Lik i djelo

Mladi je Blagać već uspio u ambiciji da od Splita napravi središte svjetskoga nautičkoga glamura, novom tvrtkom poveže Jadran i Karibe, osigura si podršku visoke politike. Ni realizacija ‘Hrvatskog sna’ možda više nije neostvariva.

Devetim splitskim nautičkim sajmom Croatia Boat Show stvari su napokon stavljene na svoje mjesto. Glamurozna priredba u gradskoj luci doživjela je zlatne trenutke dokazavši se kao skup koji nadilazi lokalne, pa i regionalne okvire. Nije lako provjeriti, ali ne treba ni previše sumnjati u tvrdnje organizatora da je grad zbog sajma ove godine pohodilo više od 2.000 gostiju, što je više od trenutačnih hotelskih kapaciteta, a bilo je i vrlo mnogo jednodnevnih posjetitelja koji su napunili gradske restorane i kafiće i ostavili gomilu novca. Konačno, na sajmu se zaposlilo, izravno ili neizravno, oko tisuću mladih ljudi.

Motor ovogodišnjem sajmu bio je svakako i prvi hotel s pet zvjezdica. Samo u posljednja dva dana sajma u zračnu je luku sletjelo pedesetak privatnih zrakoplova, a to se događa jedino u punoj sezoni. Na posjetku, prodaja je ove godine jednostavno eksplozirala pa sajam, u prvom redu zbog podatka da je kupljeno ili naručeno devdesetak plovila, više ne može biti lokalna priredba. Primjerice, Pershing 72, vrijedan tri milijuna eura, imao je svjetsku premijeru pred hotelom Le Méridien Lav, a privatnim zrakoplovom stigao je iz Venezuele i prvi kupac.

Vicenco Blagačić, glavni krivac za cijelu tu bjelosvjetsku gužvu u splitskoj luci, sigurno je izborio mjesto u prvoj ligi hrvatskih biznisma. To je na otvorenom htio naglasiti i premijer Sanader govoreći biranim riječima o ‘Blagačevu čudu’ neprestano tapšući mladoga poduzetnika po ramenu. Bila je to javna demonstracija onoga što se u Splitu već zna – pro-dorni mladi poduzetnik izborio se za još jednu važnu pobjedu dobivši na svoju stranu i vrh hrvatske politike. Vjerojatno, ne samo deklarativno.

Dobro upućeni tvrde da je Blagačić razgranao poslovne i političke veze do mjere koju više nitko i ni s čim ne može dovesti u pitanje, posebno ne lokalni moćnici koji mu godinama pokušavaju podmetnuti nogu. Najprije su ga doživljavali kao nadobudnoga mladca, ignorirali koliko su mogli, a kad je počeo rasti, htjeli su mu odgristi što veći dio kolača pod prijetnjom protjerivanja sajma na gradske margine. Tri prethodne strukture vlasti, Škarićeva, Beroševa i Bulićićeva, postupale su jednako, ali Blagačić je uspješno plivao, a sajam je rastao.

Ni sadašnji, unjekav gradonačelnik Zvonimir Puljić nije, samo dan prije otvorenja ovogodišnje fešte, odolio potrebi da javno zaprijeti kako sajmu više nije mjesto na obnovljenoj Rivi. Dočekala ga je hladna Blagačeva reakcija da ‘gradonačelnici odlaze, a sajam na Rivi ostaje’ te da se svaka odluka, pa i takva, ako je donesena, može promijeniti. Ni 30 sati poslije Puljić je na otvorenu javno izgovarao rečenice da CBS i Vicenco Blagačić imaju njegovu punu podršku.

Iako će uvijek i svagdje tvrditi da mu je politika posve strana djelatnost, Blagačić je još jedan put potvrdio da se u tim vodama odlično snalazi. Godinama je slalomaški sjajno svla- davao lokalne prepreke poput reketa, jala, nesposobnosti i borbe protiv novoga. Istodobno, u vrhu politike gradio je vlastitu poziciju bez mentora. Politički je najbliži HDZ-u, veoma dobar sa sebi važnim resornim ministrima, ali nikad se nije javno deklarirao niti je zatvarao vrata ni prema drugim opcijama.

To što je vješto zaobilazio lokalnu politiku i stvari rješavao u Zagrebu, dodatno je iritiralo splitske moćnike. Dodatno se osigurao i ulaskom na poduzetničku Listu Velog Mista, partnera u lokalnoj vlasti, tvrdeći da je to tek formalnoga karaktera.

Sukob s Puljićem Blagačiću je poslužio samo za pokazivanje mišića jer njemu okupacija šetnice i nije toliko presudna s obzirom na to da donosi samo pet posto površine. Ostatak je u sigurnim rukama, pod izravnim kontrolom Lučke uprave i ravnatelja Branka Grbića, inače Blagačićeva prijatelja i suradnika. Sajam u luci definitivno je spašen, a Vicenco Blagačić, kako se rado predstavlja, etablirao se kao jedan od najmoćnijih ljudi u Splitu.

U 30 godina života skupio je 14 godina poduzetničkog staža, dogovarao poslove s velikim imenima svjetskoga biznisa. Nepogrešivo slijedi trag novca, glamura i visokih profesionalnih standarda. Ne libi se ni tzv. malih poslova, ali samo dok ne iščekrpa potencijal nečega velikog. Počeo je od nule, bez jakoga obiteljskog zaleđa ili rodbinskih veza. U Rogoznici između Splita i Šibenika pokušavao je kao DJ, a vrlo se brzo domogao omladinske diskoteke u mjestu. Jedno vrijeme pokušavao je s organizacijom koncerata, ali se brzo razočarao u ljude s estrade. Sa zarađenim novcem povećavale su se i ambicije.

Pozornost javnosti prvi je put na sebe skrenuo produkcijom filma Posljednja volja 1999. godine. Uz pomoć fotografa Jadrana Lazića, ko-producer, došao je na vrata Hollywooda i privolio na ulogu Angelicu Bridget. Bilo je to vrijeme mešetarenja i nekontrolirana pranja novca pa mladom Blagačiću nitko nije ozbiljno vjerovao da doista misli napraviti glamurozan film koji bi promovirao jadranske ljepote. Ministarstvo kulture povuklo je jamstvo od 1,2 milijuna maraka neposredno prije snimanja pa se projekt našao u problemima. Poslije je nešto novca ipak naplaćeno, potraživanja su podmirena u ime Blagačeve poslovne budućnosti, ali projekt nije donio zaradu.

Te 1999., s tek napunjene 22 godine Blagačić kreće u biznis sa sajmovima. Pokušao je s prehranom, namještajem i automobilima, bez osobitih uspjeha. U nautiku je, pak, ušao kao zaljubljenik u more, brodove i ronjenje računajući na vrijeme koje dolazi. Na prvom sajmu bilo je jedva tridesetak plovila i malo je tko u tome prepoznao začetak okupljanja koje se prema svim parametrima svrstava među desetak najboljih u svijetu.

U nautičkom biznizu upravo je napravio još korak više. Na splitskom je sajmu promovirao još jednu ideju koja je pretočena u posao s Goranom Štromkom, vlasnikom lanca Jadranskih luksuznih hotela. Osnovan je Croatian Caribbean Yacht Charter za iznajmljivanje skupih jahti ljeti na Jadranu, a zimi na Karibima. Prvi će put ti brodovi ploviti s hrvatskim posadama i pod hrvatskim zastavama, a jahte će se iznajmljivati od 25 do 100.000 eura za tjedan. Tvrtka ima četiri vlastite jahte i još 15 u menadžmentu.

Zanimljivo, Blagačić o tome poslu vrijednom desetak milijuna eura uopće ne govori s ushićenjem. Vidi ga tek kao kariku u nizu svega što je zamislio. A tu još važnije mjesto svakako zauzima i marina za megajahte s kapacitetom od 200 vezova i de luxe hotelom u neposrednoj blizini.

Projekti Blagačićevom glavom lete poput munje. Čini se da nije ni previše selektivan. U međuvremenu je bezuspješno, s talijanskim partnerom, pokrenuo putničku liniju Split – Venecija; htio je politički tjednik, ali dalje od nultog broja nije došao. Još se ranije zaigrao kao producent s emisijom Po ure torture, ali i to brzo doseglo limit. No, ti i slični neuspjesi ili poluuspesi nikad nisu previše opterećivali mladog poduzetnika čije su odluke ‘brzina na jeziku, ali još veća brzina u odlučivanju’.

U opuštenoj atmosferi, ne u šali, katkad za sebe kaže da je ljevoruki Vodenjak, a da su to najinteligentniji ljudi; pročitao je to u nekom istraživanju. Mana mu je što ne može rano ustat. Smatra da je normalno početi raditi u osam, ali njegov bioritam ne dopušta mu punu aktivaciju prije deset sati.

Ne treba mu mnogo da pokrene posao, ali još manje da odustane kad procijeni da ulog vremena i novca nije adekvatan onome što dobiva. A procjene su uglavnom, kažu oni koji su s njime radili, briljantne. U širem krugu vrijedi za čovjeka fantastične inteligencije koji savršeno razlikuje bitno od nebitnog, s velikim smislom za detalj.

U poslu ključnim trenutačno smatra projekt koji nije realizirao, ali od kojega nipošto ne želi odustati. Zove ga ‘Hrvatski san’, a pompozno je promoviran prije godinu i pol dana. Riječ je o ideji gradnje potpuno novoga grada na Čiovu za 100.000 ljudi, sa svim mogućim vrhunskim sadržajima. Inspiraciju je pronašao u Dubaju.

Svjestan da će grad snova s pedesetak manhattanskih nebodera u maloj konzervativnoj sredini sklonoj relativiziranju svega i svačega prije izazvati sprdnju nego divljenje, Blagačić je dugo tražio način i vrijeme kako da javnosti predoči ideju. Svjestan nekih pogrešaka, nije odustao nego se tek korigirao pa će nebodere zamijeniti tradicionalna arhitektura, kamene kuće. Traži se 15 do 20 milijuna četvornih metara zemljišta i najbolji strateški partneri. U igri su tri lokacije i dosta zanimljivih ljudi koji u svemu žele sudjelovati. ‘Uskoro ću objaviti mnogo više o tome’, kaže Blagačić, uz napomenu da posljednjih godinu dana bar polovicu radnog vremena troši na razradu te ideje. Kad je u pitanju Vicenco Blagačić, bolje se kladiti za nego protiv, čak i kad je o najsmješnijim idejama riječ.