Home / Tvrtke i tržišta / PARTNERSKI odnosi s dobavljačima i kupcima

PARTNERSKI odnosi s dobavljačima i kupcima

U Hrvatskoj nije dovoljno izražena svijest o potencijalima upravljanja lancem opskrbe i njegovu utjecaju na poslovanje, što je vidljivo po relativno maloj zastupljenosti rukovoditelja iz tog područja u višem rukovodstvu i upravama.

Na WIFI-jevu Internacionalnom logističkom forumu pedesetak je stručnjaka iz hrvatskih proizvodnih i logističkih kompanija sudjelovalo na radionicici ‘Upravljanje lancem opskrbe: trendovi, očekivanja i usklađivanje s mogućnostima na tržištu’, koju je vodio Milan Lečić, direktor lanca opskrbe za Europu (Supply Chain Europe) u Plivi i potpredsjednik Hrvatske udruge za upravljanje lancem opskrbe.

  • U Velikoj Britaniji dvije trećine proizvodnih kompanija upravlja lancem opskrbe kao cjelovitim procesom, a u istom je omjeru ona zastupljen i u višem rukovodstvu i u upravama tvrtki – rekao je Lečić. Polovica tvrtki redovito razmjenjuje informacije s partnerima da bi brže odgovarale na potrebe kupaca uz manje troškove, dok je dvije trećine ispitanih kompanija izdvojilo pojedine funkcije poslovanja, a njih 86 posto zadovoljno je kvalitetom usluga koje im pružaju partneri (profesionalne logističke kompanije).

  • U Hrvatskoj je, pak, trend da tvrtke sve češće govore o potrebi razvijanja partnerskih odnosa s dobavljačima i kupcima, a najoptimističnije zvuči kad se takav stav čuje od državne uprave – napomenuo je Lečić. Nakon interaktivne diskusije radionica je završena zaključkom da u Hrvatskoj nije dovoljno izražena svijest o potencijalima upravljanja lancem opskrbe i njegovu utjecaju na poslovanje, što je vidljivo po relativno maloj zastupljenosti rukovoditelja iz tog područja u višem rukovodstvu i upravama. Razvijanje svijesti o tome isključivo je u rukama stručnjaka za upravljanje lancem opskrbe.

  • Većinom znamo da cijena i kvaliteta proizvoda i usluga utječu na konkurentnost, ali kod nas je prično zanemaren utjecaj trećeg elementa konkurentnosti, a to je usluga – komentirao je Lečić.

S obzirom na sve veću potrebu za stručnjacima koji znaju upravljati lancem opskrbe, sve je veća potreba uspostavljanja formalnog programa izobrazbe kojim bi se educirali mladi stručnjaci iz tog područja.

Glavne funkcije kojima se bavi logistika, odnosno upravljanje lancem opskrbe, jesu planiranje opskrbe, nabava, upravljanje zalihami, proizvodnja, skladištenje i transport.

  • Planiranje: Sagledavanje lanca opskrbe u cijelosti znači pravilan izbor proizvoda, strategiju nabave materijala, mrežu proizvodnih lokacija (češće specijaliziranih pogona i njihove logistike) te distribucijsku mrežu.

  • Nabava (sourcing): Treba postići minimalne troškove bez narušavanja pouzdanosti, bilo smanjenjem broja dobavljača (partneri) ili kupnjom na jeftinijim tržištima kako bi se što kvalitetnije odgovorilo na potrebe kupaca (cijena, kvaliteta, usluga).

  • Upravljanje zalihami: Pravodobna i točna informacija o potražnji može smanjiti nepotrebne troškove skladištenja velikih količina i vrijednosti robe te transporta iz udaljenijih skladišnih lokacija.

  • Proizvodnja: Raznolikost proizvoda povećava troškove te je potrebno voditi računa o gubicima kapaciteta pri prijelazu s jednog proizvoda na drugi. Stoga se pojavljuju tvrtke koje je jedina djelatnost upravljanje lancem opskrbe, dok su sve ostale funkcije prepuštene specijaliziranim tvrtkama.

  • Skladištenje: Lokacija, veličina skladišta, njegova automatizacija (dizalice, viličari, pokretna trake) i tehnologije (bar-kod, RFID) presudni su za pouzdanost rada. Često se tvrtke, zbog fokusiranja na djelatnost u kojoj su najkonkurentnije (core business), opredjeljuju za outsourcing skladištenja.

  • Outsourcing: Potreba specijalizacije tvrtke na globalnom tržištu postavlja pitanje koje se djelatnosti mogu prepuštiti drugim tvrtkama u interesu konkurentnosti. Neosnovni biznis najčešće su skladištenje, transport, pa čak i nabava i proizvodnja, koji se prepuštaju specijaliziranim tvrtkama.