Vinoteka

Legenda kaže da su je uzgajali grofovi Zrinski i da je u njoj uživao i Ludwig van Beethoven. Druga govori da ju je pio i kralj Bela IV. i da su je zato prozvali kraljevinom. Pravo joj je ime kraljevina crvena – to je sorta grožđa koju mnogi smatraju autohtonom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Posebno je svojataju u Prigorju, na goricama oko Svetog Ivana Zeline, gdje su najbolje iskoristili dobru marketinšku priču s kraljem koji je Zagrebu dao status slobodnoga kraljevskog grada i gluhim njemačkim skladateljem koji se dopisivao s groficom Sidonijom Erdödy, pa mu je uz grofičina pisma možda doista i poneka boca kraljevine dopala ruku. Na tragu tih mitova prigorski su vinari uz veliku podršku Zagrebačke županije još 1999. stvorili i robnu marku Kraljevina Zelina. Sami su odredili kriterije prema kojima će vino napravljeno isključivo od te sorte dobiti pravo da nosi i zajedničku, županijsku etiketu na kojoj se razlikuje samo ime proizvođača i postotak alkohola.

Ove se godine od 20 vinara koji imaju zaštićeno geografsko podrijetlo za kraljevinu njih 12 prijavilo za robnu marku, a samo ih je šest zadovoljilo sve uvjete. Osim Stjepana Crnko- vića, hobista iz Vrbovca, i Stjepana Hukara, koji ima mali vinograd u Svetoj Heleni, ostali, a to su znana zelinska imena Kos, Jarec i Kure, Puhelek-Purek te Nikola i Dražen Smrđić, grožđe uzgajaju na odličnim položajima. Pa ipak, iako je prošla godina bila dobra za uzgoj grožđa, s kraljevinom je, ustvrdio je Dražen Smrđić na prošlotjednom predstavljanju, nešto pošlo po zlu.

Iza zajedničke etikete krilo se šest vrlo različitih vina. Jarec&Kure imaju relativno jaku kraljevinu: nakupila je 11,5 posto alkohola, s tri grama neprovrela šećera koji se vrlo jako osjeća. Istu snagu imala je i kraljevina Stjepana Puheleka-Pureka koju je predstavila njegova kći, hrvatska vinska kraljica Nataša Puhelek.

• Kraljevine s najboljih položaja imale su nam i 11,7 posto alkohola, stoga one najbolje nismo prijavili. I ovoj smo morali zaustaviti vrenje, pa ima malo neprovrela šećera – upozorila je na apsurdni kriterij da kraljevina ne može zaslužiti županijsku etiketu ako ima više od 11,5 posto alkohola.

Kraljevina Željka Kosa, sa 10,6 posto alkohola i 6,3 grama kiselina po litri, čini se najblizom onome što bi to vino i trebalo biti – ljetno svježe vino koje je dobro ohlađeno odlično odgovaralo vrućem proljetnom danu kad je kušano. Dobro ohlađene, i ostale će kraljevine ljeti dobro gasiti žed, ako ih za dva do tri mjeseca uopće još i bude. Tih šest proizvođača, naime, proizvelo je samo 4.000 butelja Kraljevine Zelina. Od toga je Puhelek-Purek proizveo 2.600, a Jarec&Kure 500. Četiri preostala proizvođača zajedno su, dakle, napunila 900 boca. Pitanje je treba li se za takve količine uopće truditi stvarati robne marke ili je bolje, kao što to čine Jarec&Kure, kraljevinu umiješati u vino koje se prodaje u rinfuzi. Možda je, bez obzira na dosad uloženi trud u stvaranju brenda, treba i ukloniti iz vinograda. Tako bi si ti vinari oslobodili prostor u vinogradu i vrijeme u podrumu da se posveti vinima po kojima su postali poznati: Stjepan Puhelek-Purek po svom sauvignonu, ali i kćerom Vinu vinske kraljice od iste sorte, Stjepan Jarec i njegov zet Kristijan Kure već dugo po bijelom pinotu, a sve više i po chardonnayu te Željko Kos po Kerneru i pjenušcu Anita.

Otpriške u isto vrijeme kad se otvorila prva boca lanjske kraljevine, na hrvatsko su tržište stigla i dva ljetna, dakle lagana, voćna i osježavajuća vina slavne toskanske vinarije Antinorri. Capsula viola, mješavina trebbiana, chardonnaya i pinota, stoji 60 kuna, a butelja Ville Antinori Bianco, vina u kojem ima i malvazije, 10 je kuna skuplja.