Favorit za kupnju Alitalije je konzorcij Aeroflota i UniCredita

Talijanski zračni prijevoznik Alitalija uskoro će dobiti novog vlasnika. Čini se da su u posljednjem krugu za 39,9 posto udjela ostali konzorcij Aeroflota i UniCredita te udruženi AirOne, Texas Pacific i Mattlino Patterson kojima će financijski backup pružiti Intesa Sanpaolo. UniCredit je s Aeroflotom dogovorio da će ruski zrakoplovni prijevoznik biti većinski partner u konačnoj ponudi, uz udio od 95 posto u odnosu na UniCreditovih pet posto. U tom bi nastojanju Aeroflotu mogao pomoći Air France-KLM. Naime, objavljeno je da bi se ovog tjedna trebao održati sastanak dužnosnika dviju kompanija na kojem će se raspravljati o modelu suradnje. Pomoć Air France-KLM-a možda bi mogla biti od presudne važnosti za ponudu Aeroflota jer je već otprilike poznat stav talijanske Vlade kako bi upravo francusko-nizozemska kompanija bila idealni kupac. Međutim, otkad je Air France-KLM objavio povlačenje iz utrke, to je prvi pokazatelj da ipak nisu toliko nezainteresirani. Zanimljivo je da Alitalia i Air France-KLM posjeduju približno 2 posto vlasništva jedan u drugome. Rok za prikupljanje neobvezujućih ponuda je 16. travnja. Milanski dnevni list Il Messaggero objavio je već da je talijanska privatna zrakoplovna kompanija Air One udružila snage s dva konkurenta u utrci za preuzimanje državne zrakoplovne kompanije Alitalia, američkim fondom Texas Pacific Group i Mattlino Pattersonom, a može računati i na financijsku potporu milanske banke Intesa Sanpaolo. Talijanska Vlada odlučila je privatizirati najmanje 30,1 posto svog udjela u državnoj zrakoplovnoj kompaniji zbog tvrdokornih problema u poslovanju. Naime, prošle godine Alitalia poslovala s gubitkom od 405 milijuna eura. Udio talijanske države u kompaniji trenutačno iznosi 49,9 posto. Management&Capitali, fond biznismena Carla De Benedettija, povukao se prije dva tjedna iz utrke ne navodeći razloge za tu odluku a isto je učinila i Banca Mobiliare (UBM), članica talijanske bankovne grupe UniCredit.

Kap koja je preliša času strpljenja talijanske Vlade bila je siječanska objava nagomilanih gubitaka u prošlogodišnjem poslovanju u visini od 380 milijuna eura, što je dvostruko više u odnosu na 2005. godinu. Nadalje, u financijskom izvješću upućenom Consobu Alitalija je objavila da njezin plan smanjenja troškova poslovanja za razdoblje od 2005. do 2008. godine u ovom trenutku nije moguće ostvariti. Inače, talijanski regulator za tržišta dionica naložio je Alitaliji da podnese izvješće pošto je zrakoplovna kompanija otkazala sastanak Nadzornog odbora zakazanog za 19. siječnja, nakon što je ostavku na svoje mjesto u Odboru Alitalije dao čelnik najveće europske aviokompanije Air France-KLM-a Jean-Cyril Spinetta. Osim toga, u tisku su se u siječnju pojavili napis o tome da Air France-KLM neće dati ponudu za posrnuju talijansku kompaniju zbog (pre)visoke cijene koju traži Rim, a riječ je o milijardu i pol eura u koje nisu uračunani dugovi, te dodatni strogi uvjeti koje je postavila talijanska Vlada. Rim od potencijalnih kupaca Alitalije traži jamstva za 18.000 radnih mjesta u nacionalnoj aviokompaniji, zatim zadržavanje njezinih nacionalnih ruta te talijanskog identiteta njezina brenda. Prema dokumentu objavljenom na web stranici talijanskog Ministarstva gospodarstva, potencijalni kupci moraju raspolagati kapitalom u visini od najmanje 100 milijuna eura. Zatim, Vlada traži jednog ili skupinu ulagača za kupnju najmanje 30,1 posto udjela u aviokompaniji, od svojeg ukupnog 49,9-postotnog udjela. No još nije točno utvrđeno koliki će udjel Vlada zadržati, a o pobjedniku će odlučivati na temelju visine ponude i predloženog industrijskog plana da razvije i ponovno uzdigne zrakoplovnu tvrtku koja bi lježi sve veće gubitke, a većim ih dijelom pripisuje rastu troškova za gorivo, konkurenciji niskobudžetnih aviokompanija te posljedicama štrajkova. Upravi se kao rješenje nameće integracija Alitalije u međunarodnu grupaciju.

Zanimljivo je da je istodobno s podacima o gubicima Alitalije objavljen intervju u nemačkom izdanju londonskog The Financial Timesa u kojemu je izvršni direktor zrakoplovne kompanije Lufthanse Wolfgang Mayrhuber prognozirao da će eventualni neuspjeh pregovora EU i SAD-a o inozemnim ulaganjima u američke zrakoplovne prijevoznike ubrati proces konsolidacije među europskim zrakoplovnim kompanijama. Lufthansa je pak nakon što su interes za Iberiju prije desetak dana, prema medijskim napisima, iskazale Lufthansa te Air France-KLM, bitci za španjolskog avio prijevoznika priključio se i američki investicijski fond Texas Pacific Group (TPG) ponudiši 3,4 milijarde eura. Investicijski fondovi već neko vrijeme iskazuju interes za avioindustriju pa je tako TPG u sklopu konzorcija na čelu s australskom bankom Macquarie i u igri za preuzimanje najvećeg australskog avio prijevoznika Qantas Airwaysa. No, problem je što British Airways drži 10-postotni udio Iberije, kao i pravo prvokupa za kupnju dodatnog 30-postotnog udjela. Sukladno tome, bez dobivenog blagoslova BA, američki TPG ne bi mogao zaključiti preuzimanje Iberije.

Razmjenom udjela, obje bi države zadržale nadzor nad svojim kompanijama, ali za blagajnu Federaciju to znači da neće stići željena gotovina. Potraj prošlog mjeseca Vlada Republike Slovenije predstavila je program privatizacije Telekoma Slovenije, jedne od najprofitabilnijih kompanija zemlje. Jedna od varijanti u tom programu, koja je izgleda najbliža slovenskoj Vladi, jest mogućnost razmjene dionica, odnosno vlasničkih udjela u Telekomu Slovenije i BH Telecomu Sarajevo.

O čemu je zapravo riječ? Pod pritiskom međunarodne zajednice, odnosno MMF-a i Svjetske banke, Slovenija će, upravo kao i BiH, morati prodati većinski udio u svim profitabilnim državnim kompanijama. U slučaju ‘dežele’ za 39 posto dionica Telekoma Slovenije tender za prodaju mora se raspisati do kraja srpnja ove godine. Slovenci će to i učiniti, ali su već objavili privatizacijski program i u njemu iznijeli želju da bi u tom slučaju za strateškog partnera Telekoma Slovenije najradije imali neku sličnu državnu telekomunikacijsku kompaniju spremnu na razmjenu vlasničkih udjela. Na primjer, BH Telecom. U slučaju da taj plan ne uspije, Vlada Slovenije ponudit će 39 posto dionica Telekoma slovenskih državljanima na burzi ili ih, pak, uvrstiti na neku od europskih burzi.

S druge strane, Vlada FBiH će na osnovi raznih dokumenata, akcijskih planova, memoraanduma i tko zna čega sve ne morati također uskoro prodati najmanje 51 posto dionica BH Telecoma. Nakon prodaje Telekoma Srpske (i već davno gotovo preuzetog HT-a Mostar), nema nikakve sumnje da će MMF i Svjetska banka izvršiti dodatni pritisak na federalnu Vlada da se odrekne većinskog udjela u najprofitabilnijoj BiH kompaniji.

Pojedini analitičari skreću pozornost na činjenicu što bi razmjena dionica s Telekomom Slovenije značila za BH Telecom, Vladu i građane. Navode, prvo, da bi Vlada FBiH na taj način efikasno ‘skinula s vrata’ Svjetsku banku i MMF, a pri tome bi ipak zadržala nadzor nad najunosnijom BiH kompanijom. Pretpostavljaju da ako direktor Svjetske banke u BiH tolerira prodaju Telekoma Srpske državnoj kompaniji Telekom Srbije, neće se ‘natezati’ zbog razmjene vlasništva s Telekomom Slovenije.

BH Telecom bi ipak u tom slučaju dobio suvlasništvo (39 posto) u jednoj od najprofitabilnijih kompanija iz zemlje članice EU. U paketu s Telekomom Slovenije dolazi i suvlasništvo u Telekomu Kosova i banjalučkom Blic.netu, koje su Slovenci već uknjižili u aktivu Telekoma Slovenije.

A što su nedostaci? Ako se Vlada FBiH odluči na razmjenu vlasničkih udjela i dionica, to podrazumijeva da od prodaje vlasničkog udjela u najprofitabilnijoj BiH kompaniji trebatačno ne bi pristigao nikakav novac. Naravno, ne znači da Vlada FBiH ne bi dobila ništa, jer je trenutačna tržišna kapitalizacija 75 posto dionica Telekoma Slovenije oko dvije milijarde eura, te bi prema tome federalna Vlada dobila vlasnički udjel iskazan konkretno, u eurima, koji bi uvijek mogla preprodati. Međutim, gotovina ipak ne bi odmah stigla na račun federalne Vlade.

No, ako se u nekoliko narednih tjedana nešto dramatično ne promijeni, federalna će Vlada ipak biti spremnija prodati BH Telecom nekom od strateških investitora. S dolaskom Nedžada Brankovića, bivšega federalnog ministra prometa i komunikacija, na čelo Vlade, upućeniji smatraju da najveće izgleda imaju Boris Nemšić i austrijski Mobilkom. S druge strane, financijski stručnjaci, poput prof. dr. Mirka Puljića, ukazuju na to da bi samo prodajom 15 posto dionica BH Telecoma Vlada FBiH mogla zaraditi milijardu KM a usto zadržati nadzor nad kompanijom. I Agencija za privatizaciju u FBiH preporučila je Vladi prodaju ograničenog paketa dionica na burzi. No, iako je to u osnovi financijski najisplativija i najbolja ideja, prilično je sigurno da Vlada FBiH neće na njoj inzistirati.

Slovačka se ne spominje često u izvješćima o brzini reformi i povećanju nacionalnog dohotka, ali to je jedina država iz poznate četvorke (Mađarska, Češka, Poljska i Slovačka) koja će 1. siječnja 2009. ući u eurozonu, što će je svrstati odmah iza Slovenije, koja je to napravila početkom ove godine. Upravo je dobro obavljen tranzicijski posao kvalificirao slovačkoga predsjednika Gospodarske komore za mjesto potpredsjednika Eurochambersa. O tome koliku važnost ima ta funkcija za Slovačku, kao i o poslu koji je Slovačka napravila da bi došla do takva priznanja, za Lider govori upravo predsjednik Privredne komore Slovačke Peter Mihók, koji otvoreno kaže da položaj predstavnika novopridošle države u europskim strukturama utječe na poboljšanje poslovne klime kao i na popravljanje imidža cijele države, što je odlična preporuka svim ulagačima.

Prostor za ulaganje maksimalno se proširio jer je Slovačka, s tržištem od 5,4 milijuna potrošača, postala dio golemog tržišta od nekoliko stotina milijuna potrošača u EU. Proces pristupanja utjecao je na prihvaćanje europskoga zakonodavstva, etike, kao i ekonomskog rasta. To je najveća razlika nakon ulaska u EU. U vrijeme priprema za članstvo u OEBS-u i EU Slovačka je promijenila i prilagodila zakone, racionalizirala i pojednostavila porezni sustav, što je stvorilo dobru investicijsku klimu i motiviralo domaće i strane ulagače.

Među najmotiviranjim investitorima svakako su Peugeot-Citroën, Volkswagen, a uskoro i Hyundai. Svi su oni otvorili proizvodne pogone u Slovačkoj. Davanjem tzv. državne pomoći, odnosno privilegiranjem položajem, privukli ste i US Steel. Koliko je taj potez opravdan s obzirom na to da takve privilegije ne dajete drugim investitorima? Takvi poticajni uvjeti, koji su davali prednost stranim ulagačima, neizbježni su u određenoj fazi razvoja. Svaka država pokušava svoje okruženje učiniti što atraktivnijim za strani kapital, a da bi se to napravilo, najbolje je kombinirati zakone, porezni sustav, reduciranje birokracije, što sve utječe na poboljšanje investicijske klime. Budući da smo doveli spomenute tvrtke, smatram da smo u tome uspjeli, stoga su ti potezi opravdani.

Slovačka se intenzivno priprema za ulazak u eurozonu. Uspješno smo ispunili maa strihtske kriterije, koji su osnova za uvođenje eura. Kod nas postoji i političko i ekonomsko jedinstvo za njegovo uvođenje. Za nas je to veliki izazov jer smo prva od zemalja tzv. Višegradške četvorke, koja će uvesti euro kao službenu valutu.

Slovačke kompanije i investicijske grupe ulažu prije svega u turizam, servise, prehrambeni industriju, energetiku i papirnu industriju. Istina, nema ih mnogo, a uglavnom je riječ o malim i srednjim poduzećima koja se bave davanjem usluga i trgovinom.