Svaki treći solarni kolektor na svijetu i gotovo svaka druga vjetrenjača za proizvodnju električne energije dolaze iz Njemačke. Čak i kad na vjetrenjači stoji oznaka General Electrica, 80 posto dijelova proizvedeno je u Njemačkoj.
Za predstojeći sastanak na vrhu G8 u njemačkom baltičkom kupalištu Heiligendammu domaćica susreta, njemačka kancelarka Angela Merkel najavila je davanje pozamašnog prostora temi zaštite okoliša. Tomu su, doduše, pridonijeli i vanjski činitelji poput neuravnoteženog ponašanja Rusije, koja se s vremenom na vrijeme pokazuje kao nepouzdaniji dobavljač energenata, ali isto tako i globalna klimatska katastrofa. Zeleno je, ne samo u Njemačkoj, ‘in’, a ta zemlja najviše profitira od trenda koji je, zahvaljujući političkom uspjehu Stranke zelenih na izborima 1998., zahvatio najprije Njemačku, a u posljednje vrijeme i gotovo sve industrijski razvijene zemlje svijeta. Njemačka je u tom segmentu nedvojbeno na prvome mjestu.
Već danas svaki treći solarni kolektor na svijetu i gotovo svaka druga vjetrenjača za proizvodnju električne energije dolaze iz te zemlje. Čak i kad na vjetrenjači stoji oznaka General Electrica, 80 posto dijelova dolazi iz Njemačke. Bez obzira na dramatične poruke stručnjaka i političara o potrebi promjene načine razmišljanja i okretanja obnovljivim izvorima energije, ako se želi sačuvati kakva-takva ravnoteža, njemačka ekološka industrija već radi računacu i zadovoljno u pozadini trlja ruke.
-
Uza svu tragediju koja stoji iza dugogodišnjeg nerazumnog uništavanja klime, Njemačka bi mogla najviše profitirati od takvog stanja – smatra Torsten Henzelmann iz savjetničke tvrtke Roland Berger. Visokotehnologizirana industrija ekoloških energetskih postrojenja i sustava za ekološki prihvatljivo rješavanje otada poslodavac su koji u Njemačkoj najviše raste.
-
Možemo govoriti o novoj industrijskoj revoluciji – izjavio je nedavno njemački ministar zaštite okoliša Sigmar Gabriel.
Iz Srbije se već neko vrijeme prema Crnoj Gori odašilju poruke kojima se državi na jugu, koja ‘drži’ preostali komad nekad zajedničke obale i mora, pokušava objasniti potreba da sada za obalnu prikraćeni susjed na neki način uđe u posjed Luke Bar. Štoviše, ministar za kapitalne investicije Srbije Velimir Ilić najavio je da uskoro počinju pregovori na najvišoj državnoj razini o prodaji dijela crnogorske Luke Bar. Sasvim optimistično tvrdi da za takvo što postoje sasvim realne šanse i dobra podloga. Srbiji bi, kaže Ilić, mnogo značilo da u nekom vlasničkom obliku ili aranžmanu dobije dio Luke Bar, a napominje i da je Srbija desetljećima investirala u tu luku.
Jasno je da Srbiji nedostaje izlaz na more i luka te da je za njeno gospodarstvo iznimno važno da se poveže s pomorskim putovima, a da joj je Luke Bar na neki način prirodan izlaz, posebno u odnosu na željezničku prugu Beograd – Bar. Ta je pruga jedna od najskupljej u Europi, koja se zbog nepristupačnog terena gradila godinama, i to upravo zato da Srbija ‘izađe’ na more. To je i još jedan od argumenta Srbije zašto bi joj trebalo prepustiti dio Luke Bar, jer je, kako kaže Ilić, mnogo uložilo i u gradnju te pruge. Koliko je za Srbiju problem akutan, govori i Ilićeva izjava da će se, ne bude li dogovora s crnogorskom Vladom u vezi s Lukom Bar, okrenuti Solunu i Koridoru 10. Nema sumnje da bi u tom slučaju Luke Bar izgubila dio tereta i dobiti.
No, unatoč riječima Velimira Ilića i njegovom optimizmu da će pregovori ubrzo početi, teško je vjerovati da će se to i dogoditi. Crnogorski je vrh upoznat s težnjama Srbije da sudjeluje u privatizaciji Luke Bar, ali to je, barem za sada, osjetljivo pitanje o kojem se nitko ne želi izjašnjavati. Pomoćnik crnogorskog ministra prometa Radoš Šućur potvrdio je tek da je Srbija pokazala interes za sudjelovanje u privatizaciji Luke Bar te onemogućio kalkulacije da je riječ o nečem drugom, rekavši da ne traži dio vlasništva Luke.
O privatizaciji Luke Bar zasad se u Crnoj Gori još i ne razmišlja i to će tako biti sve dok se ne riješi privatizacija Termoelektrane i Rudnika ugljena u Pljevljima, za koji su zainteresirani ruski investitori. Riječ je, naime, o sukobu koncepcija u vezi s procesom privatizacije u crnogorskoj Vladi jer se SDP, manji član vladajuće koalicije, protiv privatizaciji velikih državnih poduzeća, prije svega Elektroprivrede, zbog čega se dogodio i zastoj prođaje Termoelektrane i Rudnika ugljena, dok koalički partner DPS to vrlo glasno zagovara. Premijer Šturanović za sada se još nije izjasnio niti zauzeo stranu u tom sukobu vjerovatno i zbog neugodne činjenice da je to problem koji može zaoštriti političku situaciju čak do prekida koaličijske suradnje i pada Vlade.