Hercegovina ‘prijeti’ vinarima iz Hrvatske

U dite, uđite svi, samo da bude nekoga na sajmu! Tim je riječima čuvar na ulazu u Zagrebački velesajam odgovorio na pitanje desetak mladih ljudi može li ih po dvoje ući na jednu ulaznicu jer nemaju novca. Skromnost ili siromaštvo, ovisi kako se gleda, obilježilo je ovogodišnju Vinovitu, 13. međunarodni sajam vina i opreme za vinogradarstvo i vinarstvo. U mali peti paviljon Zagrebačkog velesajma Vinovita je ‘zgurana’ zajedno s podjednako sirotinskih sajmov Turizmom. Unatoč lijepim riječima ministra poljoprivrede Petra Čobankovića i turizma Božidara Kalmete o važnosti njihovih resora na sajmu se ni po čemu nije vidjelo da je turizam strateška hrvatska gospodarska grana u kojoj upravo vinarstvo treba biti važna karika.

Lijepo su se predstavili veliki proizvođači poput Kutjeva, Iločkih podruma, Agrokorovih vinarija Mladine, Belja, Lagune, Badelovih vinarija s Pelješca, Hvara, Križevaca, Daruvara itd., a ostalih kao da nije ni bilo. Kutjevački veliki privatnici Enjingi i Krauthaker bili su samo gosti, vina nisu dali ni na ocjenjivanje, svi dalmatinski privatni vinari stisnuli su se na jednom štandu, kao i vinari Zagrebačke županije na čijem je štandu, prema običaju, bilo najveselije, ali pitanje je koliko su to veselje mogli osjetiti i obični posjetitelji.

U takvom, pomalo sumornom, ozračju bilo je i ugodnih iznenađenja poput, primjerice, zlatne medalje vinu Vranac barrique 2005. hercegovačke vinarije Čitluk. Vranac je sorta ograničenih mogućnosti koja svoje najbolje daje u Crnoj Gori. Dva vranca Plantaža 13. jula donekle su očekivano pobrala zlatne medalje za crna vina. Vranac se mnogo sadi i u Makedoniji, odakle se u Hrvatsku izvozi u bocama, a nikad nije dokazana, ali ni uspješno demantirana priča i da cisternama stiže na Pelješac pa se od njega rade plavci. Vranac sade i u Dalmatinskoj zagori, ali ondje još nije dao nešto više od pića koje izaziva žgaravicu. Vinarija Čitluk, pak, napravila je od vranca vino koje je na Vinoviti zaslužilo zlato.

• Počeli smo saditi vranac kao bojadiser, vino koje će našoj blatini dati malo jaču boju, a na kraju smo ga pustili na odležavanje u barriqueu – ispričao nam je Tihomir Prusina, glavni enolog Vinarije Čitluk, koja ima 400 hektara (poput Kutjeva) vinograda u rodu u mostarskom vinogorju, posadila je još 120 hektara mladih vinograda, a namjerava posaditi još 70 hektara. Samo je 40 hektara vranca, a ostalo su autohtone sorte crna blatina i bijela žilavka.

Vinograd žilavke na atraktivnim su, pomalo i surovim položajima uz kanjon Neretve, gdje trsovi rastu iz kamena, pa nije čudno da se jedna od žilavki zove Kameno vino. Žilavka punjena pod etiketom Tvrtko, od probranih grozdova s najboljih položaja, daje naslutiti da sorta može dati i velika vina. Zasad se u podrumu, čiji je ukupni kapacitet 11 milijuna litara vina, s izuzetkom vranca, njeguje vino u bačvama od inoks. Samo zasad, čini se, jer enolog Prusina upravo na zagrebačkom Agromskom fakultetu piše doktorat na temu selekcije autohtonih kvasaca žilavke, a surovo tlo i klima mogli bi, uz pomenu njegu na kvascima u drvenim bačvama, ne obvezno malim, dati i doista veliko vino. Zanimljiv je eksperiment najavio i Željko Naki, direktor Vinarije.

• Kupili smo lijep položaj na 500 metara nadmorske visine na kojem ćemo posaditi char donnay. Pokušali smo ga saditi na kamenom položaju Blizanaca uz Neretvu i Konjusima ni zvodno od Mostara, ali ondje je prevruće. Na većoj je visini hladnije pa se nadamo da će biti mnogo bolje – kaže Naki, inače vlasnik tvrtke Hercegovina vino, poznate po proizvodnji Cockte u BiH. To im daje dovoljno sigurnosti (i novca) za ulaganja u vinograde i podrume koja se, svjesni su, neće brzo vratiti. No jednom hoće, a tada bi Vinarija Čitluk mogla postati veća opasnost za hrvatske vinare od vina iz Novoga svijeta. Blatine i žilavke u trgovinama se, čak i u Mercatoru, koji je među skupljima u Hercegovini, prodaju po 10 do 12 konvertibilnih maraka. A hrvatskih vina slične kvalitete za 40 kuna na policama hrvatskih trgovina nema.