FELETAR: Hrvatska mora imati četiri regije

Podjela Hrvatske na tri regije nema osnovu ni u geografskom ni u demografskom ni u ekonomskom smislu. Gotovo sve države imaju izdvojen glavni grad s okolicom jer je najčešće riječ o najrazvijenijem području.

U gotovo svakoj priči postoji bar jedan Pedro. U aktualnoj podjeli Hrvatske na tri regije ‘visi’ sjeverozapadna Hrvatska, čiji je revolt to veći jer je riječ o regiji koja svoj razvojni korak u posljednje vrijeme ubrzava u odnosu na druge dijelove Hrvatske. Krapinsko-zagorska županija vjerojatno bi vrlo rado ‘posudila’ Gradu Zagrebu 20 tisuća stanovnika, a ako ništa drugo, u ovom bi trenutku bili sretni da su daleko od Zagreba. Naime, iako područja koja graviraju glavnom gradu iz te geografske činjenice obično izvlače samo korist, u najnovijoj podjeli Hrvatske na tri statističke regije druge razine NUTS-a (skraćenica za Eurostatovu prostornu nomenklaturu), deblji su kraj izvukli oni koji su se našli u istoj regiji sa Zagrebom. Njemu, pak, da bi bio regija sâm za sebe, prema strogim pravilima Europske unije nedostaje svega 20 tisuća stanovnika jer je kriterij za regiju te razine od 800 tisuća do tri milijuna stanovnika, a Zagreb prema zadnjem popisu stanovništva ima 779.145 stanovnika. Iako su se u Zagrebačkoj regiji našle i Varaždinska, Koprivničko-križevačka i Međimurska županija, ta je podjela najviše pogodila, među njima najsrošašniju, Krapinsko-zagorsku županiju. Podjela na regije, ne služi, naime, samo za prikupljanje, obradu i prezentaciju pojedinih statističkih podataka nego i za vrlo konkretno dobivanje sredstava iz strukturnih i kohezijskih fondova Europske unije, koja je najveći dio novca za razvoj i smanjivanje razlika u stupnju razvijenosti namijenila upravo regijama druge razine NUTS-a.

No, novac iz europske blagajne dobivaju regije dok im je BDP po stanovniku manji od 75 posto prosjeka EU. S obzirom na vrlo neravnomjernu razvijenost Hrvatske, Zagreb u ovom slučaju nije omiljen nijednom drugom dijelu Hrvatske jer je neusporedivo bogatiji i ostalima smanjuje izgleda za dobivanje sredstava iz europskih fondova.

U slučaju podjele na tri statističke regije Grad Zagreb sa 11,660 eura BDP-a po stanovniku, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2004., daleko premašuje 4,429 eura Krapinsko-zagorske županije, dok se BDP po stanovniku u ostale tri županije sjeverozapadne Hrvatske koje su se s njim našle u regiji kreće između pet i šest tisuća eura (Međimurska – 5,023 eura, Varaždinska županija – 5,534 eura, i Koprivničko-križevačka – 5,856 eura).

Konkretno, financiranje Zagrebačke regije, koja okuplja te četiri županije i Grad Zagreb, do 2013. bi trebalo iznositi od 150 do 200 eura po stanovniku na godinu, a nakon 2013. pomoć bi se zbog razvijenosti te regije, čemu u najvećoj mjeri pridonosi Zagreb, smanjila na svega 30 eura po stanovniku. To je bio više nego dovoljan razlog da se pogođeni dignu na noge.

• Podjela Hrvatske na tri regije nema osnovu ni u geografskom ni u demografskom ni u ekonomskom smislu – smatra dr. Dragutin Feletar, redoviti profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i član HAZU koji se niz godina bavi geografskom regionalizacijom Hrvatske. U gotovo svim svjetskim državama, kaže Feletar, glavni grad s okolicom izdvojen je kao zasebna regija jer je u najvećem broju slučajeva riječ o najrazvijenijem području.

• Pripajanje Zagreba bilo kojoj regiji jednako je loše rješenje jer su razlike u razvijenosti prevelike. Prema nekim procjenama u Zagrebu se okreće oko 62 posto kapitala u Hrvatskoj, a u ukupnom broju stanovnika ima udjel od 18 do 20 posto i takav se trend nastavlja – ističe Feletar dodajući da bi Hrvatska trebala težiti policentričnom razvoju. Njegov prijedlog regionalizacije, koji ima mnogo zagovornika, jest podjela Hrvatske na četiri regije, i to tako da se Grad Zagreb i Zagrebačka županija izdvoje u posebnu regiju. Tako bi kriterij broja stanovnika bio zadovoljen jer bi četvrta regija imala 1,08 milijuna stanovnika. Od četiri sjeverozapadne županije i Bjelovarsko-bilogorske, Sisačko-moslavačke i Karlovacke županije formirala bi se četvrta regija.

EU bude pogodan za financiranje iz sredstava ‘cilja konvergencije’, što donosi od 150 do 200 eura po stanovniku. Također, važno je da bi sjeverozapadana regija na taj način trebala i od 2014. do 2020. iskorištavati znatna sredstva tzv. prijelazne faze iz ‘cilja 1’ u ‘cilj 2’ (linjerano smanjivanje s 80 posto ‘cilja 1’ na ‘cilj 2’) te da bi nakon 2020. bila pogodna za financiranje u sklopu ‘cilja 2’ usmjerenog na jačanje konkurentnosti regije i novo zapošljavanje, što donosi, prema današnjim kriterijima, 30-ak eura po stanovniku, odnosno pričlanjeno koliko iznosi današnja potpora iz pretpristupnih fondova. Ostale dvije regije NUTS 2 zadržale bi status ‘regije koje zaostaju u razvoju’ i koristile bi sredstva iz ‘cilja 1’ tijekom duljeg razdoblja, što će u konačnici ovisiti o brzini njihove konvergencije europskom prosjeku, odnosno o njihovoj sposobnosti da kreiraju i kvalitetno upravljaju razvojnim projektima – kaže Grčić dodajući da su sve procjene utemeljene na danas vrijednim parametrima i kriterijima provedbe kohezijske politike u EU.

Prema njegovim riječima, razvijenijim bi županijama SZ Hrvatske poput, primjerice, Varaždinske, trebao biti cilj da što prije naprave iskorak u dostizanju europskog standarda, odnosno da što bolje iskoriste potpore iz ‘cilja 1’ (koje će, ako Hrvatska uđe u EU 2009., korisiti pet godina) i što prije izadu iz njega.

Državni zavod za statistiku iznio je prije dvije godine prijedlog podjele na četiri regije NUTS 2, no tada nije bio postignut konsenzus nadležnih institucija. Model s tri regije prihvatila je Vlada, nakon čega ga je prihvatio i statistički ured Europske unije Eurostat, i on se u ovom trenutku smatra službenim. Hoće li ga i na koji način uspjeti promijeniti žestoka reakcija župana iz četiriju županija sjeverozapadne Hrvatske koje su se našle u Zagrebačkoj regiji, sada je u sferi politike. Varaždinski župan Radimir Čačić najavio je čak i peticiju za referendum na kojem bi se osporila podjela na tri statističke regije.

Nažalost, mnogo manevarskog prostora osim opcija s tri i četiri regije nema, posebno otkad je EU 2003. zabranio iznimke od donje granice od 800 tisuća stanovnika za regiju NUTS 2, pa sâm Grad Zagreb više ne može biti regija, kao što je to uspjelo, primjerice, Bratislavi s 560 tisuća stanovnika. Možda bismo trebali pričekati do sljedećeg popisa stanovništva, prema kojem bi, sudeći prema trendu centralizacije, Zagreb mogao imati i više nego dovoljno stanovnika za posebnu regiju.