Buškare, bilikumi, mudrijaši i sraljivci te ostali vrčevi čest su vinski pribor u starim hrvatskim podrumima, kljetima i pilnicama. Takvi tradicionalni, istodobno ukrasni i uporabni predmeti, sve češće prepuštaju mjesto ‘gadžetima’ koji ne služe ničemu osim da impresioniraju vinskoga snoba i neznalicu. Jedan od takvih gadžeta svakako je vinska bravica, naprava kojom se čepi otvorena boca vina i zaključava šifrom poput lanca za bicikl. Osim što smiješno izgleda, protivi se osnovnoj ideji o vinu kao društvenom napitku koje se nikad ne skriva, a kamoli zaključava pred drugim ljubiteljem vina. Štoviše, tek u društvu u vinu se doista uživa.
Prozračivač crnih vina sljedeća je naprava koja će uspješno spriječiti cijeloviti užitak u plemenitom ‘crnjaku’. Riječ je o uređaju nalik na pumpu za bicikle koji će u odležano vino ‘upuhati’ mjehuriće zraka i tako mu razviti arome na silu. Istodobno će vinotočić uskratiti priliku da dekanira vino, što je svakako jedan od najljepših postupaka pri posluživanju odležanih vina i onome tko istače vino, a i onima koji to gledaju.
Brzi rashlađivači vina, vacuvin ili cooper cooler chillers još su dva uređaja namijenjena onima koji vino izjednačavaju s vodom. Neka vina trebaju biti hladna, ponajprije pjenušci i bijela vina, ali ne smiju se hladiti na silu jer se time ‘izmuče’ i zatvore pa ne pružaju dobar dio užitka, ponajprije onoga ‘nosnog’.
I otvarač za pjenušce je gadžet namijenjen onima koji vinu ne žele posvetiti nimalo pozornosti. Vrlo je lijepo vidjeti čovjeka koji jednom rukom drži pluteni čep pjenušca, a drugom lagano vrti bocu sve dok se ne čuje tih ali zvonki ‘pucanj’ i iz grlića boce izađe malo karakterističnog dima. To doista nije teško naučiti i svatko tko voli pjenušce uspjjet će bocu tako otvoriti otprive, samo ako se malo potruditi pa mu posebni otvarači za pjenušce i ne trebaju.