Strateško ulaganje u pomoć drugima

Donacija tvrtke lokalnoj školi bit će samo kratkotrajna pomoć, dok se preko zaklade može provoditi višegodišnji program poboljšanja školstva u zajednici u kojoj tvrtka posluje.

Nova era filantropije u Hrvatskoj počela je s demokratskim promjenama 1990. Utjecaj države u društvu znatno se promijenio, a njezina socijalna uloga smanjila. Dio aktivnosti koje su prije bile u domeni države preuzimaju drugi subjekti – organizacije civilnog društva, među kojima posebno mjesto zauzimaju zaklade. Zaklada je pravni okvir kojim se imovina koristi u općekorisne i dobrotvorne svrhe. Za razliku od udruge, koja je pravna osoba članova, zaklada je pravna osoba imovine, i ta imovina nakon osnivanja zaklade dobiva svoj vlastiti pravni život i njezini je osnivači više ne mogu dogovorno ugasiti.

U Hrvatskoj danas djeluje nešto više od sto zaklada, od kojih su samo četiri korporativne, a ukupna imovina kojom raspolažu premašuje 52 milijuna kuna. Najveći dio te imovine ipak pripada nekoliko najimučnijih zaklada. U usporedbi s drugim zemljama, pa i tranzicijskim, to je premalo. Nekoliko je razloga za nedovoljno razvijeno zakladništvo u nas: restriktivan zakon o njihovu osnivanju i nepoštovanje programa poticanja razvoja zakladništva. Osim toga, problemi leže u povijesnim okolnostima, kao i u nerazumijevanju i nepoznavanju zaklada u hrvatskom društvu. Također, pojedinačni negativni slučajevi vezani uz zaklade tijekom 90-ih doveli su do njihove negativne percepcije u javnosti.

Zaklada kao organizirani oblik filantropije za tvrtke jedan je od najboljih modela za ulaganje u zajednicu jer je, za razliku od jednokratnih donacija, koje katkad samo ublažavaju postojeće stanje, strateški oblik ulaganja uz pomoć kojega se sustavno rješavaju društveni problemi. Primjerice, donacija tvrtke lokalnoj školi samo će joj kratkotrajno pomoći, dok se kroz zakladu može provoditi višegodišnji strateški program poboljšavanja školstva u zajednici u kojoj tvrtka posluje. Tako tvrtka dugoročno ostvaruje rezultate, rješava ključan problem u zajednici i na kraju gradi ugled društveno odgovorne tvrtke.

Također, zaklade su zbog svoje upravljačke strukture i načina ustrojavanja fleksibilnije i mogu ulagati u rješenja složenijih društvenih problema, ne moraju odgovarati dioničarima ni javnosti, pa mogu ulaziti u rizike koji su katkad prijeko potrebni da bi došlo do društvene promjene.

U Hrvatskoj se vrlo često prenose iskustva iz zapadnih zemalja. Primjeri dobre prakse i djelovanja zaklada u svijetu mogli bi poslužiti kao primjer kako i u kojem smjeru treba poticati i razvijati zakladništvo. Najpoznatija i najbogatija zaklada je ona Billa i Melinde Gates, koja je postala predvodnicom tzv. nove filantropije. Novi filantropi žele vidjeti ostvarenje većih i izazovnijih ciljeva, pa Gatesova zaklada tako želi unaprijediti zdravstvenu zaštitu u svijetu i smanjiti siromaštvo u sljedećih 50 godina.

Druga zaklada, također iz SAD-a, iako prema imovini tek sjena Gatesove, vrlo je zanimljiva prema novom i inovativnom pristupu ostvarenju svog cilja – borbi protiv siromaštva u New York Cityju. Zaklada se zove ‘Robin Hood’ i, kao što joj i naziv govori, uzima od bogatih da bi dala siromašnima. Ti bogati uglavnom su članovi odbora zaklade. Zaklada ‘Robin Hood’ predvodnik je tzv. venture filantropije, odnosno prakse dobrotvornih organizacija koje su prihvatile zakone slobodnog tržišta. Okuplja uglavnom manadžere hedge investicijskih fondova koji svoje znanje upotrebljavaju da bi zaklada mogla siromašnim Njuzorčanima donirati najveći iznos.

Članovi odbora vlastitim doprinosom pokrivaju i sve administrativne troškove zaklade, tako da se sve donacije troše na izravne korisnike. Da zaklade doista mogu mnogo učiniti, potvrđuje primjer Podravine Zaklade prof. Zlate Bartl, koja je u samo tri godine rada stipendirala 57 studenata. Nedavno pokretanje Zaklade Adris možda najavljuje novi trend u hrvatskom poslovnom sektoru. Ostaje nam vidjeti hoće li i drugi slijediti njihov primjer.