Carinjenje prema jednostavnijem postupku

Hitno nam je potreban dio za stroj, ali leži na carini jer nam nedostaje jedan dokument. Pod kojim uvjetima možemo ocariniti robu po tzv. pojednostavljenom postupku deklariranja robe?

Pojednostavljeni postupci deklariranja robe i njeno puštanje u slobodan promet uređeni su čl. 88 Carinskog zakona te Uredbom za provedbu carinskog zakona. Ti postupci omogućuju deklarantu (uvozniku) da se, pod određenim uvjetima, roba pusti u slobodan promet na osnovi pojednostavljene deklaracije. Za nepotpunu deklaraciju Uredba određuje koji minimum podataka odnosno isprava mora sadržavati Jedinstvena carinska deklaracija (JCD): tarifnu oznaku carinske tarife, naziv robe prema carinskoj tarifi, vrstu carinskog postupka, carinsku vrijednost robe i sl. Uz to, uvoznik ili njegov opunomoćenik (otpremnik) moraju nadležno carinsarnici podnijeti i pisani zahtjev za puštanje robe u slobodan promet na osnovi nepotpune deklaracije.

Opseg posla i količina podataka u JCD-u su takvi da se ‘teoretski’ za tu vrstu carinjenja može istodobno podnijeti i potpuna carinska deklaracija. Pri provedbi ovog postupka obračunava se dug (carina, PDV i drugo) na temelju propisanih isprava (račun, ugovor i sl.), a obračun carinskog duga smatra se privremenim.

Dopunsku (potpunu) carinsku deklaraciju mora se podnijeti u roku 30 dana, kojom prišlikom se utvrđuje i konačni dug. Ako postoji razlika između privremenog obračuna duga i konačnog obračuna, uvoznik je dužan za razliku položiti instrument osiguranja, odnosno izvršiti uplatu razlike duga.

Dopunska (potpuna) deklaracija može se ispostaviti tako da se postojeća (nepotpuna) deklaracija dopuni potrebnim podacima (koji nisu bili poznati u trenutku ispostavljanja nepotpune deklaracije) ili da se nepotpuna deklaracija zamijeni novom (potpunom) deklaracijom. Taj se postupak primjenjuje u slučajevima kada carinska deklaracija ne sadrži neke od podataka o robi i neke od isprava za robu, a radi puštanja robe u slobodan promet mora sadržavati sve podatke i sve isprave. U praksi kod tog postupka uvozniku najčešće nedostaje neki originalni dokument za carinjenje (faktura, atest, ugovor i sl.) te je primoran ići na taj postupak budući da mu je roba potrebna za proizvodnju, održavanje strojeva i sl.