se određuje elementima ulaganja u promotivne svrhe te distributivnim kanalima prodaje – kaže menadžer Ratko Novosel.
Strategija precjenjivanja proizvoda, koja predviđa određivanje najviše cijene, najzanimljivija je kompanijama koje na tržište plasiraju inovaciju. Ta će strategija ipak uspjeti tek ako su zadovoljeni neki kriteriji, što znači da sama inovacija ne jamči uspjeh. Kupce možemo podijeliti na inovatore, rane usvajače, ranu većinu, kasnu većinu i kolebljivce. Uspjeh strategije precjenjivanja ovisi mišljenju i potrebama prvih dviju skupina, jer to su kupci kojima cijena nije važna, nego jednostavno moraju imati inovaciju koju kompanija plasira na tržište i za to su spremni platiti.
Primjerice, plazma-televizori, kad su tek plasirani na tržište, ciljali su upravo na te dvije skupine kupaca i bili su vrlo skupi. Životni vijek proizvoda također je važan za određivanje cijene, jer kad se prve dvije skupine kupaca zasite inovacije i prijeđu na neku drugu inovaciju, u ovom slučaju plazmu, treba je prodati ostalim skupinama kupaca. S obzirom na to da je danas već došla do kolebljivaca, cijena joj mora biti niža. Ideja plazme kao proizvoda bila je da vrlo brzo isplati ulaganja u svoj razvoj.
Opasnost je takve strategije, naravno, u nedovoljno istraženom tržištu, jer strategija neće uspjeti ako među inovatorima i ranim usvajačima ne postoji potreba za tim proizvodom. Mobilni telefoni treće generacije primjer su proizvoda koji su na neki način tehnološki ispred svojeg vremena i zapravo, pokazalo se, ne postoji očekivana potreba za tim proizvodima među prvim dvjema skupinama kupaca.
