Račanov nasljednik bit će i šef stranke i kandidat za premijera

Kombinacija s Milanovićem kao šefom stranke i Jurčićem kao kandidatom za premijera za SDP bila bi put u izborni debakl.

Mate Granić je iz sebi sklonih novina poručivao da ga podržava Mad osobno i sedamdesetak posto građana. Mad je, dakako, bila američka državna tajnica Madeleine Albright. Ali nije imao snage ni izgleda za preuzimanje HDZ-a, koji je ostao bez vođe Franje Tudmana. A i medijski napuhana javna podrška pokazala se lažnom na (predsjedničkim) izborima. Ivića Pašalića se u medijima prikazivalo kao najvećega maga političkog inženjeringa. Ivo Sanader je na početku stranačke bitke za Tudmanova nasljednika bio autsajder; četiri mjeseca kasnije preuzeo je stranku. Istina, u toj bitki nije imao previše obzira u izboru sredstava i saveznika za ostvarenje cilja. Ima ozbiljnih indijacija da je predsjednik stranke postao zahvaljujući izbornom inženjeringu i krivotvorenim glasovima. No u takvim se igrama računa na rezultat. A on je nesporan – Ivo Sanader postao je nedodirljivi vođa HDZ-a.

Zašto je danas dobro prisjetiti se te stare priče? Frakcijski sukobi u poslijeračanovskom SDP-u nisu toliko nesmiljeni ili bar nisu toliko glasni i javni kao što su bili u poslijetudmanovskom HDZ-u. No sve ostalo je, modelski gledano, vrlo slično. Jer, riječ je o preuzimanju i (re)pozicioniranju stranke koju je uvelike obilježio pravi stranački lider, nakon čijeg odlaska uvijek ostaje prava praznina. S naslovnica nam se smiješte navodni budući lideri, zasipaju nas vijesti o navodnim stranačkim dogovorima i podršci, ali i one, vjerojatno realnije, o unutarstranačkim nadmetanjima i obračunima za upražnjeno mjesto. Velika je vjerojatnost da će ti medijski stvorenini lideri dobiti stranačku podršku jednaku onoj koju je imao Mate Granić u poslijetudmanovskom HDZ-u.

U osnovi, nakon Račanova odlaska pred SDP-om su dvije opcije. Bolja je opcija za budućnost stranke da se u sljedećih mjesec do dva pojavljuje neki SDP-ov ‘Sanader’, dovoljno vješt da interesno okupi i osigura dostatnu podršku u izborima za šefa stranke. Podrazumijeva se da bi on bio i SDP-ov kandidat za premijera. A postigne li dobar izborni rezultat, koji ne mora nužno biti izborna pobjeda, imao bi velike izgleda da postane pravi novi stranački vođa. Postoji li takav potencijalni vođa u SDP-u, vidjet će se već u nekoliko sljedećih tjedana. No prilično je izvjesno da kandidati s čijim se imenima dosad najviše spekuliralo u medijima – Antunović, Milanović, Jurčić, Picula – tu lidersku karizmu nemaju.

Zapravo, kad se u povodu objave Račanove ostavke pred kamerama postrojilo stranačko vodstvo, samo je jedna osoba imala držanje potencijalnoga novog lidera. Bio je to Zlatko Komadina. Je li možda on SDP-ov ‘Sanader’? Prognoze su nezahvalne. No u svakom slučaju, Zlatko Komadina je jedan od onih koji mogu poslati poruku da su sposobni voditi i stranku i državu, što je iznimno važno za stranku nekoliko mjeseci prije izbora. Vjerojatno ima još kandidata sličnog potencijala.

Druga je opcija odgoda izbora novog vođe nekim unutarstranačkim sporazumom o ‘primirju’ kao privremenom rješenju, što je zapravo odgoda rješavanja problema za poslijeizborno razdoblje. Takvoj opciji pripada i omiljena medijska kombinacija o Zoranu Milanoviću kao šefu stranke i Ljubi Jurčiću kao kandidatu za premijera. Ivica Račan, kao neprijeporni šef stranke, mogao si je dopustiti ležernost da za premijersku funkciju delegira Jurčića a da pritom ne ostavi dojam kako je riječ o brodu bez kormilara i kapetana. Takav si luksuz ni Milanović ni bilo koji drugi izabrani novi šef stranke ne mogu dopustiti. Ta i sve slične tzv. timske kombinacije u sadašnjim su okolnostima put u izborni debakl. One ne šalju poruku o snazi tima, nego o slabosti stranke. A samo naizgled i na nekoliko mjeseci čuvaju stečene položaje bliskih Račanovih suradnika. Nakon poraza će, naime, ponovno morati izabrati novoga stranačkog šefa koji će morati početi mijenjati stranku. To ne znači da su Milanović i Jurčić loši kandidati. Naprotiv, obojica djeluju i simpatično i kompetentno, prema anketama navodno imaju veliku javnu podršku. No isto tako vjerujem da u postojećim okolnostima javnost treba Milanovića za šefa stranke, a Jurčića za šefa Vlade jednako kao što je trebala Matu Granića za šefa države.