Zagrebačka bitka biodizelskog i plinskog lobija za Hrvatsku

Od sredine svibnja zagrebačkim će ulicama voziti deset, a do kraja godine ukupno 30 autobusa koji će kao pogonsko gorivo upotrebljavati čisti biodizel i autobus na stlačeni prirodni plin. U ZET-u kažu da se promjenama neće uštedjeti novac, ali najava je to usklađivanja javnoga gradskog prometa s europskim ekološkim standardima prema kojima se zemljama članicama EU kao deklarirani cilj postavlja zamjena 20 posto ukupne potrošnje goriva alternativnim gorivima.

Upravo su biogoriva bila predmet nedavno održanog okruglog stola na temu ‘Obnovljiva biogoriva: protiv globalnog zatopljenja, za čisti zrak u Zagrebu, za razvoj hrvatske energetike i poljoprivrede’. Svi okupljeni postigli su konzensus da je u Hrvatskoj prijeklo potrebno početi proizvoditi i rabiti biogoriva. No najava direktora Zagrebačkog električnog tramvaja i člana uprave Zagrebačkog holdinga Ivana Tolića o raspisivanju natječaja za kupnju 400 autobusa na birozgradiva goriva, 200 na biodizel i 200 na stlačeni prirodni plin podijelila je političke partnere, nevladine udruge te stručnjake na plinski i biodizelski lobi.

Plin kao pogonsko gorivo podržava Holding na čelu s Gradskom plinarom jer tako želi smanjiti troškove poslovanja, dok su biodizel skloni haesovci i dio SDP-a, a cilj im je pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju i potaknuti zapošljavanje.

Lobi koji pobijedi u ZET-u, najvećem prijevoznikom poduzeću u državi, snažno će utjecati na situaciju u Hrvatskoj i vjerojatno odrediti koje će gorivo preuzeti primat u državi.

Hoće li opskrbu gorivom preuzeti gradska poduzeća koja distribuiraju plin ili će priliku za zaradu dobiti uzgajivači uljane repice, tek će se vidjeti.

• Iako je prirodni plin za sada jeftiniji, s obzirom na to da ga nemamo dovoljno, pa ćemo stoga zauvijek biti ovisni o uvozu, ne bi ga se smjelo razmatrati kao dugoročno rješenje, nego samo kao prijelaznu fazu – misli Sanja Kumpar, članica Povjerenstva za uvođenja biodizela u javni gradski prijevoz, i navodi da plin nećemo dobiti ni mi ako ga Rusija, lider u njezovoj proizvodnji, iz bilo kojeg razloga prestane isporučivati, a, kao što kaže, ‘autobusi moraju voziti’.

Dodaje da sadašnji ZET-ovi autobusi uglavnom voze na dizel, stoga je logično da se prijede na biodizel, čija su svojstva poput dizelovih. S obzirom na to da je razgradiv, ekološki je prihvatljiv. Također, za prelazak na biodizel ne treba uložiti mnogo novca, nego se samo na putu od rezervoara do motora moraju zamijeniti gumeni dijelovi i promijeniti filtri za gorivo. Veliki je plus u korist biodizela, navodi Kumpar, što ga sami možemo proizvoditi. Proces proizvodnje je jeftin, a tako se stvara i mogućnost otvaranja novih radnih mjesta, kako u pogonima, tako i na oranicama.

Poticanje proizvodnje, pak, zagovornici biodizela smatraju svojom najvećom prednošću. Dobro upućeni izvor koji je želio ostati anoniman tvrdi da je Grad preradivačima uljane repice iz Sisačko-moslavačke županije po povoljnijim uvjetima već ponudio prostor tvornice Sljeme za pogon za preradu repice i otpadnog ulja za proizvodnju biodizela. Uz prostor, Zagreb će proizvođačima osigurati i tržište jer se osim u vozilima ZET-a biodizel namjerava upotrebljavati u svim osobnim vozilima u vlasništvu Holdinga, ali i u vozilima Čistoće i Zagrebparkinga. Procjenjuje se da bi se zbog proizvodnje biodizela na poljima i u pogonima moglo otvoriti dvije do tri tisuće radnih mjesta. Biodizel se proizvodi i od otpadnog jestivog ulja pa će reciklaza uz podizanje ekološke svijesti građana dati i konkretne financijske rezultate. Na pročišćivaču otpadnih voda uštedjet će se oko četiri milijuna kuna na godinu, a preradom tog ulja,

Žarko Delač, poslovni tajnik Gradske plinare i zagovaratelj uvođenja prirodnog plina, rekao nam je da se autobus zapalio jer se u njegovu prilagodavanju dosta improviziralo, što se ubuduće neće ponoviti jer će se kupiti novi autobusi s originalnim, tvornički ugrađenim sustavom za vožnju na plin. Da se ništa ne prepušta slučaju, potvrđuje i studija ‘Opravdanost uporabe prirodnog plina za pogon motornih vozila u voznim parku Gradskog komunalnog gospodarstva – GKG d.o.o’ (sadašnji Zagrebački holding) koju je za potrebe Holdinga potkraj prošle godine izradio Energetski institut ‘Hrvoje Požar’. Studija je pokazala opravdanost uvođenja plina u 35 posto autobusa.

Za prilagodavanje garaže u Dubravi, koja je, saznajemo iz ZET-a, već određena kao punionica plina, potrebno je uložiti oko 5,5 milijuna eura. Za dodatna ulaganja u autobuse na prirodni plin u odnosu na postojeću dizelsku varijantu potrebno je uložiti oko 2,3 milijuna eura. Zbog povoljne razlike u cijeni goriva dodatna ulaganja u vozni park ZET-u bi se vratila za tri do pet godina. Rentabilnost projekta omogućena je i u pogoršanim uvjetima, primjerice, u 50 posto većoj investiciji u punionicu ili 50 posto višoj nabavnoj cijeni prirodnog plina od predviđene. No, sve brojke odnose se na vozni park s najviše 90 autobusa i vrijede pod pretpostavkom da su riješeni svi imovinskopravni odnosi za prenamjenu garaže. Uz finacijske prednosti, Delač navodi i 20 posto manje onečišćenje okoliša, 12 posto manje buke i dulji radni vijek motora, odnosno cijelog autobusa.

• Hrvatska 60 posto svojih potreba za prirodnim plinom pokriva iz domaće proizvodnje, a s obzirom na to da je prirodni plin sastavom nalik bioplinu, razvoj sustava za uporabu prirodnog plina u prometu otvara mogućnost uvođenja bioplina, za što ne bi trebalo uložiti u infrastrukturu. Ostanemo li bez jednog goriva, možemo voziti na drugo – kaže Delač.

Na politička predbacivanja o pokušaju da se uvođenjem prirodnog plina u javni prijevoz zapravo pokušava spasiti sadašnja nerantibilna punionica u sklopu Gradske plinare, u koju je uloženo 500.000 eura, zagovornici prirodnog plina ponovno se pozivaju na Studiju Instituta ‘Hrvoje Požar’, koja je predvidjela da bi se u punionici Gradske plinare plinom punilo 275 osobnih vozila u vlasništvu Holdinga. U prilagodavanje vozila bilo bi potrebno uložiti od 2,5 do tri milijuna kuna, što bi u deset godina omogućilo zamjenu 2, 5 milijuna litara motornog goriva prirodnim plinom, a u istom razdoblju Holding bi uštedio 10 milijuna kuna.

A što na političko prepucavanje kažu proizvođači? Vlado Rožić, direktor Modibita iz Oslja, jedine hrvatske tvrtke koja proizvodi biodizel i koja će od svibnja opskrbljivati ZET-ove autobuse, podržava inicijativu Grada Zagreba o poticanju proizvodnje te kaže da nema ništa protiv zdrave konkurencije. Najavljuje da su Slavonski Brod i Vukovar također najavili gradnju pogona za proizvodnju biodizela, što također podržava. – Upoznati smo s planovima Zagrebačkog holdinga vezanih uz moguću gradnju punionice stlačenog prirodnog plina – rekao je Dario Karlovčan, direktor PROplina iz Zagreba, i dodao da njegova tvrtka želi Holdingu iznijeti svoje argumente isplativosti uvođenja ukapljenog naftnog plina u javni prijevoz jer s obzirom na tradiciju može ponuditi jeftiniju infrastrukturu za punionice i prilagodavanje vozila.

Napominje da Holding ima pravo odlučiti koje će gorivo upotrebljavati, ali naglašava da u Hrvatskoj zbog nerantabilnosti ne postoji sustav servisa za vozila i uređaje na stlačeni prirodni plin. U Inu kažu kako je na proizvođačima vozila da se dogovore o plinu kao gorivu, a planove Holdinga nisu željeli komentirati jer ‘nije primjereno da Ina komentira poslovne planove drugih tvrtki’.

Na kraju dolazimo do situacije u kojoj obje strane imaju čvrste argumente za uvođenje svojega goriva. Najavu prvoga čovjeka ZET-a smatraju ishitrenom jer tek se treba utvrditi omjer u kojem bi se rabilo određeno gorivo. S obzirom na to da ljudi iz Holdinga nisu bili zainteresirani za razgovor, odgovore na pitanja hoće li se Holding predomisli i poslušati savjete stručnjaka o isplativosti prenamjene trećine autobusa na prirodni plin ili će uživati na najavi da taj omjer ostane pola-pola, dat će vrijeme. No, argumenti obiju strana da će uz autobuse i ostala vozila u vlasništvu Holdinga prijeći na jedno od alternativnih goriva, vode do zaključka da su se političari već unaprijed dogovorili i zbog mira u kući odlučili na kompromis – od kojega će najviše koristi imati proizvođači autobusa i automobila te proizvođači i distributeri plina i biodizela.