Da je netko smišljao okolnosti u kojima će testirati tko bi mogao biti novi lider SDP-a ne bi mogao smisliti teže za testiranje novoga stranačkog šefa. Bolest nedodirljivog šefa stranke Ivice Račana razvija se u vrlo neugodnom smjeru. Da se na zdravom čovjeku izvedu sve operacije i primjene sve terapije koje je podnio Ivica Račan, ne bi bio u stanju voditi stranku u predstojćim izborima. A Ivica Račan nije zdrav, već naprotiv, ima vrlo ružan karcinom koji je meta-stazirao. U takvom stanju čovjek je, prije svega, usredotočen na sebe, svoju bolest i preživljavanje. Zašto onda već nije objavio svoje povlačenje s mjesta šefa stranke i time olakšao stranci konsolidaciju, izbor novog vodstva i predizborne pripreme? Ivica Račan je stvoritelj, šef i zaštitni znak SDP-a. I nije vjerojatno da bi stranku učinio tačno svoje bolesti samo zato što ne želi vidjeti nikog drugoga na njenom čelu. Razlog odgovaračenja s objavom o povlačenju leži drugdje: Ivica Račan nema kome ostaviti stranku. U vrhu SDP-a nije stvorena niti je prepoznata druga jaka osoba koja bi preuzela stranku poslije Račana. Bolest je došla iznenadno, zatekavši i Račana i SDP. Iz bolesničke sobe na intenzivnoj skrbi Ivica Račan ne može preko noći ‘stvoriti’ zamjenika kojemu bi želio povjeriti stranku. Na drugoj strani, bolest šefa stranke blokira potencijalne pretendente na njegovo mjesto da se otvorene upuste u bitku za prijestolje.
SDP je naoko spremna za preuzimanje. Ali, ono je u ovom trenutku izuzetno delikatno. Uspješan preuzimatelj morao bi to učiniti tako da ne ostavi dojam kako koristi priliku nastalu Račanovom bolesću, već spašava stranku iz krize i pat pozicije u izbornoj godini u kojoj se našla zbog iznenadne teške bolesti šefa stranke. To znači da u ovoj fazi nitko ne može preuzeti stranku bez Račanove podrške ili barem suglasnosti, a osobito ne protivno Račanovoj volji. Dakle, taj bi novi šef trebao u svoje liderške kapacitete na prihvatljiv način najprije uvjeriti šefa stranke, potom uže stranačko vodstvo, a naposljetku i dovoljan broj birača. Kandidata koji bi mogli preuzeti stranku već danas poslijepodne, tvrde poznavatelji prilika u SDP-u, ima najmanje desetak: od Željke Antunović, Slavka Linića, Milana Bandića, Zlatka Komadine, Zdravka Mršića, Tonina Picule do manje poznatih SDP-ovih aktivista. No, ambiciju je zasad objavila jedino njegova formalna zamjenica Željka Antunović, izrazivši za početak želju da joj se, kao zamjenici, daju ovlasti predsjednika stranke. U ambiciji da preuzme stranku Željka Antunović ima ozbiljne hendikepe – ni u stranci, niti u biračkom tijelu ne percipiraju je kao vodu, nego kao prenositeljicu Račanovih poruka i predvodnicu frakcije suprotstavljene Milanu Bandiću. A i izabrala je loš način za objavu svoje ambicije: putem novina. Bilo bi veliko iznenađenje da Ivica Račan podrži Željku Antunović u praktičnom preuzimanju stranke u izbornoj godini, nakon što se ponudila putem novina. Uostalom, on bolje od drugih poznaje njezine prednosti i hendikepe: iznimnu izvršiteljsku energiju, ali i iznimni nedostatak političke vizije i liderške karizme. Upravo zbog njih postala je njegova zamjenica. Ali nasljednica?
