Profil narcisoida koji vodi konkurenta-zlostavljača

Osjetljivi na kritiku: iako će vrlo često udijeliti kritiku, smatrajući to ponekad i svojim pravom, primanje kritike ne podnose. Bilo kakva kritika pogada ih kao nož, pa se iza agresivnosti i nabusitosti kojom zrače vrlo brzo ukaže uvrijeđena princeza na zrnu graška. Razlog tome je što su duboko u sebi vrlo nesigurne osobe te kritiku doživljavaju kao napad na sebe, uz vrlo burnu reakciju.

Nemaju sposobnost empatije: reaktivni narcisoidi nemaju razvijeno suosjećanje ili bilo kakvo osjećanje drugih osoba. Procjenu situacije i realiteta rade zahvaljujući svojoj izuzetno razvijenoj i izoštrenoj inteligenciji, koja od njih može napraviti izvršne manipulatore. Zbog tog nedostatka narcisoidi su prave osobe za velika otpuštanja, restrukturiranja i slične drastične aktivnosti koje druge ljude mogu rastužiti ili deprimirati. Pravi narcisoidi gotovo nikada ne žale za onim što su učinili.

Darvinskički stav prema konkurentnosti: narcisoidi su nemilosrdni u svojoj želji za pobjedom. Za njih je tržišna utakmica test njihovih sposobnosti preživljavanja, gdje je svako sredstvo dozvoljeno. Jedan hrvatski lider je tako kradu tuđih ideja bez imalo problema shvatio kao kreativno kopiranje. Organizacije koje oni vode stvaraju kulturu gotovo nemilosrdne interne konkurentnosti. Kod njih je atmosfera uvijek, obično bezrazložno, energizirana i ubrzana te se zbog njihove paranoičnosti zaposlenici često moraju boriti protiv ‘unutarnjih i vanjskih neprijatelja’.

Sindrom Monte Krista: nazvan prema protagonistu romana Alexandra Dumas, grofu Monte Kristu. Označava obilježje reaktivnih narcisoida da su vrlo osvetoljubivi i za-vidni. Uživaju u osvetničkom pohodu, smatrajući da je njihovo pravo da se osvete za stvarne ili vrlo često imaginarnе povrede. U osveti ne biraju sredstva, galvanizirajući ako treba i cijelu svoju organizaciju u osvetničkom pohodu na žrtvu, u našem slučaju konkurenta.

Kroz izmišljene priče, ogovaranja, ismijavanje konkurenta-žrtve. Želi ga se izolirati od ostatka zajednice, ne poziva ga se na skupove te ostala formalna i neformalna druženja na kojima je prisutan dotični konkurent-nasilnik. Posljedice za tvrtku-žrtvu mogu biti vrlo pogubne, od gubljenja ugleda do gubljenja poslova samo je korak.

Međutim, konkurentska mobbing može biti i maligniji, u kojem motivi prerastaju poslovne i postaju želja za uništenjem osobe koja predstavlja konkurenta. Takav je i slučaj legendarnog Leeja Iacocce i njegovog sukoba s nasljednikom imperija Ford. Mobbing je počeo još kad je Iacocca bio izvršni direktor Forda.

Zbog njegove uspješnosti Ford mladi smatrao ga je prijetnjom za njegov opstanak u tvrtki. Pokrenuo je kampanju ogovaranja, podmetanja lažnih dokumenata, pretraživanja ladica i ostalih vidova mobbinga nad Iacoccom, koji je na kraju napustio kompaniju i preuzeo posrnu Chrysler. No, mobbing, iako vrlo teško dokaziv, nastavio se i dalje, zaključnim političkim opstruiranjem podizanja posrnu loga Chryslera, kako kod političara tako i kod ostalih automobilskih magnata.

Na svu sreću, karizma i izuzetni napori Leeja Iacocce urođili su plodom i Chrysler je, iako i danas u krizi zbog loših strateških odluka, ipak prisutan na svjetskom automobilskom tržištu.

Iako literatura poznaje mnogo različitih podjela zlostavljača, jedna od osnovnih i vrlo jakih karakteristika takvih ljudi je narcisoidnost. Manfred Kets de Vries, psihanalitičar i profesor na poslovnoj školi INSEAD, istaknuo je narcisoidnost kao jednu od temeljnih odlika onoga što on naziva ‘neurotskom organizacijom’.

Činjenica je da konkurentska zlostavljači nisu mnogo bolji ni prema svojim zaposlenicima te da se ‘organizacijska patologija’ reflektira u njihovom odnosu s konkurentima. Tom Peters, vodeći stručnjak iz područja menadžmenta, nazvao je takve ljudi sebičnim budalama, koje ne shvaćaju da kada se pročuje ono što rade svojoj konkurenciji govori lošije o njima samima nego o konkurentu kojeg omalovažavaju.

Konkurent-zlostavljač negativno utječe ne samo na konkurenta-žrtvu, nego i na cjelokupno tržište na kojem rade. Zbog svojeg utjecaja i moći, koje stječu svojom nemilosrdnošću, agresijom, ali i inteligentnom manipulacijom te sposobnošću namicanja profita, vrlo ih je teško razotkriti, tužiti, ali i prepoznati.

U današnjem hrvatskom poslovnom okruženju, koje u svojim karakteristikama ima dozu nemilosrdne konkurentnosti, takvi tipovi mogu dugo godina biti smatrani renomiranim stupom menadžerske zajednice.

Što iz straha, što iz koristoljublja, ali i svojevrsnog respekta, okruženi su mnogim ljudima koji ih podržavaju, čak i u mobingu konkurentske-žrtve.

Vrlo je važno stoga ne uzimati svako ogovaranje neke druge tvrtke zdravo za gotovo. Unatoč moći i agresivnosti onoga tko glasine plasira, treba dobro promisliti je li istina ono što govore ili je pozadina osobno neprijateljstvo prema konkurentu. To je tim važnije što je vrlo lako i sam postati žrtva. Objekt osvete lako se mijenja ako se usudite suprotstaviti ili imati svoj stav jednom kada ste pristali biti uz zlostavljača. Stoga i u tržišnoj utakmici vrijedi pravilo – ne učini drugome što ne želiš i za sama sebe.

Jedan od najboljih savjeta za zdravu konkurentska utakmicu dao je bivši Microsoftov blogger Robert Scoble u svom Manifestu korporativnog blogerstva. Iako je pisao korporativni blog Microsofta, vrlo često je znao kritizirati njegove proizvode i hvaliti konkurentske. Takav realni pristup donio mu je kredibilitet koji je tržište više cijenilo od kredibiliteta Bill Gatesa ili cjelokupne Microsoftove PR mašinerije.

Povežite se s konkurentima i govorite lijepe stvari o njima. Zapamtite da ste samo dio industrije i ako ta industrija postaje veća, sigurno će se povećati i vaš dio tržišnoga koša. Budite bolji od svojih konkurenata – ljudi to cijene i pamte.

Sjećam se da sam mnogo svojih klijenata znao poslati u konkurentske dućan da bi kupili neki proizvod, ali mnogi su se ipak vraćali meni i rekli mi: ‘Znate, ja bih to ipak kupio kod vas’.