Home / Financije / Od četiri vodeća financijska savjetnika najuspješnije se prodaju RRIF i RIF

Od četiri vodeća financijska savjetnika najuspješnije se prodaju RRIF i RIF

Očekivalo se da će nakon dolaska Verlag Dashöfera d.o.o. na hrvatsko tržište doći do promjena na listi najvećih domaćih poreznih i financijskih savjetnika, nakladnika specijaliziranih časopisa. U protekle dvije godine, međutim, pokazalo se da nije uspio ugroziti tržišne pozicije grupacije tvrtki RRIF, Savjetničke službe časopisa RIF Hrvatske zajednice računovoda, TEB-ova časopisa Financije i porezi te časopisa Računovodstvo i porezi u praksi Centra za računovodstvo i financije.

Najveći financijski savjetnici i nakladnici nisu konkurenti u svim svojim djelatnostima. Konkuriraju jednim dijelom poslova, ali u znatnom su dijelu na neki način podijelili tržište i djelatnosti. Sva četiri najveća hrvatska financijska savjetnika konkuruju jedan drugom u pravnom, poreznom i financijskom savjetovanju, izdavanju časopisa te u održavanju seminara na kojima se računovode i knjigovode upoznaje s novostima u propisima.

No, svaki od četiri najveća porezna i financijska savjetnika ima i neke svoje osobitosti u kojima mu ostali ne konkurriraju. Primjerice, grupacija RRIF osnovala je Visoku školu za financijski menadžment i Učilište za poduzetništvo, obje ustanove s pravom javnosti. Usporedbno s tim, RIF prednjači u reviziji (osobito razvitku interne revizije), što RRIF gotovo i nema. Grupacija RRIF surađuje pretežno s fakultetskim profesorima izvan Zagreba, dok u RIF-u uglavnom surađuju profesori sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

Časopis Računovodstvo i porezi u praksi je i najmlađi, ali zapažen je po nižim cijenama od konkurenata (neki mu prigovaraju i dampilne cijene), a i pri odabiru tema težište mu je na obradi konkretnih primjera iz prakse. No, TEB ima najdužu tradiciju i brojna izdanja uz časopis Financije i porezi, bavi se procjenama, poslovnim preokretima i raznim projektima, čime se u mnogo manjoj mjeri bave ostali savjetnici.

Prema podacima samih konkurenata o broju pretplatnika, vodeći je RRIF s 15.000 pretplatnika, slijedi RIF s 12.000, treći je časopis Računovodstvo i porezi u praksi s 10.500 te četvrti TEB-ov časopis Financije i porezi s 5.000 pretplatnika.

Miroslav Buzadžić, suvlasnik i direktor RRIF-a, međutim, misli da podatke o broju pretplatnika časopisa Računovodstvo i porezi u praksi treba uzeti s rezervom jer, prema njegovu mišljenju, u tom časopisu precjenjuju broj svojih pretplatnika ne bi li se prikazali važnijima nego što doista jesu. Buzadžić kaže da RIF i TEB smatra lojalnim konkurentima, ali da izdavače časopisa Računovodstvo i porezi doživljava kao nelojalne konkurente zbog njihovih dampilnih cijena.

Cijene niže od konkurentskih u časopisu Računovodstvo i porezi u praksi uopće ne taje. Naprotiv, Igor Milinović, direktor Računovodstva i poreza u praksi, kaže: “Dobro smo počeli i uspjeli smo zauzeti položaj na tržištu jer imamo cijene niže od ostalih savjetničkih časopisa. Drugi je važan činitelj što smo zacrtali uređivačku politiku prema kojoj donosimo članke o konkretnim temama i problemima iz prakse, a teoriju smo sveli samo na nužnu mjeru. Moglo bi se reći da su nakon naše pojavе i konkurenti počeli davati mnogo više prostora praktičnom obrazlaganju tema. Sada i časopisi naših konkurenata imaju više praktičnih primjera.”

Mladen Štahan, direktor TEB-a, kaže: “Osnovni je problem financijskih savjetnika kadar; zbog toga se može slobodno reći da svi mi na neki način imamo stalno otvorene natječaje za nove zaposlenike. TEB još od davne 1950. održava savjetovanja, seminare i treninge te izdaje stručnu literaturu iz gotovo svih ekonomskih područja. Bavimo se poreznim, računovodstvenim i menadžerskim savjetovanjem, procjenama, poslovnim preokretima i revizijom, a sve više i sustavnom edukacijom. Tako smo pokrenuli akciju za osnivanje TEB-ova učilišta, koje neće biti namijenjeno stjecanju akademskih titula kao, primjerice, RRIF-ovo, nego će biti učilište za dopunsko stručno obrazovanje odraslih na kojem će polaznici stjecati posve praktično znanje i vještine koje će odmah moći primijeniti u svojim radnim sredinama. Za to već imamo i suglasnost nadležnog ministarstva.”

To znači da se i TEB sprema osnovati učilište, ali ne tako da se mora izravno konkurentski sučeliti s mnogo jačim RRIF-om.

Kad smo zamolili Igora Milinovića da rangira časopise prema broju njihovih pretplatnika, rekao je kako misli da je RRIF prvi, da je ‘njegov’ časopis Računovodstvo i porezi drugi, časopis RIF-a treći, a da TEB-ov časopis Financije i porezi ima najmanje pretplatnika. Pokazalo se, međutim, da je prema broju pretplatnika Računovodstvo i poreze u praksi pretekao samo TEB-ov časopis, ali ne i RIF-ov, te da je prema tom kriteriju treći na listi.

Nije jedina konkurentska iskra mišljenje o navodnim dampinskih cijenama – godinama se vuklo više sudskih sporova između RRIF-a i RIF-a. Već je prema ta dva naziva vidljivo zbog čega je dolazilo do sudskih sporova jer je riječ o klasičnoj upotrebi istog imena da bi se na tržištu izazvala zabuna i (is)koristio ugled onoga čije je ime ukraden. I ti su sporovi trajali 17 godina: neki su pali u zastaru, a jedan se još vodi, ali nijedan nije okončan pravomoćnom sudskom odlukom. Nakon 17 godina prestalo je biti zanimljivo tko je od sudionika u tim sporovima u pravu i pretvorilo se to u priču koja govori o lošem stanju hrvatskoga pravosuđa, u kojemu suci izbjegavaju preuzeti odgovornost i odlučiti o predmetu spora.

U Hrvatskoj zajednici računovoda razgovarali smo s Bogomilom Cotonom, predsjednikom te udruge. O konkurentima i sudskom sporu s RRIF-om Cota nije htio govoriti. Tek je rekao da su vođenje spora povjerili najuglednijoj odvjetničkoj tvrtki Hanžeković&Radaković, ali ni njima nije uspjelo prevladati novi trend u pravosuđu, otezanje sporova do njihove zastare.

Ferdo Spajić, glavni urednik časopisa RIF, kaže da to izdanje izlazi već 54 godine. A kad je riječ o konkurenciji, kaže da se i danas katkad dogodi da im zalutaju pisma adresirana na RRIF – pošiljatelji ili poštari jednostavno se zabune, jer što njima znači to jedno slovo. “Zamislite, nakon 54 godina izlaženja moramo objašnjavati da mi nismo RRIF, nego RIF, a ako pogledate i časopise, vidjet ćete da previše nalikuju jedan drugome,” naglasio je Spajić.

Miroslav Buzadžić iz RRIF-a nije htio mnogo govoriti o sudskim sporovima, osim što je ustvrdio da su sve tužbe protiv RRIF-a odbacene. To, međutim, nije točno, jer istina je da nijedan spor nije okončan pravomoćnom sudskom odlukom, kao i da je dio prekinut zbog zastare, a dio se još vodi, što nije isto što i odbacaj tužbi.

Zabunu na tržištu ne izaziva samo previška sličnost u nazivima. Vrlo je teško rangirati RRIF, RIF, TEB i Računovodstvo i poreze u praksi. Ako bi se pojedinačno uzela poduzeća iz sastava grupacije RRIF, primjerice za rangiranje prema ostvarenim prihodima, onda bi RIF u nekim djelatnostima bio prvi. No, zbroje li se prihodi od svih djelatnosti u grupaciji RRIF-a, nema dvojbe – i prema tom je kriteriju vodeći, a RIF je drugi. Milinović tvrdi da njegov Centar za računovodstvo i financije zajedno s časopisom ima veće prihode od TEB-a, ali ostali smatraju da to nije točno – TEB je ipak ispred Centra za računovodstvo i financije. Zanimljivo je i da su svi sugovornici tvrdili kako nisu provodili analizu konkurencije, ali su im se poslije u razgovoru omaknuli podaci iz kojih je vidljivo da su i te kako upoznati s rezultatima poslovanja konkurencije.

Do zabune može dovesti i status osnivača časopisa financijskih savjetnika. Primjerice, osnivač časopisa RIF je Hrvatska zajednica računovodstva, dakle, neprofitno stručno udruženje. I RRIF je pokrenuo osnivanje Hrvatske udruge računovodstva, a i potpredsjednik te udruge je Miroslav Buzadžić, vlasnik i jedan od dvaju direktora u RRIF-u. Zbunjujuće su i aktivnosti u organiziranju seminara, savjetovanja, edukacije i redovitog obrazovanja, tako da se često isprepleću neke neprofitne funkcije s komercijalnim djelatnostima. Spomenuli smo da je RRIF osnovao Visoku školu za financijski menadžment (na prvu godinu upisano je 55 studenata) i Učilište za poduzetništvo. Djelatnost Učilišta je obrazovanje odrašlih, osposobljavanje i usavršavanje iz područja poslova u poduzetništvu, knjigovodstvu, računovodstvu i financijama. Izvode se programi koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, a potvrdu o osposobljenosti i usavršavanju polaznici upisuju u radnu knjižicu.

Ali, to učilište provodi i neformalno obrazovanje odrašlih; zapravo je riječ o organiziranju raznih seminara na kojima se ubrzano educira službenice sa srednjom stručnom spremom iz računovodstva, knjigovodstva, certifikate ovlaštenih računovoda. To se organizira najviše da bi se (ras)prodala za te seminare ‘obvezna literatura’, čiji je RRIF ujedno izdavač. Zapravo je riječ o komercijalnoj ‘kvaki’, jer certifikati koji se na tim seminarima stječu zapravo ne znače ništa.

Izdavanje certifikata javna je funkcija i zbog toga mora biti propisana zakonski, odnosno izdavatelj certifikata mora za to biti konzonski ovlašten. No, RRIF nema zakonsko ovlaštenje za izdavanje tih certifikata. Postavlja se i pitanje kako je moguće u dva ili tri mjeseca stići obrazovanje koje se u redovitu obrazovanju stječe najmanje četverogodišnjim fakultetskim studijem.

No, valja istaknuti da ti seminari za ubrzano stjecanje neslužbenih certifikata nisu nužno nekvalitetni, naprotiv, čak su za svoju klasu i relativno dobro organizirani. Ostaje, međutim, zabluda da će netko tko nema taj certifikat vrijediti manje od onoga tko ga ima. Vrhunskim računovodama ti certifikati uopće nisu potrebni jer su svojim radom stekli referencije koje ne treba dokazivati izmišljenim certifikatima. Unatoč svemu posao s dvojbenim certifikatima ovlaštenih računovoda cvjeta jer kod nas još ima mnogo knjigova, pa i računovoda sa samo srednjom školom, koji se zbog toga što nemaju visoko obrazovanje stalno boje za svoje zaposlenje i ne propuštaju dobiti neki tzv. certifikat čim se pojavljuje na tržištu. Četiri najveća hrvatska financijska savjetnika, unatoč primjedbama, posluju solidno. Povremeno prelaze granice lojalnog konkuriranja, ali na kraju sve zapravo završava međusobnim uvažavanjem. Veći proboj novih igrača na to tržište ne očekuje se, a ni izazivaju iz inozemstva dosad se nisu iskazali.