Stručna javnost smatra da postojeći Zakon o zakladama i fundacijama nije dobar poticaj razvoju zakladništva. Štoviše, primjedbi je toliko da je lakše sastaviti novi zakon nego unijeti izmjene u stari.
-
Kakav je, prema vašem mišljenju, postojeći zakonodavni okvir u kojem posluju zaklade u Hrvatskoj? – Nepovoljan. U prvom redu ne postoji koherentni sustav odobravanja, izdavanja dozvola i rješenja o osnivanju zaklada. Stupanj diskrecijske ocjene nadležnih tijela je previsok: ona ocjenjuju ciljeve zaklade, suglasnost tih ciljeva sa zakonom, a u nekim slučajevima čak i razloge osnutka. Prema sadašnjem zakonu zaklade se ne mogu osnovati ako u trenutku njihova osnutka ne postoji imovina dovoljna za trajno ostvarenje svrhe. U postupku osnivanja nadležno tijelo treba donijeti čak tri rješenja, što uvelike usporava i otežava osnivanje, a sustav nadzora upućuje na sumnjičavost države prema svakoj aktivnosti koja nije strogo kontrolirana.
-
Postojeći zakon razdvaja zaklade i fundacije s obzirom na vremensko trajanje. Ima li to smisla? – Fundacija je trebala biti samo jedan tip organizacije s ograničenim trajanjem. Nakon 12 godina primjene tog zakona vidljivo je da je takvo razdvajanje nepotrebno, a vremensko ograničenje čak i štetno jer destimulira potencijalne osnivače stavljajući naglasak na ograničenja, a ne na poticaje.
-
Sudjelovali ste u inicijativi za promjenu Zakona o zakladama i fundacijama. Što u njemu još treba promijeniti? – Promjene su toliko brojne da bi dovelo u pitanje svrshodnost očuvanja osnovnoga teksta, stoga je, smatramo, jednostavnije izraditi novi i usklađeni zakonski tekst. Naša je inicijativa, u kojoj su sudjelovali i Gojko Bežovan, Mihajlo Dika, Mladen Ivanović (autor prednacrta novog zakona) te Dragan Golubović, profesor na Pravnom fakultetu u Budimpešti i Novom Sadu, izradila prednacrt novog zakona, ali i tu se ponovila otprije poznata situacija: međunarodne su udruge i institucije više zainteresirane za promjenu tog zakona nego potencijalni domaći osnivači. U Hrvatskoj, nažalost, ne postoji kultura osnivanja zaklada, humanitarnog i dobrotvornog rada, a ni institucije, poput poreznih poticaja, fleksibilnih zakonskih okvira i državnih poticaja, koje bi išle na ruku osnivanju zaklada.
