Ayera, odgovornog za scenarij Dana obuke, tako da slijedi u velikoj mjeri i njegovu logiku. Koncept likova je gotovo identičan, jer imamo opasnog psihopata Jima koji polako gubi kontrolu nad svojim životom i djeluje negativno na ‘nevinoga’, idealističnog Mikea Alonza (redatelj ima nekakav fetiš na ime Alonzo, jer se tako preziva Denzel Washington u Danu obuke), koji služi kao Jimova savjest i predstavlja zdravozumski protutluž. Zločesti opet ima latino ljubavnicu, pogotovo kao rezultat svojih djela, a dobri dečko se izvlači bogatiji za važno životno iskustvo, sada, više nego ikad, spreman i odlučan živjeti prema visokim moralnim standardima.
I atmosferom taj je film nalik svom ‘prethodniku’. Od početka je nabijen lošim predosjećajem i napetošću, što je u Teškim vremenima još naglašenije i izvrsno vođeno. S obzirom na to da je priča donekle rezultat redatelja poznatih iskustava, film drži vodu i čini se prizemljenijim od Dana obuke, koji je ipak bio malo holivudski dotjeran za širu publiku. Ipak, kao posljedica manjka toga holivudskog ‘ubrzanja’, ima praznog hoda na nekim mjestima, što se može oprostiti s obzirom na to da je jasno kako redatelj namjerno želi brzinu manje. Bale je vrlo dobar, iako je malo previše iskarišao svoj lik, pogotovo u pogledu naglaska i govora, ali je zato njegov partner Rodriguez izvrstan i vrlo uvjerljiv bez one dječačke naivnosti Ethana Hawkela. Jim se borio protiv ‘terorista’ te kao i svi krhki američki vojnici pati od PTSP-a, pokušava pronaći posao i srediti život nakon otpuštanja iz vojske. Njegov prijatelj Mike, pak, pokušava isto samo bez PTSP-a. I tako se oni voze naoko, opijaju, traže posao i upadaju u neprilike…
