Ekonomski proroci traže pravi mamac za birače

Prvo je u proljeće prošle godine Ljubo Jurčić, nekadašnji ministar gospodarstva i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, predstavio set gospodarskih teza i prognoza koje su u međuvremenu s par konkretnih dopuna (poput uvođenja poreza na kapitalnu dobit) postale platforma za gospodarsku strategiju SDP-a. U svibnju 2006. Vladin je strateški tim na čelu s Martinom Dalić predstavio strateški okvir razvoja do 2013. godine, koji je u javnosti poistovjećen s gospodarskim programom sadašnje vlade HDZ-a. Najnoviji istup imao je Radimir Čačić, koji je u ime HNS-a u nedjelju predstavio program Ubrzanoga gospodarskog rasta Hrvatske, u kojem su vidljivi utjecaji i reakcije na oba već spomenuta programa.

Proces kreiranja gospodarskih programa političkih stranaka u Hrvatskoj izgleda poput iskrivljene verzije Delfa, jedne od najpoznatijih metoda za predviđanje budućeg razvoja nekog područja ili poslovnog faktora u sklopu teorije menadžmenta. Nazvana prema istoimenom antičkom proročištu, metoda se zasniva na usuglašavanju mišljenja grupe stručnjaka. Organizator odabire prognostički zadatak i zatim odabranim ekspertima šalje anketu s hipotečkim prognozama. Rezultati se šalju svim sudionicima ankete i oni tada ponovo ispunjavaju anketu, pri čemu ih se potiče da promijene prijašnje odgovore ako su na njih utjecali argumenti ostalih sudionika. Očekivanje je da će kroz nekoliko tako ponovljenih krugova odgovori stručnjaka biti sve sličniji i upućivati na izgledno rješenje.

I autori oporbenih ekonomskih programa tvrde da prihvaćaju gotovo sve elemente iz Vladinoga Strateškog okvira, a da su njihovi programi međusobno komplementarni. Kad na jesen i HDZ predstavi svoj gospodarski program, još jedan krug nacionalnih Delfa bit će gotov. Ako se u proces uključi i ostale stranke, nakon još par krugova kritika, analiza i usporedbi pred budućom će se vladom naći najkvalitetnije ‘izgledno rješenje’ (gospodarskih izazova koji očekuju Hrvatsku) koje politička scena može proizvesti.

Uspostavljanje političkoga konsenzusa o nekim osnovnim smjerima gospodarskog razvoja kao što je, primjerice, postignut konzensus o nužnosti ulaska u EU, dugo je iščekivan i pozitivna pojava. Sva tri programa (ako Strateški okvir privremeno uzmemo kao program vladačuće stranke) imaju dosta sličnih ideja. Primjerice, svi se autori slažu da je Hrvatskoj potrebna i dostižna stopa rasta bruto domaćeg proizvoda od oko sedam posto.

Drugi važan konsenzus je da je nužno poticanje odabranih industrija, pokretača razvoja. Za Ljubu Jurčića je to model 4×4, odnosno po četiri industrije u svakoj od četiri regije. Radimir Čačić i HNS, pak, navode financijsku industriju, turizam, poljoprivredu, energetiku, građevinarstvo te promet i telekomunikacije kao strateški važne industrije. Martina Dalić i njen tim koji je sastavljao Vladin Strateški okvir razvoja do 2013. teoretski su prihvatili koncept stvaranja boljih uvjeta poslovanja za sve poduzetnike, bez preferiranja pojedinih sektora ili kompanija. U praksi ministri u sadašnjoj vladi, pa čak i premijer, vrlo često spominju strateške industrije, a to se vidi i kroz politiku poticaja i državnih subvencija gubitaka industrijama. Javno nije poznato tko je na HDZ-ovoj listi strateških industrija – to je pitanje prije nekoliko tjedana Lider bezuspješno postavio Ministarstvu gospodarstva i potpredsjedniku Vlade.

Posljednjih nekoliko godina se kao područje rasprave o gospodarskoj strategiji pojavilo i obrazovanje. Ekonomija znanja postala je floskula koju koriste mnogi političari, ali HDZ-ova vlada je u tom području zaista bila aktivna: od uvođenja Bolonjskog procesa u visoko školstvo, prijedloga o obveznom srednjoškolskom obrazovanju do poticanja povratka domaćih znanstvenika iz inozemstva.

Radimir Čačić je u gospodarskom programu HNS-a posebnu pažnju posvetio obrazovanju i kao cilj postavio udvostručenje udjela visokoobrazovanih zaposlenika u radnoj snazi (sa sadašnjih 16 na 30 posto). Pritom Čačić namjerava koristiti iskustva iz Varaždinske županije u kojoj, kako objašnjava, svi studenti imaju pravo na financijsku potporu pri studiranju u zemlji i inozemstvu. Jedina njihova obveza je da redovno studiraju, a otplata kredita počinje u trenutku kad se zaposle i to na razini od 20 do 35 posto primanja.

Na kritike da se ni s tako malim brojem visokoobrazovanih dio njih ne može zaposliti, a dio odlazi u inozemstvo, Radimir Čačić odgovara da nije istina da se visokoobrazovani kadrovi teško zapošljavaju.

• Prosječna vremena zapošljavanja visokoobrazovanih ljudi u Hrvatskoj je šest mjeseci i to u ovoj našoj privredi kakva jest. To su državne statistike. Danas postoji strahovit deficit u cijelom spektru zanimanja poput građevinara, arhitekata… Naravno da neki kadrovi odlaze vani i da će nastaviti odlaziti, ali ćemo neke druge stručnjake dovesti. Nema spora da ćemo se naći pred ozbiljnim problemom radne snage, ali moramo stvoriti strukturu u kojoj ćemo mi imati dodanu vrijednost pameti – smatra Čačić.

Ljubo Jurčić u svom programu nije posebno naglašavao obrazovanje, ali, tvrdi, samo zato jer se podrazumijeva da je obrazovanje pokretačka snaga visokotehnološke proizvodnje. Unatoč sličnosti, u programima SDP-a i HNS-a postoje i značajne razlike, kako međusobno tako i prema ekonomskoj politici HDZ-ove vlade, što smo prikazali u posebnom okviru.

Većina analiza zasniva se na izjavama autora, ali zasad je samo HNS i službeno predstavio svoj gospodarski program, koji se može naći i na njihovim internetskim stranicama. Predstavljanje svoje ekonomske strategije SDP će vjerojatno obaviti na konvenciji stranke početkom lipnja, a iz HDZ-a su stigle najave da će svoje ideje za ekonomski razvoj zemlje službeno predstaviti tek na jesen. Sudeći prema dosad raspoloživim informacijama, unatoč sličnosti, programi će imati i dovoljno razlika da olakšaju odluku biračima kojima ekonomska politika stranaka igra važnu ulogu prilikom odabira favorita.