Očekujemo iznose od 500-tinjak milijuna eura u tri godine

Odziva je bilo, ali agencija SAPARD u mnogim slučajevima nije mogla dati novac jer, primjerice, dokumentacija nije bila potpuna.

Kakva je bila iskorištenost sredstava SAPARD-a u novim članicama Unije? Prilično niska, između 20 do 25 posto. Htjeli bismo da kod nas bude viša.

Od ove je godine tri dosadašnja pretpristupna fonds zamijenio program IPA. U čemu je prednost? IPA je priprema za korištenje strukturnih i kohezijskih fondova. Hrvatska će ulaskom u EU izdavati 500-tinjak milijuna eura na godinu za zajednički proračun Unije, odnosno mi ćemo izravno iz svog proračuna svaki mjesec uplaćivati taj novac u zajednički proračun Unije. S druge strane, da bi to nadoknadila, Hrvatska ima mogućnost apsorbirati godišnje do 1,5 milijardi eura iz fondova EU, odnosno triput više od onoga što će morati uplaćivati. Dakle, perspektiva je dobra, ali da bi se mogla u cijelosti ispuniti, hrvatska se administracija za to mora dobro pripremiti. IPA je novi instrument koji je EU uveo u novoj financijskoj perspektivi 2007. do 2013., a zbog nedostataka uočenih u programima PHARE, ISPA i SAPARD.

Što Hrvatska u sljedeće tri godine očekuje od IPA? Očekujemo iznose od 500-tinjak milijuna eura u tri godine. Trenutačno u postupku akreditacije pripremamo hrvatsku administraciju za korištenje IPA-ova pretpristupnog programa. Prije dva tjedna u Hrvatskoj je boravila savjetodavna komisija za IPA-ov program koja nam je dala određene savjete i smjernice u postupcima za akreditaciju. U pripremu IPA-ova programa uključeni su državni tajnici ministarstava mora, gospodarstva, poljoprivrede, zaštite okoliša, Središnjeg državnog ureda za strategiju i koordinaciju fondova EU i, naravno, Ministarstva financija.

Koja je vaša funkcija u tim pripremama? Na nama je odgovornost za postavljanje financijske strukture korištenja pretpristupnih fondova. To znači da sustav mora biti postavljen tako da budemo sigurni kad će se novac povući, da će se iskoristiti i uplatiti u pravu svrhu, odnosno za ono za što je predviđeno. Primjerice, ako je namijenjen gradnji infrastrukturnog objekta, morat će se osigurati sustav koji će omogućiti da se sredstva namjenski potroše za tu svrhu uza svu potrebnu kontrolu. Stoga je uloga Ministarstva financija priprema tog sustava.

Vjerojatno je i kontrola stroga kad je o tome riječ? Da, revizori EU provode vrlo detaljnu kontrolu, pa zato i ne možemo dobiti novac dok nismo posve sigurni u spremnost projekta. Prozirno kroz tri provjere sustava: prva je interna, za drugu angažiramo vanjske revizore te na kraju revizore EU. A sve tri revizije trebaju se uvjeriti da je sustav ispravno postavljen i tek tada možemo početi s ugovaranjem i korištenjem IPA-ovih sredstava.

Kad će se moći koristiti IPA-ova sredstva? U ovoj godini je rezervirano 139 milijuna eura, a novac će se povlačiti do kraja 2009. Zato je važno da se već ove godine akreditiramo da bismo mogli ugovoriti, a zatim dvije godine povlačiti ta sredstva.

Za što se može namijeniti taj novac? Primjerice, za infrastrukturne projekte u području prijevoza, zaštite okoliša i slično. Ako se želi graditi objekt namijenjen zaštiti okoliša, za tu svrhu može koristiti novac iz fondova Unije, a proračunski se novac treba angažirati u iznosu od 25 posto vrijednosti projekta. No, iako je država korisnica tog novca jer se koristi za objekt od općeg interesa, izvođači radova mogu biti domaće tvrtke, što pozitivno utječe na povećanje zaposlenosti, prihoda tvrtki i sl.

Kad će se EU slati konkretni projekti? Prijedlozi se šalju već ove godine, a prvi će uskoro biti na Vladi.

Ministarstvo financija već se dulje zalaže za razvoj tržišta kapitala. Koliko je ono važno kroz izdavanje vaših dužničkih vrijednosnih papira? Od 2004. smo počeli sa zaduživanjem na domaćem tržištu kapitala. Izdali smo i prvu dugo-ročnu konsku obveznicu i takvim izdanjima smanjili pritisak na povećanje vanjskoga duga. Kad je riječ o kratkoročnim vrijednosnim papirima, trezorskim zapisima, postali su sekundarni izvor likvidnosti, jer poslovne ih banke mogu založiti u HNB-u kroz repo-aukcije, pa su stoga banke i zainteresirane za njihov upis.

Bez obzira na to što je kamata znatno smanjena? To nije imalo utjecaj na interes. Zanimanje banaka uvijek je znatno veće za kupnju trezorskih zapisa od naše istaknute potrebe. Jer, bez obzira na smanjen prinos, banke ostvare zaradu, što je isplativije nego držati novac neoploden. A, s druge strane, ako se banke nadu u problemima s likvidnošću, mogu trezorski zapis založiti u HNB-u i uzeti sredstva. Koliki je interes za trezorske zapise pokazuje pad kamatnih stopa pa je za trezorske zapise na rok od godine dana kamatna stopa 3,5 posto, što je upola manje u odnosu na kraj 2004.

U trgovanju vašim vrijednosnim papirima ima i nekih novosti. Uveli smo aukcijski sustav Bloomberg, koji omogućava online aukciju trezorskih zapisa. Zatim, uveden je novi način praćenja i održavanja podataka o javnom dugu kojim se služe mnoge riznice u razvijenim ekonomijama. A ove godine planiramo uspostaviti sustav privatnih dileri kojim bismo otklonili neizvjesnost na tržištu kapitala kad je riječ o zaduživanju države. Ove smo godine prvi put izdali Strategiju upravljanja javnim dugom, a u njoj je detaljno iznesen kalendarski izdanja obveznica i trezorskih zapisa. Tako banke mogu unaprijed znati kada se i koliko namjeravamo zadužiti.

Tržište kapitala se razvija. Smatrate li stoga da sada ne bi bio trenutak za uvodenje poreza na kapitalnu dobit? Tržište kapitala još nije dovoljno razvijeno za uvodenje tog poreza. Promet na domaćoj burzi još su mali u svjetskim razmjerima, pa bi zapravo sadašnji rekordni iznosi na burzi jednog dana trebali biti prosječni. Zato u trenutku kad se tržište tek razvija ne treba uvoditi porez na kapitalnu dobit. Mnoge ga zemlje imaju, ali one imaju i, primjerice, porez na štednju, koji mi za sada također ne mislimo uvesti jer sve investitori tek treba motivirati za ulaganje, a ne im uvoditi poreze.