Ova Alfa pod poklopcem ima srednje snažan motor koji se prema omjeru performansi i potrošnje pokazao optimalnim kurenata, što nije toliko važno kod limuzine, no dovodi u pitanje praktičnost izvedbe Sportwagona, koja je prostorno izdašna za glavu, ramena i noge vozača i suvozača, dok će se oni na stražnjoj klupi, ako su samo malo viši od pro-sjeka, osjećati skučeno.
Prtljažnik je doista izdašnih dimenzija, širok i dubok, i može primiti mnogo stvari. Dodano mu je i nekoliko pretinaca za smještaj sitnica, a solidnu varijabilnost unutrašnjosti povećava i mnogo pretinaca inteligentno razmještenih po interjeru, kao i stražnja klupa djeljiva u omjeru 60:40. Alfa Romeo želi napraviti ono što je prije dvadeset godina uspjelo Audiiju, odnosno prijeći u viši razred te poboljšati svoju kvalitetu. Na prvi je pogled jasno kako su uspjeli.
Prava ocjena kvalitete ipak se dobiva u unutrašnjosti. Dizajn ploče s instrumentima je malo manje sportski nego na 156-ici, ali su upotrijebljeni materijali mnogo kvalitetniji. Po-najprije mislimo na plastiku, koja je dosegla razinu njemačkih automobila. Alfa je postala automobil koji ljubitelji marke kupuju zbog dizelskog motora, stoga je i testni primjerak imao dizelaša pod poklopcem motora. Riječ je o srednje jakom motoru koji se omjerom performansi i potrošnje pokazao optimalnim. Potonja je u kombiniranoj vožnji iznosila oko devet litara, što je vrlo dobar rezultat. Naravno, tu su i sjajna vozna obilježja. Pri bržoj vožnji izravan volan, čvrsta šasija, precizan mjenjač kratkoga hoda i sjajan ovjes čine automobil krajnje neutralnim u zavojima, stoga je vrlo teško isprovocirati nervoznu reakciju. Alfa Romeo je s karavanskim izvedbom modela 159 izradio automobil koji je iz svojeg imena baštinio mnogo više od dijela ‘Sport’ nego ‘wagon’.
