Agrokor istražuje vodi li put do Velike Kladuše preko Sarajeva

Todorićeva je kompanija već jednom razmatrala kako ući u Agrokomerc, ali se povukla zbog neriješenih odnosa. Nedavno su predstavnici Agrokora to pitanje ponovno potegnuli u Kabinetu federalnog premijera u Sarajevu.

Agrokomercu situacija uopće nije toliko loša kao što sam ja mislio – rekao je sredinom travnja u Velikoj Kladuši Mirsad Kebo, potpredsjednik Federacije BiH. Te riječi izazvale su buru smijeha kod dobrog dijela građana koji na svojoj koži osjeća ‘ne tako loše’ stanje u Agrokomercu.

• Gospodin potpredsjednik je mislio na našu infrastrukturu i proizvodne kapacitete koji se odmah mogu staviti u funkciju – objasnio je generalni direktor Agrokomerca Mujo Milak, koji ipak ne bježi od činjenice da je situacija u tom nekadašnjem prehrambenom gigantu doista teška. Proizvodnja se danas odvija ad hoc, kako se skupi novac za sirovine i repromaterijal, a od nekadašnjega velikog asortimenta proizvodi se tek šest-sedam proizvoda.

Unatoč tome Milak je optimist i smatra da Agrokomerc ima budućnost.

• Agrokomerc treba privatizirati u cijelosti jer je riječ o zaokruženom proizvodnom sustavu. Privatizacija u dijelovima ne bi riješila problem Agrokomerca – tvrdi Milak.

O Agrokomercu su nedavno u Sarajevu razgovarali predstavnici Agrokora i dužnosnici iz Kabineta federalnog premijera Nedžada Brankovića. Međutim, sudionici tog sastanka nisu obavijestili javnost o sadržaju razgovora i eventualnim konkretnim potezima, a oglasili su se i na upite Lidera u vezi s time. To, međutim, nije bilo prvi put da se najveća hrvatska prehrambena kompanija raspituje za Agrokomerc. Prema riječima Milaka, Agrokor je preliminarni interes za suradnju iskazao i prije dvije godine, ali se povukao zbog neriješenih odnosa u Agrokomercu. Isto je bilo i s Podravkom, koja je bila zainteresirana za analizu dijelova Agrokomerca, što je i danas, međutim, konkretni potezi ovisi će o analizi tržišne i proizvodne situacije.

• Ukaže li se prilika ponovno, Podravka je zainteresirana ispitati mogućnosti suradnje, pa i ulaganja u Agrokomerc – rekao je Vedran Šimunović, direktor Eksternog komuniciranja u toj tvrtki.

Osim dviju hrvatskih tvrtki, za ulaganje u Agrokomerc posljednjih godina bilo je i drugih interesenata. Još 2000. godine Agrokomerc i Perutnina Ptuj inicirali su osnivanje zajedničke tvrtke. Perutnina je trebala uložiti 51 milijun KM u klaonicu i uzgoj brojlerskog mesa, međutim Slovenci su na kraju odustali jer se umiješalo Udruženje za zaštitu nezaposlenih dioničara Agrokomerca koje je interveniralo kod Doma za ljudska prava, tražeći da se najprije izvrši revizija vlasničke strukture. Tako je najvjerojatnije propalo bilo kakvo ulaganje u Agrokomerc, s obzirom na to da je Perutnina, prema riječima njezina glasnogovornika Branka Vodušeka, interes potražila u drugim dijelovima BiH, Srpscu i Brezi, uloživši samo u posljednje dvije godine 17 milijuna eura. Preliminarno pregovore s Agrokomercom imao je i francuski Lactalis, kao i jedna nizozemska tvrtka, ali sve se završilo na tome. Kao potencijalni investitor već deset godina figurira i kuvajtska konzultantska tvrtka Senabil Kuwait, koja se svako malo pojavljuje u javnosti, a onda nestane.

Problem privatizacije Agrokomerca vrlo je složen iz nekoliko razloga. Prije svega, preko tvrtke se lome politička kopija dviju nekadašnjih, u ratu sukobljenih strana unutar SDA koje su uspjele, svaka na svoj način, od Agrokomerca stvoriti prvorazredni politički problem u Bosanskoj Krajini. Bez obzira na to kako završila saga o Agrokomercu, o njezinoj četverinu definitivnu odluku donijeti politika, i toga su svjesni svi zainteresirani za ulaganje. Dodatni je problem u tome da se ne zna tko je nadležan za tu tvrtku, federalna ili kantonalna vlada, jer se svako malo taj vrući krumpir prebacuje s jednih na druge.

Dugo, tvrtka je prema Zakonu na snazi već davno trebala otići u stečaj, ali, kao što smatra Milak, stečaj bi uništio i posljednje radnike koji u toj tvrtki još uvijek vide priliku za vlastitu egzistenciju. U međuvremenu zaposlenicima Agrokomerca nije isplaćeno čak 50 plaća. U poduzeću je danas zaposleno nešto više od 1.000 radnika, od kojih je tek negdje oko 500, ovisno o vrsti posla, angažirano. Dodatna otežavača okolnost jest i činjenica da od tih 500 radnika više od polovine čine čuvari objekata koji su uz kuharice najzaposleniji radnici u tvrtki. Jedini rade pogoni u mesnoj industriji. Međutim, te pogone je, prema ugovoru, do privatizacije zakupio Lijanović čiji su proizvodi namijenjeni bosanskom i turskom tržištu. Gotovo 60 posto, od 96 milijuna KM današnjega duga, otpada na plaće radnicima te na dug za porez i doprinose i ne vidi se kako će tvrtka s time izaći na kraj.

Nadalje, potencijalnim interesentima revizorski nalaz i dalje tvrdi da vlasnička struktura nije definirana, pa se u pregovore uvijek kretalo, i kreće, s dodatnim oprezom. Zemljine knjige na većini lokacija nisu sredene pa se ne zna tko je vlasnik zemlje, a lokalna uprava pod vlašću stranke Fikreta Abdića, nekadašnjeg neprijepornoga gasde Agrokomerca, prema tvrdnjama u Agrokomercu, stvara dodatne poteškoće u rješavanju onoga što bi se moglo riješiti. Napokon, prema tvrdnjama Envera Munjakovića, predsjednika Udruženja nezaposlenih dioničara, najmanje 70 posto tvrtkinih objekata je pod hipotekom, što je uz postojeći dug velika prepreka privatizaciji.

Kad i ne bi bilo tih problema, privatizacija u ovom trenutku ne bi bila moguća. Agrokomerc zapravo već četiri mjeseca funkcionira bez Nadzornog odbora, čiji su članovi uoči Nove godine podnijeli ostavku. Naime, u kolovozu prošle godine odlukom federalnog premijera Ahmeta Hadžiapašića Vlada je vratila tvrtku na kantonalnu razinu prebacujući lopticu tamošnjoj Vladi, a da o tome nije ni raspravljao federalni Parlament. O tome stajalište nije zauzela ni Skupština USK-a, a potkraj studenoga, u nemogućnosti da pronade neko rješenje za Agrokomerc, članovima Nadzornog odbora tadašnji federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Marinko Božić rekao je da mu je dosta Agrokomerca i da ga on više ne zanima.

Mjesec dana nakon toga članovi NO-a podnijeli su ostavku, a novi nisu ni imenovani, jer se ne zna koja ih vlada, federalna ili kantonalna, treba imenovati. Za posljednjeg posjete potpredsjednika Kebe bilo je govora o tome da se Agrokomerc ipak ponovno vrati na federalnu razinu, međutim, kao što nam je rekla Anita Damjanović, iz federalnog Ministarstva poljoprivrede, premijer Branković i njegova Vlada ‘zasad ostaju pri mišljenju da status Agrokomerca treba riješiti USK, uz potporu federalnih vlasti i institucija.’

Osim toga, Damjanović tvrdi kako je dogovoreno da se pripremi informacija o stanju u Agrokomercu, uključujući i plan pokretanja proizvodnje uz potporu Federacije. U tom smislu, drže u federalnoj Vladi, i privatizacija tvrtke je u rukama Vlade USK-a.

Milak smatra da sâm Agrokomercov brend vrijedi 200 milijuna KM, odnosno 100 milijuna eura, a za revitalizaciju proizvodnje, i to u kapacitetima iz najboljih Agrokomercovih vremena, treba 150 milijuna KM i 50 milijuna obrtnih sredstava. Međutim, Milak unatoč tim negativnim pokazateljima i dalje ostavlja prostor za bolje sutra. Prema njemu, vrijednost je tvrtke, unatoč lošem stanju, približno 560 milijuna KM.

• Zainteresiranih za Agrokomerc ima, a uvjeran sam da svi možemo naći svoj interes. Osim brenda, Agrokomerc ima imovinu u vrijednosti od 310 milijuna KM u BiH, te oko 50 milijuna na prostoru bivše Jugoslavije za čiji smo povrat angažirali odvjetnike. Od toga je u Hrvatskoj imovine u vrijednosti od približno 45 milijuna KM, koju koristi obitelj Fikreta Abdića – kaže Milak. Inače, riječ je o riječkoj tvrtki Finab u Abdićevu vlasništvu za koju u Finabu tvrde da legalno koristi te objekte.

Agrokomerc već niz godina nastoji vratiti imovinu izvan BiH, od koje je najvrednija ona u Hrvatskoj. Riječ je o objektima i zemljištu različite veličine i namjene od kojih su atraktivni restoran i trgovina u Zagrebu, nekoliko poslovnih prostora u Zagrebu, vila u Opatiji koju koristi Abdićeva obitelj, predstavništvo i skladište u Splitu, prostor u hotelu Belvedere u Dubrovniku, distributivni centar i skladišni prostor u Karlovcu te nekoliko stanova i ugostiteljskih objekata u Rijeci. Osim ostalih objekata u ovim gradovima, Agrokomerc ima još i objekte i zemljišta u Topuskom, Vrginmostu, Cetingradu i Maljevcu. Već su prije neki objekti u zemljama bivše Jugoslavije prodani, založeni ili su donesene pravomoćne presude protiv Agrokomerca. Prema riječima Anite Damjanović, iz federalnog Ministarstva poljoprivrede, u Hrvatskoj se vode sudski procesi za povrat ostale imovine, a za one s pravosnažnim presudama osnova je pravno nejasna, iako tvrtke pokreću izvršenja prema tim presudama.