Feljton

Prije dvije godine smijenjena čelnica HP-a Carly Fiorina voljela je glamur i slikanje, ali kompaniju je dovela u gubitke. Mark Hurd, do dolaska u HP relativno nepoznat menadžer, potpuna je suprotnost Carly. Favorizira tim, reorganizirao je HP, a drukčiji način pohrane podataka novi je proizvod koji se nudi velikim i malim kompanijama.

Nakon sramotnog skandala zbog korporativnog špijuniranja koji je sredinom prošle godine potresao Hewlett-Packard Co., nakon niza istraga, ostavki, tužbi i nekoliko optužnica, glavni menadžer Mark Hurd uspio je pretvoriti poniženje u pobjedu. Potkraj 2006. godine HP se izdignuo do pozicije najveće tehnološke kompanije na svijetu, s prodajom od 92 milijarde dolara, i tako skinuo s trona IBM, dugogodišnjeg vlasnika te prestižne pozicije. Taj važni događaj označio je i svojevrstan izlazak iz sjene Marka Hurda, neopjevanog karijernog menadžera u tvrtci NCR koji se pridružio HP-u 2005., nakon iznenadnog odlaska njihove zvijezde Carletona S. Fiorine. Rezultat postignut prošle godine ojačao je njegov kredibilitet u kompaniji upravo u trenutku kad se sprema provesti HP preko granice od 100 milijardi dolara prodaje, koristeći HP-ovu koncepciju reorganizacije kao artikl koji će prodavati partnerima. Prodavat će, naime, jeftinije, bolje i jednostavnije koncepte kompanijske reorganizacije najvećim korporativnim klijentima u Americi. Rast je njegova opsesija, a HP, da bi držao korak s tehnološkom industrijom, mora godišnje ostvarivati barem šest milijardi dolara prihoda, golem zalogaj ravan cijelome NCR-u, jedinoj kompaniji koju je Hurd vodio prije HP-a, a čak je za nju i radio. Dalje od te ambicije Hurd ne ide, primjenjujući nešto što bi se moglo nazvati ‘antiCarly’ pristup. Za razliku od grandioznih planova i najava svoje prethodnice, Hurd je nakon svog dolaska temeljito utvrdio stanje i odredio dijelove poslovanja koje treba pokrpati.

• Bez kvalitetne realizacije, vizija je samo sinonim za halucinaciju – kaže Hurd. – Onoga dana kad mislite da ste pobijedili, trebali biste se odvesti s parkirališta i više se ne vratiti.

Takve floskule čine se prikladnima za nekog tko je trener, a Hurd je na neki način upravo to, korporativni trener. Njegovi razgovori uključuju podjednako više menadžere kao i tvorničke poslovođe. Ostavi oko 50 glasovnih poruka na dan, a obavijesti ‘hvata’ u hodu putem mobitela, trčeci između sastanaka. Usredotočuje se na proces i izvršavanje, krčeći put kroz najmanje detalje kako bi došao do jasnih odgovora, istinu još malo troška i poštuju još malo potražnje. Njegov je način omogućio HP-u da u 23 mjeseca udvostruči svoju dionicu. Od Hurdova dolaska potkraj fiskalne 2006. neto dohodak porastao je 158 posto, na 6 milijardi dolara. HP-ov ukupni prihod po zaposleniku, 611.050 dolara, dvostruko je veći od IBM-ova.

Za razliku od njega, Carly Fiorina je prije bila vođa navale nego trener. U pet i pol godina u HP-u, srušila je kompanijin okamenjeni i samodopadni stil poslovanja, poznat kao ‘HP-ov način’ i zamijenila letargiju hitnošću. Kombinirajući vodstvo s talentom za show, stvorila je Veliku Viziju digitalne budućnosti, stavila sebe u reklamnu kampanju i ukrasila predvorje sjedišta svojim portretom. Godine 2001. osmislila je i provela preuzimanje Compaqa, akviziciju toliko kontroverznu da je član Odbora Walter Hewlett najprije glasovao za taj prijedlog a poslije vodio javnu kampanju protiv. I onda je nestala, naglim revoltom svog Odbora nezadovoljnog neisplativim preuzimanjem Compaqa i neuspjehom u podizanju vrijednosti dionice (doduše u jednom od najgorih razdoblja za dionice u povijesti tehnološke industrije). Fiorina je imala mnogo dobrih zamisli, i dalekovidno razmišljala, dobro prepoznajući prijetnje interneta, razvoja off-shore konkurenata i razvoja potrošačke baze. Nije uspjela šarmirati Wall Street – u njenih pet i pol godina dionica je pala 56 posto.

Otpuštena je 5. veljače 2005. Prvi travnja Hurd je stigao i odmah krenuo u podzemlje. Nije bilo velikih portreta, reklamnih kampanja, opsežnih press materijala. Fiorina se voljela prošetati po godišnjem Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, Hurd je to preskočio i krenuo osobno prikupljati mišljenja kupaca HP-ovih proizvoda u trgovinama. Ubrzo nakon ulaska u Fiorinin ured, Hurd je shvatio da je preuzeo demoralizirano osoblje, organizacijski kaos i napuhane troškove. Nekoliko dana poslije počeo je seriju razgovora s desetina menadžera s namjerom da precizno utvrdi stanje. Vrlo su brzo naučili da u razgovoru naglase dva pitanja – što moja grupa radi u HP-u, i gdje su prilike za rast? Hurd je u međuvremenu zapamtio stotine podataka – cijene, troškove, marže, popuste, stope rasta, prihode, profite te ih kasnije suptilno upotrebljavao u razgovorima jasno dajući do znanja da je cijelo vrijeme pažljivo slušao i da će ih držati za riječ.

Mark Hurd rođen je u New Yorku, odrastao na Floridi i pohađao Sveučilište Baylor u Wacou, Teksas, putem stipendije za tenis, stigavši do mjesta kapetana momčadi. Diplomirao je ekonomiju 1979. godine. Nakratko se okušao u profesionalnom tenisu, ali nije mu se svidjelo. Hurd nekad zna i pretjerati s kolegijalnošću. U slikanjima za novine inzistira naći se na grupnim fotografijama i ne dopušta solo slikanja, bez članova njegova tima. Time demonstrira i veliku razliku između sebe i ere Carly na kulta.

Hurd se zaposlio u NCR-u 1980. godine kao prodavač u San Antoniju. S vremenom je vodio sve, od lokalne prodaje do globalnog marketinga i nadgledanja svih operacija, čak i kad je AT&T kupio NCR 1991., pa ga se nakon toga riješio 1997. godine. NCR je izazvao iz hardverskog posla i stavio naglasak na softversko konzultantstvo te je 1999. Hurd preuzeo vođenje Teradata, brzo rastuću tvrtku za upravljanje podacima. Upravo je na tom mjestu naučio važnost preciznih brojki koje opisuju svaki segment poslovanja tvrtke, što mu je pak omogućilo predvidjeti sudbinu svakog proizvoda praćenjem recentnih prodajnih podataka te njihovo brzo prilagođavanje. Hurd je sjeo na mjesto glavnog menadžera NCR-a 2003. godine u trenutku kada je vrijednost tvrtkih dijonica bila otužnih 9 dolara. Upotrijebio je provere alate rezanja troškova, otpuštanja i forsiranje rasta u Teradata-e te učetverostručio NCR-ovu vrijednost dionice do još slabašnih 39 dolara. A tada je došlo do preuzimanja glumiroznog čelnštva HP-a, zaposlenja kojemu se nije nadao.

Kad se počeo uvoditi u poslovanje HP-a, Hurd je pokazao nevjerojatnu volju za kopanjem i postavljanjem stalno istih pitanja sve dok ne bi u potpunosti shvatio odgovor koji je tražio. Multimilijarderski opseg HP-ova poslovanja prošloga Hurd u svakom trenutku jer i najmanja neefikasnost može tvrtku stajati milijarde dolara. HP je u fiskalnoj 2006. digao svoju profitnu maržu za 1,6 posto, na 8 posto. No Hurd napominje da HP ima troškove od 84 milijarde dolara, i ako radi s 90 posto učinkovitosti gubi 8,4 milijarde dolara. Čak i na 98 posto učinkovitosti gubitak je 1,7 milijarde dolara. To je Hurdova vječna muka.

Tri mjeseca nakon dolaska posjetio je glavni proizvodni pogon u San Diegu, dio odjela za printere, čiji prihod od 27 milijardi dolara čini 29 posto ukupnih HP-ovih prihoda. Nagurao je desetke menadžera u malu sobu za konferencije koji su mu objasnili svoje poslovanje, od malih skenera do golemih printera kadrih izbaciti cijelu knjigu za tri minute.

Hurd je proučio prognoze za 2006. godinu te započeo svoje polaganje, staloženo ispitivanje – ako bi povećali prodaju, kako bi se to održalo na marži? Gdje treba više zaposlenika? Kad se sljedeći put sastao sa Stevenom Nigrom, višim potpredsjednikom, sjećao se svih brojki od prošlog sastanka, ne gledajući u bilješke. Vijest o tome proširila se menadžmentom i poruka je bila jasna: morate znati kako se prihodi kreću kroz vaše poslovanje i kako se vaš odjel uklapa u HP. Hurd je uskoro shvatio da neki od najmoćnijih HP-ovih šefova kontroliraju samo 30 posto svojih budžeta.

Pod Fiorinom, HP je stajao na tri stupa, odnosno tri odjela – printeri, PC-iji, serveri. Ti su odjeli bili odgovorni za dizajn i proizvodnju robe, no marketing i prodaju vodila je druga ispostava – Customer Solutions Group. Fiorina je formirala taj odjel kako bi ujedinila (ili neutralizirala) odvojena lena u autonomnim proizvodnim linijama, koja je HP prije tolerirao. Rezultat je bio miks 80 brendova, koje je ona srezala na dva, HP i Compaq. No, nova struktura blokirala je vezu između prodajnih odjela i dizajnera proizvoda, i podijelila je odjele jer je CSG forsirao prodaju jednog proizvoda na štetu drugog. A raspodjela posla omogućila je svima da izbjegnu odgovornost i krivicu. Na primjer, ako bi novi model printer-a loše prošao, je li to bilo zbog lošeg dizajna ili loše prodaje? Hurd je ubrzo nakon svog dolaska rasformirao CSG i predao nadzor nad budžetom šefovima proizvodnih odjela, centralizirajući samo troškove koji se odnose na kadar i financije izvan odjeljenog interesa. Na taj način odgovornost je bila jasno podijeljena. U isto vrijeme, naravno, otpustio je 15.300 ljudi, uglavnom iz tih centraliziranih pozicija u kadrovskoj službi, financijama i tehničko osoblje.

Glavna je riječ – pojednostaviti. Fiorin se složeni sustav bonusa temeljio na prihodima, profitabilnosti i subjektivnim prosudbama poput ‘mišljenja klijenata’. Hurdov se koncept oslanja na profitabilnost tvrtke i na rast prihoda. Fiorina je ujedinila posao PC-ija s printerima, dok ih je Hurd odvojio. Također, Fiorina je kombinirala ciljeve – kritične tehničke operacije s grupom za globalne operacije koja je nadzirala 50 milijardi dolara troškova. Hurd ih je razdvojio. Nakon toga je ‘izrezao’ Nabavu tako da svaka proizvodna linija kontrolira svoju nabavu.

HP svakoga dana proda 8.200 velikih servera i deset puta više PC-ja. Dva printer-a odu svake sekunde negdje u 179 zemalja svijeta u kojima posluje 150.000 HP-ovih ljudi. Nedavno uvedeni sustav može pratiti svaki komad HP-ova hardvera i projicirati njegov prodajni potencijal, od cartridgea za printere do superkompjutora, od tvornice u Tajlandu do police u trgovini u Biloxiju. HP se nada koristiti svoju moćnu mrežu kao funkcionalan primjer koji će pomoći prodajnom odjelu u nagovaranju velikih mušterija da preuzmu isti sustav. Reorganizacija je počela nakon tri mjeseca Hurdova šefovanja, kad je uposlio Randall Motta na mjesto glavnog direktora za informatiku i zadužio ga za dizajn jedinstvene integrirane platforme sposobne pratiti svaku proizvodnu liniju, kupnju i prodaju u kompaniji.

Mott, Hurdova mušterija iz vremena Tera-data-e, uložio je 22 godine u Wal Mart, gdje je nadgledao ogromnu mrežu praćenja i pro-jetu, kojima se HP udvara partnerima kao što su SAP, Oracle i Microsoft.

Svako pojedinačno prekršajanje sustava donosi pet milijuna dolara ili više u prodaji hardvera, softvera i savjetovanja. To bi značilo zaradu od 10 milijardi dolara kad bi uspjeli ugovoriti reorganizaciju svih 2.000 kompanija, što je naravno vrlo malo vjerojatno. Prije je bila stvar u outsourcingu, sada je u automatizaciji, a tu HP traži svoju šansu u budućnosti. No, i IBM ima što reći u vezi s tim pitanjem. Robert Samson, potpredsjednik Prodaje, kaže da HP želi biti poput njih, ali da je to ipak samo kompanija za printere i PC-je. S obzirom na to da usluge ovog tipa čine 53 posto IBM-ova poslovanja, prema 17 posto HP-a, ne čudi da su zabrinuti dolaskom konkurencije. Ipak, Samson tvrdi kako HP nije igrač za velike tvrtke i da su koncentrirani prije svega na široku potrošnju. Ali, korejski Samsung Life Insurance, sa 100 milijardi dolara sredstava, potrošio je 23 milijuna dolara na reorganizaciju prema HP-ovu modelu te tvrdi da će vratiti uloženo i uštedjeti dodatnih 20 milijuna u razdoblju od četiri godine. Sabre Holdingova hotelska divizija srezala je troškove za 50 posto poboljšanjem sustava i uvođenjem novih kompjutorskih jezika poput Jave i open-source softvera. Comcast, najveći kabelski operater u SAD-u, prošle je jeseni preuzeo HP-ovu multimilijunsku podatkovnu centralu.

Osim napada na velike, Hurd namjerava osvojiti i golemo tržište srednje velikih tvrtki kojima će nudit rješenja koja se jednostavno instaliraju putem interneta ili putem preprodavača. Currenex je kalifornijska financijska tvrtka koja realizira transakciju u manje od četiri milisekunde; kupuje nove moćne kompjutere svaka četiri mjeseca. Prešla je sa skupih i zahtjevnih kompjutora Sun Microsystemsa na HP-ove mašine koje stoje neusporedivo manje i koriste open-source softver Linux.