Lik i djelo

Svaki gospar rodi se s mandolinom u ruci – stara je dubrovačka izreka koja nije zaobišla ni današnjeg direktora Hrvatske turističke zajednice, bivšeg ministra turizma Niku Bulića. Cijeli život svoju je snagu pokazivao u discipliniranoj i sustavno vođenoj profesionalnoj karijeri, a novim autorskim glazbenim albumom Stranice ljeta, na kojem je sakupio 35 godina stare pjesme i uspomene, otvorio je dušu i najskrivenije intimne kutke druge strane svoje ličnosti.

Iako se glazbeni stručnjaci slažu da je riječ o ništa više nego simpatičnom uratku u kojem je Bulić opjevao najljepše trenutke svoje mladosti i rodnoga Dubrovnika, ipak je riječ o pjesmama koje su pristala otpjevati velika imena hrvatske zabavne glazbe poput Olivera Dragojevića, Tereze Kesovije, Ibrice Jusića i klape Maestral, s kojom je Bulić sam otpjevao pjesmu. S obzirom na odaziv i pozitivne reakcije u javnosti, Bulić za sebe kaže da je ‘Niko među zvijezdama’.

No, doajan turizma, koji se tom profesijom zarazio još u mladosti i nikada nije prestao voditi bitke za položaj Hrvatske na europskoj i svjetskoj turističkoj karti, nije jedan od političara koji tu i tamo na predizbornim skupovima ‘skoče’ na pozornicu i pripiti otpjevaju refren s tamburašima. Niko glazbu ima u krvi odmalena: gotovo deset godina je plesao u Lindu u tadašnjoj zlatnoj generaciji dubrovačkog folklora i oduvijek je volio glazbu iako je njegov brat Miho Bulić, inače profesionalni glazbenik i jedan od voditelja klape Maestral, bio skeptičan prema njegovom talentu.

No, kao i u svemu, tako i u glazbi, Bulić je navikao ostvarivati svoje želje, znao je što radi i kada to realizirati, a kažu za njega da i jako dobro igra tenis. Živi s obitelji u Zagrebu, gdje i provodi najviše vremena, dok u Dubrovnik odlazi vikendima ili tijekom praznika. Bulićevi suradnici tvrde da je spreman na kritike i razgovor i da razumije svaki posao – turističkih djelatnika, menadžera, novinara i političara. No, kakav je zaljubljenik u posao, takav je zaljubljenik i u more i mediteranski način življenja. I kako kažu ljudi iz glazbe – kad bi se ostali političari bavili više glazbom, osvojili bi mnogo više glasova.

Ljudi koji su s njim surađivali tijekom cijele karijere, turistički novinari koji su ga u stopu pratili i na funkciji ministra i direktora, slažu se da je riječ o znaku koji je prošao sve što je potrebno da se dođe do pozicije ‘prvog čovjeka turizma’, bez obzira na to što više ne sjedi u ministarskoj fotelji. Od recepcionara u cavitatskom hotelu Croatia, direktora prodaje u Babinom kuku, magisterija do rada u turoperatorstvu u inozemstvu Bulić je stekao sve potrebno znanje i iskustvo na osnovi kojeg je poslije mogao donositi relevantne odluke na funkciji ministra i direktora HTZ-a.

Suradnici i novinari koji su pratili njegovu profesionalnu karijeru tvrde da se Bulić pokazao izuzetnim profesionalcem, ali i čovjekom, pogotovo kad je pao u nemilost onih koji su ga smijenili s funkcije ministra turizma zbog toga što je službenim proglasio slogan HTZ-a Mala zemlja za veliki odmor, koji je navodno izmisila njegova supruga. Bulić je, prema pričama znanaca, vijest o svojoj smjeni dočekao kad se ukrcavao na brod u Lošinju, pri čemu je probijedio, a lokalci su mislili da je ministru pozli zbog gibanja valova.

No, i nakon smjene Bulić je, prema rječima suradnika, ostao dosljedan sebi i borbi za turistički boljitak Hrvatske, nije tražio rezervne odstupnice, nego je nastavio istim putem da bi se vratio kao direktor HTZ-a, o kojem često ovisi imidž čitave zemlje.

U medijima je izjavljivao da je strah od pozornice i publike prevladao još u mladim danima, upravo kad je pjevao pred publikom, tako da danas bez problema plijeni pozornost svakog slušatelja, bez papirica s podsjetnikom što reći javnosti. Izrazito staložen i trezvenih misli dok govori, Bulić nerijetko i ponavlja više puta iste stvari, ali jednako tako čvrsto zastupa svoj stav i ne odstupa od njega. S druge strane, neki pozicionirani stručnjaci u turizmu koji su bili prisutni na političkoj sceni smatraju da bi možda trebao biti žešći u borbi i da je često sklon kompromisima koje bi, prema riječima struke, trebao izbaciti te se jače boriti za interese turizma, bez obzira na političko okruženje.

Da čovjek zna što radi, nije upitno, ali najžešće kritike uvjeti iz sredine iz koje čovjek dolazi, odnosno iz Dubrovnika. Iako se ondje zna tko je Bulić profesionalno i privatno, neki Dubrovčani smatraju da bi za vlastiti grad trebao više napraviti, ali, objektivno gledano, kako je Bulić i otpjevao, on može Dubrovnik imati u srcu, ali u skladu sa svojom funkcijom, mora voljeti cijelu Hrvatsku.

Iako su neke zemlje Europe izbacile s političke scene ministarstvo turizma, i u Hrvatskoj su se vodile rasprave treba li Hrvatskoj takvo ministarstvo, a pogotovo treba li joj u sklopu još tri različita ministarstva. No, kad bi se osnovalo zasebno ministarstvo, onda bi, kažu ljudi iz struke, Bulić za to mjesto ipak bio najprikladniji. Njegovi najbliži suradnici i pomagači smatraju ga izvršnim mentorom s obzirom na to da je prošao sve faze rada u turizmu i u neku im je ruku uzor jer punim plućima živi i radi za turizam. Nekad im se čini da to radi i previše te ponekad, kad radi ‘100 na sat’, ne mogu do njega.

Čelnici hrvatskog turizma slažu se da je Bulić turističkoj djelatnosti dao svojevrsnu novu notu te da je upravo donošenjem Strateškoga marketinškog plana hrvatski turizam dobio osvježenje. No, neki od njih smatraju da je isto tako vrijeme za novi strateški plan, kao i za novu, svježu krv koja bi ponovno osvježila turizam. Slažu se da je uvelike pridonio i ugledu zemlje te da je zahvaljujući njemu i aktivnostima HTZ-a Hrvatska postala hit-destinacija. No, isto tako misle da je možda potrebno malo više hrabrosti za promjene, da se smanji prisutnost na sajmovima na kojima nema direktne prodaje te da medijski plan ne zahtijeva nužno toliko novca.

Neki će ga pamtit po odluci o, ni manje ni više nego – zahodima. Naime, dok je još bio ministar, navodno je putovao iz Rijeke u Zagreb i nekoliko puta stao da bi obavio nuždu, a zahodi su, čini se, bili razočaranje, jedno veće od drugoga. Nakon toga je uveo pravilnik o Nadzornom listu koji se mora nalaziti u svakom javnom zahodu i situacija s higijenom u hrvatskim zahodima stubokom se promijenila. To mnogi spominju kao primjer da se s velike funkcije ministra katkad ipak može razmišljati i o malim stvarima.