Hrvatski kampovi treći prema europskoj skuposti, deseti prema kvaliteti

U Istri je kamperska kvaliteta najveća u Hrvatskoj, ali su i najveći padovi u odnosu na ostatak ponude. Stoga dobri kampovi poput Istraturist Umaga ispaštaju zbog nesrazmjera cijene i kvalitete ostalih.

Dok turistički stručnjaci predviđaju još jednu uspješnu sezonu u hotelima i privatnom smještaju, situacija s kampovima još je neizvjesna, stoga će se ove sezone voditi borba za svakog kampera. Neki će hrvatski kampovi ove godine morati uložiti velik napor da privuku goste koje su odbili visokim cijenama i nekvalitetnom, stromodnom ponudom. Sezona kampiranja u Hrvatskoj traje svega dva mjeseca, ali može se produljiti dodatnim sadržajima, markeškim trikovima i nižim cijenama.

• Iako ove predsezone imamo više gostiju nego lani, globalno to ne izgleda dobro. Kamp koji je prošle godine u ovo vrijeme imao pet gostiju, danas ima deset. Nisu otvorene sve sanitarije, ne rade prodavaonice ni restorani jer nitko neće raditi za tako malo gostiju – ističe Jerko Sladoljev, jedan od najvećih stručnjaka za kampove u Hrvatskoj, član Uprave Europske federacije kamping organizacija i predsjednik Uprave tvrtke Master Studio, koja vodi projekt ‘Top 10 kampova Hrvatske’ za promidžbu najboljih domaćih kampova u svijetu.

Dodaje da smo, iako još nismo na razini ostalih europskih zemalja s obzirom na kvalitetu, konkurenciji itekako trn u oku pa top-deset kampova u Hrvatskoj već sada konkurenciji odvlači goste upravo zbog očuvane prirodne ljepote.

Sladoljev dodaje da se master plan za kampove najavljuje, ali nikad nije bio definiran, da se već tri godine ne prihvaća nova kategorizacija jer velik dio kampova nema lokalnu i građevinsku dozvolu.

Stanje na tržištu pokazuje da je potražnja za kvalitetnim kampovima u Hrvatskoj sve veća, dok interes kampera za postojeće kampove u koje se godinama nije ulagalo u infrastrukturu i sadržaje sve više pada. Dvadesetak hrvatskih kampova koji se prema ponudi i kvaliteti ubrajaju u vrh europske ponude ne treba se brinuti za broj noćenja i prihode. No, 40-ak posto kampova, prosječnih ili čak ispod prosjeka, nije dobilo investicijsku injekciju, podiglo je cijene, a potražnja za njihovom uslugom ravn je nuli.

Unatoč snižavanju porezne stope s 22 na 10 posto, vlasnici kampova povećali su cijene za 10,3 posto, što znači da smo trenutačno u Europi treći prema skuposti, a deseti prema kvaliteti. U Hrvatskoj ima oko 220 ‘pravih’ kampova, od kojih njih 20-ak može konkurirati europskim. Usporedbi radi, Francuska u svojoj ponudi ima 11 tisuća kampova i u njima bilježi 110 milijuna noćenja na godinu, dok ih je u našim kampovima 13,5 milijuna.

Vima za devet posto, što je suprotno prošlogodišnjem negativnom trendu u okruženju. Očekujemo da će i ova sezona za Istraturist biti uspješna s obzirom na to da je u prva četiri mjeseca ostvaren rast noćenja u kampovima od 48 posto u odnosu na prošlu godinu – zaključuje Tomićić.

Za razliku od hotelijerstva, koje je niskokumulativna djelatnost, kampovi uživaju u mnogo većoj dobiti od hotela zbog mnogo nižih troškova. U kampovima je na razini Hrvatske prošle godine ostvareno tri posto manje noćenja nego 2005., ali, prema riječima Sladoljeva, nijedan nije, za razliku od hotela, poslovao s gubitkom. Procjenjuje se da je profitabilnost u kampovima 20 do 30 posto veća nego u hotelima. Tko se odlučio za kamperski biznis, pogodio je investiciju, ali potrebno je konstantno ulaganje da bi se dostigla konkurentska razina. Od ukupnog prometa kampa čista je zarada od smještaja, odnosno parcela, navodno 30-ak posto.

• Neriješeno turističko zemljište nije izgovor za neulaganje u kampove. Imamo pozitivne primjere u kojima se ulagalo bez obzira na nedostatak Zakona o turističkom zemljištu i nitko investitorima nije uzeo to zemljište, niti je bilo problema. Privatizacija nije do kraja provedena, a vlasnici, odnosno hotelijeri, trebali su paralelno s investicijama u hotelske kapacitete ulagati i u kampove. Snizili smo poreznu stopu, ali oni su i dalje dizali cijene, stoga se bojim, pogotovo po novi li se lanjska vremenska prognoza, da će kampovi i ove godine loše proći – smatra, pak, državni tajnik za turizam Zdenko Mičić. On se boji da bi u budućnosti, bez obzira na velike šanse za razvoj u tom segmentu turističke ponude, novi vlasnici koji su ugovorima vezani uz hotele mogli kampersko zemljište iskoristiti za gradnju apartmana i novih objekata da bi oplodili kapital te tako devastirati prostor.

• Atmosfera za ulagače u turizmu nije povoljna, hotelijeri se žale na lošu zaradu i zakočenje su financijskim problemima hotela, dok su kampove ostavili po strani. No, kampiranje danas nije jeftin turizam, riječ je o imučnim gostima s vrhunski opremljenim kamp-kućicama i luksuznim mini autobusima, koji imaju novca i traže vrhunsku uslugu i smještaj – zaključuje Mičić.

I javnost grijesi kad kampere svrstava u profil niskoprofitabilnih gostiju. Svega pet do deset posto kampera hranu nosi sa sobom, i to većinom oni smještani u pokretnim kućicama (mobile homes), dok ih se najmanje 30 posto hrani u restoranima. Kao što ističe Sladoljev, dok prosječni hotelski gost koji je uplatio polupansionski aranžman potroši stotinjak eura na dan, kamper potroši 34 eura na dan u kampu i još barem toliko za ostale smještaje izvan kampa.