Zamislimo govornika kako na Dan nezavisnosti naduto govori o ‘našoj velikoj i blagoslovljenoj zemlji čiji su osnivači pod božanskim vodstvom stvorili novi početak za čovječanstvo’. Laže li taj govornik ili govori istinu? Ni jedno ni drugo – on ne želi svjesno falsificirati povijest niti mu je uopće važno što će publika misliti o povijesnim velikanima njegove dične zemlje. Njemu je važno samo da ljudi steknu neku sliku o njemu. On koristi gradu da bi izgradio sebe.
I tu smo na polju ‘kenjaža’, koju je danas nemoguće disciplinirati. Taj rastezljivi fenomen filozofski analizira Harry G. Frankfurt u knjizi Kenjaža, koja je osvojila čitatelje diljem svijeta, otvarajući im oči za popularne diskurse koji prenose brojne poruke, a ne govore zapravo ništa. Frankfurt, ugledni profesor filozofije (predavao je na sveučilištima u Oxfordu, Yaleu i Stanfordu), analizira razlike između lašca i kenjaža – prvi je svjestan istine koju želi prikriti, a drugi ne mari ni za istinu ni za laž nego govori samo da ispuni svoju namjeru.
I baš stoga što je ravnodušan spram istine, kenjažator je veći neprijatelj istini. No, začudo, ljudi su tolerantniji prema kenjanju nego prema laži i propuštaju svakovrsna kenjanja u demokratskom društvu, u kojem brojne okolnosti traže od nekoga da govori, a da ne zna o čemu govori.
