Posljednja predstava Teatra EXIT ‘Kako misliš, mene nema?!’, nastavlja disciplinarne i manifestni pohod tog teatra svim začkoljicama i bravurama glumačkog izraza. Tako bi se predstava u podnaslovu mogla zvati i ‘Glumac o glumcu’, ali onda zasigurno ne bi imala očaravajući i tugaljivi učinak koji proizvodi naslov izvučen iz prošije, svakodnevne replike koja se toliko neodgovorno prema identitetu upućuje drugom, ali još češće sebi samom.
‘Kako misliš, mene nema?!” bez autocenzure zadire u ključne aspekte globalne i popularne kulture današnjice referirajući se na zamke i podvale umjetno stvorenih emocija TV sapunica i boljeg života tzv. uspješnih pojedinaca, odnosno ‘zvijezda’ koje još jedanput podrta- vaju onu dobro poznatu tezu ‘Ako te nema na ekranu, ne postojiš’.
Prava vrijednost te predstave upravo su njezini talentirani glumci Amar Bukvić i Filip Jurčić te likovi koje su stvorili minucioznim poznavanjem svakodnevne zbiline. Redom to su antijunaci – heroji radničke klase, rubna lica marginalnih karakteristika, prevaranti i probojci, sitni i krupni mafijaši koji karikiranom gestom i ponekim sredstvom groteske nevjerojatno oživljavaju, poručujući pritom iskreno samo jedno – da se pokušavaju snaći u nesmi- ljenom i okrutnom svijetu tranzicijskog kapitalizma sa zlogukom svijeću da će on u svom razvijenom obliku biti još nepodnošljiviji.
S druge strane, ozbiljan je nedostatak predstave njezina struktura, koja udvajanjem zbijanja na stvarnoga glumca koji eksplicitno problematizira svoju profesiju u odlično odrađenim scenama i stvorenim likovima prečesto odlazi u nepotrebu melodramu i patetiku.