Rijedak iskorak napravila je Naklada Ljevak promovirajući roman Borisa Perića Vampir. Desetak dana prije promocije, naime, redakcijama su stigle omotnice napunjene češnjakom. Svojedobno je na pitanje da opiše što njegova kompanija prodaje Charles Revson iz kozmetičke kompanije Revlon odgovorio: – U tvornicama proizvodimo kozmetička sredstva, ali u trgovinama prodajemo nadu.
Slično na svoj proizvod gledaju i izdavači, vole reći da prodaju priču, avanturu, misteriju, informaciju ili pomoć, a ne komade knjiga. No, istraživanja su pokazala da je tek svaka peta i pol kupljena knjiga pročitana, iz čega se može zaključiti da sadržaj nije uvijek glavni motiv za kupnju i da zapravo vrlo često ipak prodaju naprosto primjerke. Tako je knjiga, kao i toliki drugi proizvodi, i iluzija i naprosto proizvod koji treba prodati. Ali knjiga ima još jednu osobinu koju drugi proizvodi nemaju – kulturnu vrijednost, pa se izdavači ne mogu u svakom slučaju ponašati samo prema tržišnim zakonima nego moraju uvažavati i činjenicu da se knjigom, među ostalim, mjere kulturni dosezi jedne zemlje.
Država uvažava tu činjenicu, te određena izdanja stimulira, ali borba za bolji položaj na tržištu knjiga jednako je nesmiljena kao i na drugim područjima. Proces globalizacije, veliki prodajni lanci, jaka konkurencija, blockbuster bestselleri, internetske knjižare… s jedne te životni standard u Hrvatskoj (prema najnovijim podacima prosječno hrvatsko kućanstvo u godini dana na knjige potroši 609,04 kn) s druge strane, snažno utječu na odluku izdavača koji projekt izabrat, koliko u njega uložiti, koliko primjeraka tiskati, kako i gdje pronaći i motivirati kupce da kupe baš tu knjigu u moru ostalih na tržištu.
Unatoč tome, u promociji knjige izdavači se drže uglavnom tradicionalnih metoda promocije i tek rijetki se odvažaju istražiti i primijeniti neke nove načine. Jedan od tradicionalnih je promocija prije izlaska knjige iz tiska. Uglavnom se koristi oglašavanje putem preplate pa se kupcima nude posebne pogodnosti, najčešće plaćanje u ratama i znatno niža cijena kad naruče knjigu dok je ona još u nastajanju. To se može pokazati uspješnim kad je riječ o tzv. velikim i skupim izdanjima poput atlasa, enciklopedija i sličnog. No, za ostala trebalo bi stvoriti atmosferu iščekivanja naslova promišljenim akcijama u medijima. To je lako ako je riječ o izdanjima poput romana o Harryju Potteru ili knjiga Paula Coehla, koji već imaju svjetsku slavu, ali mnogo teže u ostalim slučajevima.
Dobar primjer je ’50 laganih načina da zaradite više novca’. Indirektni naslov pokušava natjerati čitatelja da pročita ostatak teksta, primjerice ‘Jesu li svi marketinški stručnjaci lažljivci?’ Naslovi koji ističu najvažnije koristi za čitatelja, poput ’90-dnevne dijete – smršavite uz zdravu prehranu’ ili ‘Godišnji odmor bez stresa – garantirano’, također uspješno privlače pozornost potencijalnoga kupca. Tehnika koja je dokazano efikasna je ponuda savjeta, primjerice ‘Savjeti za mlade žene koje putuju Europom’, jer sugeriraju čitatelju da će u knjizi pronaći neku korisnu informaciju. S naslovima tipa ‘Nova nastojanja za sprečavanje gladi u Africi’ nastoji se djelovati na emocije čitatelja, a uvjerljivost poruke uvelike može pridonijeti emocionalna izjava neke poznate osobe.
Teasing prema medijima može postići fantastičan odjek. Dobar je primjer teasinga prema medijima lansiranje knjige Borisa Perića Vampir. Knjiga je trebala izići 6. lipnja 2006. godine. Deset dana prije redakcijama su stigle kuverte napunjene češnjakom. Tri dana poslije na iste adrese stigla je omotnica s porukom 06.06.06. Dva dana poslije stigla im je pozivnica na predstavljanje knjige Vampir, koja je održana 6. 6. 2006. u 6 sati. Reakcije su bile više nego pozitivne i 90 posto pozvanih medija prenijelo je informaciju o knjizi i njezinu teasingu.
