Kupnja nekretnina namijenjenih iznajmljivanju investitorima isplati se tek za dvadeset godina. Među malim ulagačima u Velikoj Britaniji upravo je takvo investiranje hit, a kod nas nije ni u povojima.
U inozemnim poslovnim tiskovinama u posljednje se vrijeme često mogu naći reklame tvrtki za promet nekretninama koje pozivaju ulagače da kupe stanove namijenjene iznajmljivanju tako da uplate pet posto depozita, a sve ostalo prepuste njima. Britanska tvrtka City Lofts Group PLC tako, primjerice, primamljivo nudi da će se zauzvrat pobrinuti o hipoteci, jamčiti najamnu i održavati nekretninu. Kupnja nekretnina koje će poslije poslužiti za najam u Sjedinjenim je Američkim Državama i Velikoj Britaniji posljednjih godina postala pravi hit među ulagačima. Ulaganje u cement i ciglu, tvrde stručnjaci, ne može zakazati.
Na domaćem tržištu kupnja radi najma, odnosno koncept ‘kupi da bi iznajmio’ još nije ni u povojima. Analitičari savjetodavnih tvrtki koji se bave tržištem nekretnina u Hrvatskoj, pa i u cijeloj regiji, poput tvrtki Colliers ili King Sturge, nemaju komentara na to koliko bi takav biznis bio primjeren i primjenjiv na hrvatskom tržištu. Kupnja nekretnina namijenjenih iznajmljivanju, prema svjetskim iskustvima, investitorima se isplati tek za dvadeset godina. Umjesto razmišljanja o dugoročnom priljevu novca zbog iznajmljivanja stana investitor, a i graditelj, odnosno vlasnici nekretnina radije se odlučuju za trenutačnu zaradu: prodaju nekretninu i prekidaju svaku vezu s potencijalnim izvorom budućih prihoda. Na to ih potiče stanje na tržištu.
Mali domaći ulagači koji ne mogu kupiti nekretninu da bi je poslije iznajmljivali kao poslovni prostor vjerojatno bi svoju nepokretnu imovinu najradije dali u najam pravnim osobama. Čini se da je prava lutrija naći privatnog najmoprimca koji će na vrijeme i uredno plaćati rentu za stan ili kuću, a dobro je poznato da ni naši najmodavci nisu skloni prijaviti Poreznoj upravi da im u stanu borave podstanari i plaćati poreze. Dok god se tržište ne stabilizira, vjerojatnije je da će domaći ulagači radije pohitati put Londona i nekom od tamošnjih lokalnih agenata povjeriti da u njihovo ime uloži u kupnju stanova od kojih će zatim ubirati rentu, nego da iskušavaju sreću s hrvatskim podstanarima.