Konkurencija je već na tržištu i stoga u prednosti, no ako na njemu postoje proizvodi koji nude slične prednosti, nema izrazitog tržišnog lidera, a rast tržišta u tom trenutku relativno je spor i očekuje se ubrzanje, postoje izgledi da kompanija koja kasnije ulazi postane profitabilan tržišni izazivač ili sljedbenik. Šanse za osvajanje prve pozicije nisu velike, no ni takav razvoj događaja nije nemoguć. Moguće su sljedeće strategije:
Osvajanje tržišnog udjela u ovom se slučaju temelji na cijeni nižoj od konkurencije, što je pogodno ako potrošači nisu lojalni ili ako vjernost nije istaknuta. No, taj koncept dugoročno je teško održiv, pogotovo zato što će konkurencija uzvratiti ili smanjenjem cijena ili nekom drugom prednosti, tako da tvrtka u startu mora biti spremna na rat cijenama, koji iscrpljuje i katkad je vrlo rizičan.
Dugoročnija strategija od borbe niskim cijenama, a uspjeh će osigurati koristi dodane osnovnom proizvodu. Dodana vrijednost može biti dostupnost servisnom centru, atraktivno pakiranje, jamstvo ili neka druga posljeprodajna usluga. Druga je mogućnost naglašavanje kompatibilnosti s drugim proizvodima tvrtke, usmjeravanje pozornosti na ekološku proizvodnju ili od domaćih sirovina, odnosno ono što tvrtka procijeni važnim potrošačima.
Kad na tržištu nema većih pomaka, inovacije su uspješan lijek. Svi svjetski lideri najveći su inovatori – njihova su ulaganja u promociju i marketing blijeda slika u usporedbi s troškovima istraživanja i ulaganja. Krilatica ‘važno je sudjelovati’ nije najšireno rješenje posebno u jednoj utakmici – tržišnoj. Opstati nije dovoljno, pasivnost se ne tolerira, a tržišne pozicije svakodnevno se napadaju i brane. Bezbroj je puta dokazano da biti prvi na tržištu nije vječno, ali da nije ni tako jednostavno zauzet mjesto vode. No, nije nemoguće. Da je tako, pokazuju primjeri mnogih kompanija, kako na svjetskom, tako i na domaćem tržištu, koje su primjenjujući neku od strategija tržišnih izazivača pobijedile u utrci zeca i kornjače.
Najupečatljiviji primjeri ratovanja svakako su oni uz pomoć gerilske strategije tržišnih izazivača, koja je u svijetu ipak šokantnija i inovativnija nego u Hrvatskoj. No, nedavni primjer uspješnih gerilaca u Hrvatskoj je svakako, kako kaže Damir Ciglar, direktor reklamne agencije Imago, projekt dnevnih novina 24sata. Skromni počeci unaprijeđeni su redefiniranjem strategije prema gerilskim oblicima, koja je, kaže Ciglar, u startu bila direktni napad, a pomaknut je fokus novina s vijesti na zanimljivost. Taktika 24sata ne temelji se samo na oglašavanju, što se često postavlja u marketingom, već i na strategiji niske cijene, dodanoj vrijednosti kroz priloge, besplatnom izdanju i agresivnijoj distributivnoj politici uz pomoć kolportera.
Jasnjim definiranjem uredničke politike utemeljene na sažetim zanimljivostima te uvođenjem besplatnoga popodnevnog izdanja kao briljantnog taktičkog sredstva 24sata doslovno su pomela hrvatsko tržište dnevnih novina te u svega nekoliko mjeseci postala najčitanije i najnakladnije dnevne novine, pravi lider s više nego dvostruko većom nakladom od prethodnih lidera – kaže Ciglar.
I Karlovačka je pivovara gerilskom strategijom na Svjetskom nogometnom prvenstvu mnogim potrošačima stvorila privid da je Karlovačko, a ne Ožujsko sponzor hrvatske reprezentacije. Ključno je bilo organizirano praćenje utakmica u Karlovačkoj korneru. Ipak, snažniji istupi rezultirali su i povećanim troškovima, u oglašavanju. Kao primjer izazivača u pivarskoj industriji može se promatrati i Carlsberg Croatia s Panom i Tuborg Greenom, ali i s kompletnim korporativnim ponašanjem. Koristeći se kombinacijom strategije segmentacije tržišta i strategije pozicioniranja, Carlsberg Croatia je od lokalne marke piva Pan uspjela u samo jednoj godini, smatra Ciglar, postati glavni izazivač u takozvanoj mainstream kategoriji piva te primjenom strategija zadržati visoke dvoznamenkašte indeksa rasta u kategoriji koja bilježi stagnaciju.
Kupci u ranim fazama životnog ciklusa proizvoda traže koristi koje su više osobne prirode, odnosno svojstva koja će im omogućiti određeni status u skupini potrošača, dok kupce u kasnijim fazama proizvoda privlače ponude poput jednostavnije uporabe, odnosno načina na koje im proizvod može uštedjeti vrijeme i novac.
Umjesto rata cijenama nove kompanije mogu ponuditi druge opipljive koristi: primjerice, kupnjom proizvoda dobiva se još jedan besplatno; uza svaku kupnju dijele se kuponi i, kad ih se skupi dovoljno, mogu se zamijeniti za određeni proizvod. Takvim akcijama proizvođači žele kupca natjerati da procijeni cijenu proizvoda i koristi koje dobiva u odnosu na konkurenciju. U ponudi može biti i besplatno instaliranje proizvoda.
Tvrtke koje kasnije ulaze na tržište moraju znati da cijena nije jedini čimbenik, nego da pozornost treba obratiti i na druge dijelove marketinškog miksa. Treba pronaći prilike koje još nije iskoristila konkurencija tako da se upotrijebe drugi kanali distribucije ili metode promocije koje do tog trenutka nisu bile upotrijebljene za takav tip proizvoda ili usluge.
Tvrtka gradi utvrde oko svojih tržišta. No, najčešće nije dovoljno braniti postojeću poziciju, što pokazuje primjer Forda, koji je to pokušao s modelom T. S druge strane, Coca-Cola proširuje svoj asortiman pića i konstantno se oglašava i osmišljava nove akcije.
Pametni konkurenti napast će liderove slabije bočne strane. Japanski proizvođači malih automobila tako su se probili na američko tržište, dok takve napade uspješno zaustavljaju Nestléov Nescafe i Gold jer imaju potporu ‘bočnih marki’ Blenda 37, Alta Rica i Cap Columbije.
Bolje spriječiti nego liječiti. Tesco i Asda su, osjetivši prijetnju ulaskom konkurenata Aldija i Lidla na englesko tržište, uzvratili udarac svojim proračunskim rasponom niskih cijena. Iako je Aldi imao početno uporište na tržištu, Tesco i Asda nastavili su povećavati tržišni udjel pozivajući se na prednost kupnje na jednome mjestu.
Kad je Mars napao tržište sladoleda proširenjem marke s čokoladama Mars Bar, Snickers, Bounty i drugi našli su se pred novom klasom proizvoda. Unileverov odjel sladoleda Walls susreo se s teškoćama jer nije imao marku slatkiša koju bi mogao upotrijebiti na taj način. Problem je riješio proširenjem marke Cadbury, Marsova konkurenta, koji nije bio zainteresiran za sladoled.
Tvrtka agresivno braniti položaj, širi se na novu tržišta tako da se fokus prebacuje s proizvoda na širu potrošačku upotrebu (ne samo prekrivanje podova oblogama nego i zidova) ili se diverzificira u nesrodne djelatnosti.
Ako tvrtka više ne može braniti svoje položaje, odrice se slabijih i koncentrira sredstva na snažnija područja. No, potrebno je prepoznati kad obrana sažimanjem ostavlja tvrtku s premalom osnovom za osiguranje preživljavanja ili dopušta napadaču previše dominantan položaj.
Izazivači nerijetko rade isto što i lideri te, umjesto da ih izazivaju, odaberu slijedenje. Znatno je lakše biti broj dva nego broj jedan, jer je teže braniti osvojene pozicije nego osvajati. Kategorija izazivača je zbog veća jer je samo jedan broj jedan, a izazivačima na izbor ostaje niz strategija i taktika kojima mogu pokušati preuzeti dio tržišnoga kolača od lidera. Pri tome svakoga tko ne odabere strategiju sljedbenika možemo smatrati izazivačem. Izazivači su u pravilu spremniji, fleksibilniji i obično smjeliji od lidera – kaže Ciglar.
Da pozicija lidera nije vječna, svjedoči i kategorija izvorske vode. Iako je dugo na tržištu broj jedan bila Podravkina Studena, Jamnica je nedugo nakon lansiranja Jane, polovicom 2002. godine, zauzela lidersku poziciju. Iz godine u godinu rastao je tržišni udjel, pa tako prema nekim procjenama Jana drži više od 50 posto tržišta, a razlog preuzimanja tržišne pozicije broj jedan sigurno je agresivna promidžba, odmak u promotivnim spotovima, koji su u startu bili orijentirani na dosad neprikazivane dijelove priroda, zdravlje, ugodna glazba i slično. No, liderkoj poziciji sigurno su najviše pomogli distributivni Konzumovi kanali, a samim time i nešto povoljnija cijena proizvoda.
Studena je kao komunikaciju s potrošačima zadržala oglašavanje sponzorstva sportaša naglašavajući na taj način povijest između zdravlja i vode, a nastojanjem da kupi tekući brend na hrvatskom tržištu pokusa osigurati distributivne kanale, pa time i manju cijenu proizvoda.