Europsko tržište transportnih usluga veoma je fragmentirano: na njemu posluju brojne tvrtke koje se bave organizacijom ili izvršenjem prijevoznih usluga. Tako je, primjerice, u 25 zemalja koje su 2005. bile u Europskoj uniji poslovalo oko 550.000 tvrtki koje su se bavile cestovnim prijevozom. Ipak, i na takvom se tržištu u posljednje vrijeme događaju aktivnosti čija je posljedica polaganje okupnijavanje tržišta akvizicijama ili spajanjem prijevoznih tvrtki.
Cestovni prijevoz je s oko 45 posto udjela u ukupnim tonskim kilometrima najzastupljenija vrsta prijevoza današnjice (izvor: Eurostat). Tako se pozicionirao nekoliko postotaka ispred pomorskog prijevoza (40-ak) i mnogo ispred željezničkog (9 posto). Cestovni prijevoz ujedno je segment prijevoza koji najbrže raste, sa stopom rasta od oko tri posto na godinu. Tako se, primjerice, njegov fizički obujam u 15 zemalja koje su 90-ih godina činile Europsku uniju između 1970. i 2000. godine povećao s 489 na 1.319 milijardi tonskih kilometara, a samo je u razdoblju od 1995. do 2004. rast iznosio 30-ak posto. Takav porast prouzročen je globalnim porastom proizvodnje dobara i trgovine, koji logično zahtijevaju i povećanje raspoloživih prijevoznih kapaciteta da bi sva proizvedena roba stigla na vrijeme do svojeg odredišta.
Iako su prijevozni kapaciteti u cestovnom prijevozu (dakle, kamioni i laka dostavna vozila) dovedavno uspjevali pratiti povećanje potrebe za prijevozom, unatrag nekoliko godina osjeća se sve veći nedostatak raspoloživih prijevoznih sredstava koji zatim, uz kronični manjak vozača, neprijemljiv razvoj infrastrukture, povećanje cijene goriva i ostalih troškova te sve strože ekološke i sigurnosne zahtjeve, prouzrokuje umjereni rast cijena prijevoznih usluga, koji je na europskom tržištu 2006. u prosjeku iznosio četiri do osam posto (ovisno o vrsti prijevoza i regiji).
Od europskih zemalja najveći je broj prijevoznih tvrtki registriran u Španjolskoj (oko 126.000), Poljskoj (90.000), Italiji (86.000), Francuskoj (39.000) i Njemačkoj (37.000). U posljednje vrijeme, osobito nakon ulaska zemalja europskog Istoka u Europsku uniju, primjetna konsolidacija prijevoznih tvrtki kao posljedica njihova preuzimanja ili spajanja, a svjedoci smo stvaranja golemih svjetskih logističkih koncerna sposobnih pružati sve vrste prijevoznih odnosno logističkih usluga u svim dijelovima svijeta, poput npr. Schenker, DHL-a ili Kühne&Nagela. Neke od tih tvrtki imaju vlastita prijevozna sredstva i objekte namijenjene logistici (tzv. asset-based logistics companies), dok druge zapravo uopće ne posjeduju nekretnine ni transportna sredstva, nego se bave jedino organizacijom prijevoza poslužići se kao posrednici između neposrednih izvora i krajnjih korisnika.
Broj jedinica cestovnog prijevoza najveći je među europskim zemljama u Francuskoj (oko 5,8 milijuna), Španjolskoj (3,9 milijuna) i Italiji (izvor: IRU), ali polako se približavaju i novopridružene zemlje članice Unije poput, primjerice, Poljske, čiji prijevoznici, poglavito zbog jeftinije radne snage i nižih administrativnih troškova postupno preuzimaju dominaciju na europskom tržištu prijevoza. Ujedno dolazi do rasta prosječne veličine prijevoznih tvrtki, pa je tako nakon ulaska Poljske u EU u samo godinu dana udjel prijevoznih tvrtki sa samo jednim vozilom u ukupnom broju prijevoznih tvrtki pao s 35,4 na 24 posto, dok se udjel tvrtki s pet do 10 vozila povećao sa 17,7 na 23,2 posto (izvor: W. Sienecki, seminar Professional Driver Training, IRU, 30. rujna 2005). U Hrvatskoj je 2004. godine prema podacima MUP-a bilo registrirano nešto više od 144.000 teretnih vozila, što je dvokruto više nego 10 godina prije, no prema broju teretnih vozila na broj stanovnika (33 na 1.000 stanovnika) i dalje smo u donjoj polovici europske ljestvice, kojoj je na čelu Portugal s više od 170 vozila na 1.000 stanovnika.
