‘Low Cost’ letovi: Budućnost zračnog prometa na Krku

Zračnu luku Rijeka od osnutka je pratio niz nepovoljnih okolnosti. No upornom borbom i poslovim potezima promet se u samo dvije godine povećao više od 200 posto.

Gradnja Zračne luke Rijeka počela je još 1967., a tri godine kasnije, u svibnju, bila je službeno otvorena za promet. Rezultati su u početku bili dobri: u startu je imala 30.000 međunarodnih putnika, što je bio sasvim pristojan broj s obzirom na to da je bila nova. No, 1971. dogodila se zrakoplovna nesreća u kojoj su život izgubili britanski turisti i taj je događaj Zračnu luku Rijeka bacio na koljena. Kad je riječ o malim nepoznatim aerodromima, takvi ih događaji često stavljaju na crnu listu, što nepovoljno utječe i na poslovanje. Iako je sljedeće godine ZL Rijeka imala veći broj međunarodnih putnika nego prve, s crne liste nije izbrisana sljedećih 10-ak godina.

• Svih tih godina ulagali smo najveći napor da se stanje poboljša. No, tada je najveći turoperator bio Jugoturs, a poginuli gosti bili su njihovi. Od 1975. do pa sve do 1985. preko te agencije nijedan gost nije sletio u našu zračnu luku. U međuvremenu se tržište opsluživalo preko Pule, a turističke su se agencije sve više okretale autobusnom prijevozu putnika – opisao je ukratko prošlost Zračne luke Rijeka njezin direktor Mario Paščenko.

Druga je nesretna okolnost te luke njezin smještaj u okruženju velikih zračnih luka poput onih u Trstu, Veneciji, Ljubljani, Zadru, Zagrebu i Puli, koji joj uopće nije išao na ruku. Naime, preko tih se zračnih luka odvijao najveći dio prometa, pa i onog koji se trebao odvijati preko Zračne luke Rijeka. Jedan od problema koji ju je mučio niz godina bio je i taj što su njeni charter-letovi bili namijenjeni isključivo određenom hotelu jer se na tom području promet nije razvijao regionalno kao što se, primjerice, razvijao u Puli.

• Kad bi pojedini privredni subjekt odustao od prijevoza putnika zrakoplovom, mi bismo jednim potezom izgubili cijeli lanac letova – rekao je Mario Paščenko.

• U našim je najboljim predratnim godinama gotovo 50 posto putnika bilo za Haludovo na otoku Krku, a danas ih više nemamo.

Cijelo se vrijeme, osim toga, Zračna luka Rijeka morala boriti i protiv bure i glasina koje su o njoj kružile.

Zračna luka Rijeka je u 55-postotnom vlasništvu države, 20-postotnom Županiji, 10-postotnom Grada Rijeke, a ostalo otpada na Crikvenicu, Opatiju, Krk i Omišalj. To je jedina zračna luka u Hrvatskoj koja nema redoviti domaći promet; i pokušaj uvođenja redovite linije Zagreb – Rijeka – Pula (1994. do 1995.) nije se isplatio, stoga je uskoro ukinuta.

• Promet u zračnoj luci pokreće okruženje, a ne sama zračna luka. Ona je samo servis, infrastruktura. Ako u okruženju nema zanimljivih sadržaja, neće biti ni zrakoplova. Tu priča počinje i završava. Zračna luka Rijeka sagrađena je za potrebe turizma, a glavni turistički plan je još u izradi. Ne možete očekivati od turista da će vas posjetiti u zimskom razdoblju da bi vrijeme proveli u sobi samo zato što joj je cijena povoljna. Isto tako, ako ne funkcionira gospodarstvo, nema ni poslovnih putovanja – priča direktor Zračne luke Rijeka.

Da bi luka te veličine mogla normalno funkcionirati, trebala bi imati godišnji promet od 400.000 do 500.000 putnika. U najboljim su predratnim poslovnim godinama, 1986. i 1987., kroz nju prošla 51.364 međunarodna putnika, a od 1992. do 1999. taj se broj kretao od 2.266 do 7.678 putnika, stoga je bolje i ne pitati kako je preživljavala. Grad Rijeka je sufinanciranjem Zračne luke prije rata zapravo samo pronalazio načine kako pokriti gubitke, a o zgradi se malo vodilo računa.

• Problem je u tome što su u zračnim lukama prostori veliki; ondje se sve mjeri u tisućama četvornih metara. Primjerice, kad na pisti nastanu pukotine, morate sanirati površinu od 45 metara širine i 2,5 kilometra dužine. Taj nas je posao, primjerice, prošle godine stajao dva milijuna kuna bez PDV-a – rekao je direktor Paščenko. Trenutačno Zračnu luku sufinancira Država i Županija, te Grad Rijeka u dijelu autobusnog prijevoza do luke.

Na prijelazu stoljeća Zračna je luka Rijeka unatoč svim nedostacima i borbi s vjetrenjačama uspjela napraviti gotovo nevjerojatan zaokret u poslovanju. Broj putnika se iz godine u godinu udvostručavao, a prošle godine zabilježila 165.906 međunarodnih putnika, čime je višestruko premašila ne samo svoje dobre poslovne godine nego i najbolje godine poslovanja za 40 posto. Što se u međuvremenu promijenilo?

Taj je iskorak, to svakako treba reći, Luka napravila sama. U svijetu je trenutačno veliki trend ‘low cost’ letova, ali i ‘low cost’ gradnje zračnih luka. Sve je vrlo jeftino i putnici nemaju više komoditet kao na pravim terminalima. No potreba za takvim jeftinim putovanjima sve je veća.

• Male ‘low cost’ zračne luke u velikim gradovima uopće nisu bolje od naše, ali im je oprema uredna – kaže Paščenko.

• Da bi netko u ovoj regiji shvatio važnost jeftinih letova, Zračna luka Rijeka povukla je određene poteze i uspjela dovesti kompanije koje dosad nisu letjeli za Hrvatsku. Jedna od njih je easyJet, prema veličini treća ‘low cost’ kompanija u svijetu. Osim njega doveli smo i Hapag Lloyd Express, a potom je i TUI krenuo u zakup naših kapaciteta. Otvaramo nova tržišta uspjeli smo dokazati da ona postoje i da im samo treba ponuditi uslugu.

No sada se Zračna luka Rijeka našla u još jednoj sudbinskoj ironičnoj situaciji. Dokazala je da tržište za nju postoji, da je sposobna povećavati promet, ali veličina zgrade, broj zaposlenih (tek 70-ak izvan sezone) i nedovoljna tehnološka podrška ne dopuštaju joj da posluje još efikasnije.

• U određenim danima i satima ne možemo primiti više zrakoplova pa moramo moliti kompanije da lete u neko drugo vrijeme. To nam zasad još nekako i uspijeva, ali danas-sutra više se neće moći tako raditi – kaže direktor Paščenko.

Bez obzira na ulaganja, koja su zapravo bila vatrogasne mjere, primjerice u rekonstrukciju krova, u novu ogradu, nove RTG uređaje i šaltere za registraciju putnika te nabavu dijela nove opreme i strojeva za opsluživanje zrakoplova, Zračna luka Rijeka trenutačno ima tek osnovnu opremu koja je mogla zadovoljavati mali promet, no ona s povećanjem broja putnika više nije dovoljna. S druge strane, Luka je namjenski građena za sezonsko poslovanje, točnije za potrebe turizma, a i to se pokazalo kao nedostatak.

• Imali smo problem centralnog grijanja, kojeg nije bilo u međunarodnom dijelu pa smo prošle godine ugradili klima uređaje – objasnio je Paščenko.

No brojke, čini se, ipak čine svoje pa je i povećanje broja putnika više od 200 posto pridonijelo da mišljenje o Zračnoj luci Rijeka promijene kako vlasnici, tako i u turističkoj zajednici, koja je konačno to odredište počela propagirati kao zrakoplovno. U Zračnoj luci Rijeka uskoro će biti postavljen infopunkt kako bi putnici mogli dobiti sve potrebne informacije. Pozitivni su pomaci napravljeni i na prijevozu putnika od zračne luke do naselja uvođenjem redovite autobusne linije: Autotrans je od ožujka uveo tri linije iz smjera Lošinj, Baške i Rijeke, a Zračna luka i dalje posebno organizira autobusni prijevoz za svaki let. Još se, kad je riječ o zračnom prijevozu putnika, nisu pokrenule sve hotelske kuće, no u Zračnoj luci Rijeka znaju da je i to samo pitanje trenutka, posebno ako se ima na umu da je svjetski trend putovanja zrakoplovima sve veća umreženost i što manje presjedanja.