Feljton

Među dvadeset su najbogatijih ljudi na svijetu. U Indiji drže petrokemijski biznis i telekomunikacije te još ponešto od tekstila, s kojim je njihov otac počeo i utemeljio imperij Ambani. Vrlo različiti prema naravi i shvaćanju posla, braća su se otvoreno sukobljavala gotovo tri posljednje godine.

Za većinu nas smrtnika obiteljska svada ostat će između zidova našeg stana. No, kad se posvadaju dva brata, Indijci Anil i Mukesh Ambani, tada se na noge diže indijska Vlada da bi ‘smirila strasti’. Ne čudi takva uznemirenost indijskih ministara, ali i investitora širom svijeta uzme li se u obzir da su Ambanijevi jedna od najmoćnijih indijskih obitelji, odmah iza karizmatičnih Gandhija i prebogatoga kralja čelika Lakshmija Mittala. Samo kao kuriozitet, prihod njihove tvrtke čini gotovo četiri posto indijskog bruto domaćeg proizvoda, a svaki četvrti dioničarstvu sklon obični građanin Indije uložio je svoj novac upravo u dionice grupacije Reliance, što je nevjerojatnih tri milijuna dioničara. Reliance grupa je navjerojatnije jedna od rijetkih kompanija koja se može pohvaliti da je unatrag trideset godina, od svoje prve javne ponude dionica, već nekoliko puta održavala dioničarske skupštine na stadionima.

Obitelj Ambani, kojoj pripadaju Anil i Mukesh, u mnogočemu je tipična tradicionalna hinduska obitelj. Stvaralač imperija, otac Dhirubhai bio je do smrti glava i autoritet obitelji. Majka Kokilaben bila je obiteljski duhovni autoritet, što govori i to da je jedino ona mogla zaustaviti daljnje urušavanje obiteljskog imperija nagriženog sukobom dvojice braće. Javnim proglasom u novinama objavila je kraj trogodišnjeg sukoba u lipnju 2005. godine: ‘Dana 18. lipnja 2005. prijateljski sam riješila sukobe između svoja dva sina Mukesha i Anila, imajući na umu ponosno naslijede svojega pokojnog supruga Dhirubhaija. Sigurna sam da će obojica očuvati vrijednosti svojega oca i zaštititi i povećati vrijednost više od tri milijuna dioničara grupe Reliance. Mukesh će voditi Reliance Industries, a Anil Reliance Infocomm, Reliance Energy i Reliance Capital. U daljnjim uspjesima vodit će ih mudrost i vizija mojeg supruga i moj blagoslov.’

No, iako su braća oduvijek bila drukčija, njihov suodnos nije nikada bio tako buran. Rođeni su u Jemenu i rani život obilježilo im je lukavstvo kojim je njihov otac došao do svojega prvog bogatstva. Tih je godina jemenski novac bio iskovan od čistog srebra, a Dhirubhai je kupovao goleme količine, topio ga i prodavao na londonskom tržištu. S tim novcem vratio se u Indiju i osnovao tvrtku Reliance, koja se bavila uvozom poliestera i izvozom začina.

Dhirubhai je bio čovjek fleksibilnih vrijednosnih i moralnih načela, kako ga je nazvao njegov biograf Hamish McDonald. Njegov poslovni put indijski su mediji vrlo često proglašavali neetičnim i optuživali su ga za nelegalnu trgovinu kojom je maksimizirao svoj profit. No, bio je i vrlo sposoban poslovni čovjek. Već je 1977. godine uspio pridobiti stanovništvo indijskoga Gujarata uz svoju javnu ponudu dionica, pokrenuvši tako lavinu dioničarstva širom Indije. Bio je čovjek iz naroda koji je znao kako razgovarati i pregovarati s običnim ljudima, i bez obzira na bogatstvo smatrali su ga vrlo pristupačnim. Njegova tekstilna robna marka Vimal godinama je bila jedna od najprodavanijih širom Indije, što je, uz njegovu osobnu karizmu, i bio razlog velikog odaziva upravo malih ljudi na kupnju dionica tvrtke Reliance.

Svoje znanje prenio je i na sinove. Amil, koji je u mnogočemu nalikovao ocu, osobito u pogledu pristupačnosti svim slojevima ljudi, imidžem nalikuje na pravoga indijskog plejboja koji uživa u dizajnerskoj odjeći, mon- denom i u posljednje vrijeme zdravom životu. Imao je velik višak kilograma, a postao je pobornik zdravog života i džoginga kad mu je jedan investitor rekao da će razmislići hoće li svoj novac uložiti u tvrtku koja ima tako pre-tile članove Uprave. Amil je izgubio gotovo 30 kilograma i svaki ga se dan može vidjeti kako trči ulicama glavnog indijskoga grada, uz pratnju vozača koji polako vozi iza njega. Očekivano, oženjen je slavnim bolivudskom glumicom Tinom Munim.

Međutim, iza imidža bonvivana krije se osoba koju nazivaju financijskim čarobnjakom Indije. Zahvaljujući svojoj naobrazbi na prestižnim MBA programima, Amil je dolaskom u Reliance 1983. uspio tijekom godina rada pridobiti nevjerojatnih dvije milijarde stranoga kapitala, uloženog u razne poslove grupacije Reliance.

Nos za ulaganje u dionice naslijedio je od svojeg oca. Poznata je afera iz 80-ih godina, kad je financijsko tržište čulo da Reliance želi zadržati cijenu dionice na postojećoj razini. Čuvši to, ‘kartel medvjeda’ s burze u Kalikati počeo je prodavati Relianceove dionice. Uzvratni udarac zadao im je tzv. kartel bikova, koji je sebe nazivao ‘prijateljima Reliancea’ i počeo kupovati dionice u Bombayu. Tzv. kartel medvjeda mislio je da će kartel bikova uskoro ostati bez novca za kupnju dionica. No, ne samo da nije ostao bez novca nego je tražio i da mu se dionice fizički dostave da bi ih otkupio. Novac za transakcije kupnje davao je nitko drugi do Dhirubhai Ambani. U slučaju nedostavljanja dionica tražilo se plaćanje kazne od 35 rupija po dionici. Čuvši za takva prepucavanja, tržište je poludjelo i potražnja za tim dionicama rasla je iz minute u minutu. Situacija se toliko zakomplicirala da je Bombajskaja burza bila zatvorena tri dana da bi se riješio spor. Kazna je smanjena na dva rupija po dionici, ali s obzirom na to da je kartel medvjeda fingirao fizičko posjedovanje dionica, morao ih je otkupiti s tržišta po sada mnogo većoj cijeni. To je samo pokazalo da s Dhirubhaijem nema šale, a u kuloarima se šuškalo da taj polupismeni trgovac tkaninama očito ima nekoga iza leđa tko ga financira i savjetuje o burzovnom trgovanju.

Je li to bilo djelo njegova sina, koji je tada bio novak u financijskom poslovanju, ili nekih drugih tajnih financijaša, nikada nije objavljeno. Međutim, te lekcije poslužile su kao poligon za učenje o investicijskim tajnama koje je Amil u dvadeset godina svojeg rada uspio otkriti grupaciji Reliance. Taj novac bio je i poluga pokretanja različitih biznisa za koje je bio zadužen metodični brat Mukesh.

Mukesh je suprotnost svojem bratu. I dalje debeljuškasti član Uprave poznat je kao izvrstan analitičar, operativac s okom za detalje potrebne velikom konglomeratu. Upravo zahvaljujući njemu, koji se Relianceu pridružio dvije godine prije brata, kompanija se od tekstila diverzificirala na različite djelatnosti, staviši naglasak na petrokemijski biznis, proi-

Grupacija Reliance imala je prošle godine 10 milijardi godišnjeg prihoda i 80.000 zaposlenih. Poslovanje započeto sa simboličnim 15.000 rupija sada je moderna grupacija s preko 100.000 rupija. Iako je afera između braće godinu nakon smrti oca još bila na razini uredskog prepućavanja, već potkraj 2003. godine Anil je javno priznao da postoje ‘trzavice u komunikaciji’ između njega i brata Mukesh. Sukob je eskalirao 2004. godine i cijela Indija živjela je iz dana u dan u nemilosrdnom prepućavanju lošija na Anilovoj strani i onoga na Mukeshovoj. Anil je optuživao Mukesh za organizacijski puč u kojem je Mukesh donosio odluke ne obavještavajući Anila čak ni o datumi sastanaka. Sapunica zvana Ambani koja je punila stupce indijskih novina uzdržavao je čak i indijske vlasti, ali i investitore, koji nisu bili sigurni kako će njihova prepućavanja utjecati na buduće poslovanje grupacije Reliance.

Međutim, ona koja je riješila sukob nije bila članica ni indijske Vlade ni globalnog investicijskog miljea. Bila je to Kokilaben, koja je u majčinskoj maniri posjela za stol Anila i Mukesh, očitala im bukvicu i razmrsila gordinjski čvor tako da je pojedina poslovna područja podijelila između sinova. Nakon toga, Anil i Mukesh nastavili su voditi poslovanje svaki na svoj način. I očito je to majčinsko rješenje bilo i najbolje, jer su u samo nekoliko godina braća pojedinačno višestruko ojačala svoje bogatstvo. Možda je to i stvar konkurentnosti kojom jedan želi biti bolji od drugoga. Bilo kako bilo, za Ambanijeve je nova budućnost u individualnom održavanju podijeljenog imperija koji je za njih stvorio njihov otac.