Unatoč nekim zlatnim pravilima, gotovo polovina pregovora koji bi trebali rezultirati akvizicijom i spajanjem kompanija ne doživi sretan kraj. Nažalost, ne postoji knjiga pravila koja bi jamčila uspjeh.
Pristojne stope organskog rasta trebale bi usrećiti svaku kompaniju, ali akvizicije i spajanja i dalje ostaju najbrži i najsnažniji alat koji poduzeće može koristiti da bi promijenilo svoju konkurentsku igru. Stvar nije nimalo jednostavna, što potvrđuje činjenica da nakon više od pedeset godina intenzivne globalne aktivnosti preuzimanja i spajanja (M&A), s tisućama primjera iz kojih se može učiti, tvrtke i dalje griješe, prečesto ne realizirajući anticipirane koristi od posla.
Mnogi ljudi koji prežive ‘A’ dio procesa (preuzimanje) reći će vam da im se cijela stvar učinila poput male smrti, a životi su im se posve izokrenuli – o procesu M&A svojedobno je izjavio legendarni Jack Welch.
Razlozi zbog kojih se mnoge transakcije u procesu preuzimanja i spajanja u konačnici i ne zatvore vrlo su različiti, a svaka transakcija može propasti zbog nekog specifičnog razloga. Ipak, praksa je pokazala, kaže regionalni direktor Deloittea Vladimir Milošević, da su najčešće greške nekvalitetno predakvizicijsko ili pretprodajno planiranje, nedefiniran i dugotrajan proces, identifikacija rizika, tj. ‘deal breakera’ kao proizvod dubinskog snimanja, cijena i uvjeti transakcije, kasno međusobno razumijevanje ili neusklađenost glavnih interesa i motiva prodavatelja i kupca, kulturne razlike i način vođenja pregovora te nedostatak senzitivnosti za lokalni sustav vrijednosti, ego menadžmenta i drugih interesnih skupina itd.
Kompanija koja želi uspjeti u pregovorima mora razumjeti ciljeve i motive menadžmenta kompanije koju kupuje, a uspjeh ovisi i o tome koliko si kompanije odgovaraju, na koji će način biti uređena razina menadžiranja te koje su mogućnosti sinergije. Sve to valja definirati na početku i definicije se cijelo vrijeme pridržavati.
Prije svega treba definirati proces i vremenski raspored aktivnosti do zaključenja transakcije koje se definira potpisivanjem kupoprodajnog ugovora (SPA) i prenošenjem sredstava na račun prodavatelja. Ako je riječ o pozivnom strukturiranom procesu prodaje u tzv. prvom procesnom pismu definiraju se svi koraci transakcije uključujući i vrijeme distribucije dostupnih informacija u različitim formama i oblicima počevši od tzv. ‘teaser’ dokumenta, informacijskog memoranduma, prvog ulaska u dataroom, prezentacije i intervju menadžmenta o aktualnom poslovanju kompanije.