Home / Tvrtke i tržišta / Piše: Ivo Kozarčanin

Piše: Ivo Kozarčanin

Istarske malvazije i ove su godine pokazale na prošlog tjedna završenoj 14. Vinistri u Poreču da je riječ o vrhunskim vinima koja proizvode ozbiljni uzgajivači.

Istra je posebna sredina. Svake godine pojavljuje se četiri-pet novih, mladih vinara koji, naravno, proizvode dobra vina, ali mnogo je važnija činjenica da mogu nastupati agresivno i ‘gristi’ jer nemaju što izgubiti. Oni svakim danom rade jedan korak naprijed. U takvoj sredini i mi, ‘stari’ vinari, nemamo izbora. Moramo stalno napredovati. Tim je riječima dr. ivica Matošević, jedan od pionira istarskoga vinskoga buma, ‘otvorio’ predstavljanje malvazija održano u Wine&gastro akademiji u Zagrebu uoči netom završene 14. Vinistre u Poreču. Taj nekad lokalni sajam vina prerastao je, unatoč neprimjerenoj prostoru održavanja, u najznačajniju hrvatsku vinsku priredbu. I to zbog iznimno ozbiljnog pristupa proizvodnji, strogoj kontroli kakvoće na osnovi prošle godine uvedenu sustav zaštite vina IQ (Istrian Quality) te zbog mladih vinara koje je Matošević spominjao.

Najbolje ocijenjenu mladu malvaziju na ovogodišnjoj Vinistri imala je obitelj Benvenuti iz Kaldira pokraj Motovuna. To i ne iznenađuje jer je ista malvazija pobijedila i na drugom istarskom vinskom sajmu, onom središnje Istre, koji se u Gračišću održava na uskrsni ponedjeljak. Već su nekoliko godina vina Benvenutijevih među najbolje ocijenjenima na Vinistri, a sad su napokon doprilični i na sam vrh. Šteta je samo što Benvenutijevih vina, kao uostalom niti vina lanjskog šampiona Sinkovića, nema dovoljno da izdaju izvan istarskih granica.

Vina, srećom, dovoljno imaju Matošević i Gianfranco Kozlović. Maloj skupini štovatelja vina priredili su lijepo kušanje malvazija iz izvanredne prošlogodišnje berbe, pomalo inferiornih vina iz 2005., ali i nekih rariteta poput Matoševićeva malvazije iz 1997. i Kozlovićeva od prosušenih bobica iz 2000. godine. Uza sve uvažavanje, ta su vina bila mnogo manje zanimljiva od lanjskih kojima je kušanje otvoreno. Bila su to vina odnjegovana u inoksu i podosta različita. Oba su tek nedavno napunjena u bocu, a Kozlovićev se čini zaokruženijim. Svakako ima mnogo snažniju aromu. Matošević je sam upozorio da je još u tijeku pretvaranje jabučne u mliječnu kiselinu, pa je vino pomalo neuravnoteženo. Nekoliko mjeseci u boci smirit će ga i jesen će biti pravo vrijeme za njegovo puštanje na tržište. Mnogo kasnije na tržište će stići lanjska Matoševićeva malvazija koja odležava u barriqueu.

  • To je vino za Europsku uniju – nasmijao se i Kozlović aludirajući na činjenicu da ga ne treba piti prije 2010. godine. Iako divlje, još jako mutno, ta malvazija doista obećava da se od te sorte može napraviti i veliko vino. Kakvo, pokazao je Kozlović svojom Santa Lucijom iz 2004. godine. O tom smo vinu već pisali na ovim stranicama u prosincu, nakon Blagdana svete Lucije, kad je dvogodišnji Kozlovićev favorit stigao na tržište, a sada možemo samo dodati da je pet mjeseci u boci vinu, koje je i tada zasluživalo peticu, dodalo samo ‘plus’.

Prekrasnoj živoj zlatnozutoj boji grijanje u čaši nije smetalo, ali je zato svakom sekundom otvaralo sve više aroma. Uz Venje 2002. Ive Enjingija, to je definitivno najbolje hrvatsko mirno bijelo vino redovnih berbi, ako se ne računaju slatkiši iz Zlatne doline, odnosno kutjevački najviši predikati poput ledenih berbi i izbora prosušenih bobica.