Ulaganja u ljude i fizički kapital uvjeti su konkurentnosti i rasta

Nedavno su održana dva skupa koja su se posredno odnosila na temu hrvatske konkurentnosti i poticanja rasta gospodarstva. Na jednom se raspravljalo o izazovima za gospodarstvo u uvjetima globalizacije i stalno rastuće međunarodne trgovine i konkurencije, a na drugom o porezima u Hrvatskoj. Teme se naizgled čine nespojive. No, činjenica je da se u proteklih nekoliko godina među tranzicijskim zemljama pojavio trend natjecanja u privlačenju inozemnih i poticanju domaćih investicija putem poreza. Smanjuju se porezne stope za porez na dobit poduzeća, nude porezne olakšice za domaće i inozemne ulagače, propagira ‘flat tax’. Iako postoje radovi koji dokazuju da su nominalne porezne stope precijenjene za privlačenje investicija, one su samo jedan od činitelja koji potiču investicije. Razgovarati o poreznoj konkurentnosti, a pritom zanemariti ostale činitelje koji utječu na privlačnost određene lokacije za ulaganja znači zamagljavači pravu sliku.

Koji su to drugi činitelji? Prije svega, primarni činitelj je pravna sigurnost, posebno u odnosu na vlasnička prava. To ne uključuje samo odgovarajuću legislativu nego i primjenu – točnije, kredibilitet i efikasnost pravosuda i sudbene vlasti. Neovisno o tome i ostale državne institucije imaju veliku ulogu – količina ‘papiriošije’ ili jednostavnost (složenost) osnivanja poduzeća i pokretanja poslova primjeri su tih čimbenika. Ostali činitelji mogu biti postojanje infrastrukture, blizina glavnih tržišta, raspoloživost adekvatne radne snage i troškove rada. Tome treba dodati političku i socijalnu stabilnost. Upravo je važnost stabilnosti jedan od glavnih zaključaka skupova spomenutih na početku, pri čemu su posebno naglašene makroekonomske stabilnosti i stabilnosti poreznog sustava. Investitori i poduzetnici žele znati kakvi ih uvjeti očekuju tijekom vijeka poslovanja – u protivnome, rizik poslovanja raste.

Zašto je tema konkurentnosti ponovno tako zanimljiva? Usprkos solidnoj stopi gospodarskog rasta u odnosu na razvijene zemlje, hrvatske stope rasta ne prate rast zemalja u regiji. Osim Mađarske, sve ostale zemlje uglavnom su imale stope rasta iznad razine za hrvatsko gospodarstvo u posljednje dvije godine, a slika izgleda tek malo povoljnije za ovu godinu. Nove članice EU velik su poticaj pronašle u procesu pri druživanja kad je niz reformi institucionalnog okruženja bio potaknut prilagođavanju pravnoj stečevini EU. Sve su (osim Slovenije) zabilježile velik priljev inozemnih investicija što je pomoglo podizanju kapitalne opremljenosti, priljevu novih tehnologija i podizanju produktivnosti – rezultat je bio veći izvoz i snažnija međunarodna trgovina. Priljev inozemnih investicija u Hrvatsku također je bio visok (mjeren ukupnim iznosom investicija po stanovniku u posljednji dvanaestak godina). No, pritom je prema podacima UNCTAD-a broj tzv. greenfield investicija, koje su pretpostavka pokretanju novih poslova, bio za Hrvatsku ispod prosjeka regije.

Prošle godine objavljen je niz različitih studija koji se rangiralo gospodarstva prema konkurentnosti ili napretku u reformama. Veliku buru kod nas izazvala su izvješća Svjetske banke Doing Business ili IMD poslovne škole iz Ženeve The World Competitiveness Scoreboard koje su rangirale Hrvatsku vrlo nisko na svojim ljestvicama – stavljajući je znatno ispod zemalja petog pa čak i šestog vala proširenja EU, odnosno i zemalja tzv. regije Jugoistočne Europe. No, da ne bi slika bila tako crna objavljene su i neke druge studije – Global Competitiveness Report Svjetskoga gospodarstva.

Danas treba govoriti o proizvodnji namještaja, a ne o izvozu drvne sirovine, o proizvodnji informatičke i telekomunikacijske tehnologije te softvera, a ne o tekstilu, o proizvodnji malih specifičnih brodova u određenom segmentu tržišta, a ne o velikoj brodogradnji.

Zemljopisna pozicija Hrvatske omogućuje joj i vrlo povoljan status s obzirom na blizinu glavnih tržišta – neki od glavnih smjerova prometa i veza predviđeni su za Hrvatsku (koridori V i X). Dakle, omogućuju joj da bude konkurentna. Infrastruktura također ne postavlja Hrvatsku u posebno nepovoljnu poziciju (cesta, telekomunikacije, vodoopskrba i zbrinjavanje otpadnih voda konkurentni su – željeznica, energija nešto su nepovoljniji). Politička, socijalna i makroekonomska stabilnost mogu se smatrati ostvarenim. Hrvatska već niz godina ima stabilnu inflaciju i stabilan tečaj – rizik ostaje na vanjskoj neravnoteži – deficit trgovinske razmjene, tekućeg računa platne bilance i visoka razina vanjskoga duga. S tim se temama u koštar hvata i monetarna i fiskalna politika. Inicijative za podupiranje izvozne orijentacije hrvatskoga gospodarstva također ne izostaju. Stabilnost poreznog sustava ne prati striktno takve trendove – licitiranje poreznim stopama pa i česte promjene u sustavu u proteklom razdoblju nisu povoljan signal – odatle i veliki poziv iz poslovne zajednice za što manje promjena na tom polju (uostalom kao i kod ostale legislative) jer ne pogoduje poslovnoj i investicijskoj klimi.

Stoga se vraćamo na početnu točku – pravna sigurnost, pravni okvir i primjena te javne institucije. Hrvatska je pokazala da namjerava napraviti pomake. Projekti Hitro.hr i Hitro.rez trebali bi smanjiti boljke u jednom segmentu – jednostavnosti pokretanja novih poslova i smanjivanju suvišnih nameta poslovnim subjektima odnosno nelogične i suvišne regulative. No, koraci u poštovanju prava vlasništva i provođenja ugovora ostali su ‘tema’ – inozemni investitori pozorno prate događaje, naročito u procesu privatizacije i odnosa prema inozemnim investitorima – stoga ne trebaju čuditi nepovoljnije ocjene u tom segmentu, ne samo u studijama konkurentnosti ili investicijske okoline nego i u izvješćima koje nam stižu iz europskih institucija u procesu pregovora o pridruživanju.

Za hrvatsko gospodarstvo optimizam pobuđuje činjenica da su sve zemlje doživjele značajne promjene svojih institucija i pravnog okruženja (u smislu efikasnosti i vjerodostojnosti) tijekom razdoblja pregovora i pridruživanja EU – tim više što za Hrvatsku postoje još stroži kriteriji provedbe pregovora u odnosu na zemlje iz prethodna dva kruga proširenja EU. Ako smo po prirodi optimisti (pritom ne gubeći osjećaj za realnost), vjerujemo da i ocjene o hrvatskim promjenama nabolje nisu slučajne. Ocjene iz nepovoljnijih studija mogu se iskoristiti za definiranje polja u kojima je stvarno potrebno uvesti velike promjene, kako prošlogodišnji napredak (Hrvatska u svim studijama spada u sam vrh najvećih provoditelja reformi) ne bi bio ples za samo jedno ljeto. Pokušajmo to doživjeti kao u školi (ako vjerujemo obrazovnom sustavu) – lošija je ocjena poticaj za jači rad i ispravak nabolje, a ne kazna.