Davor Holjevac je nakon 25 godina u bankarskoj struci prošle godine došao na mjesto viceguvernera HNB-a, na kojem je zadužen za nadzor banaka, bonitetnu regulativu i platni promet. Iako je bankarski sustav stabilan, Središnja je banka oprezna i stalno upozorava na rizike. Trenutačno se radi na izradi zakona o kreditnim institucijama, u čiji će se konačni prijedlog moći uključiti svi iz struke. S Holjevcem smo razgovarali o novostima u zakonu, rizicima na koje Središnja banka skreće pozornost, zašto misli da se propisanih smjernica treba pridržavati te zašto se smatra da u NO-u banaka mora biti jedan neovisni član.
-
HNB priprema zakon o kreditnim institucijama. Koje najvažnije novosti donosi? – Zakon o kreditnim institucijama zamijenit će Zakon o bankama u kojim je, među ostalim, uvršten nadzor nad bankama, stambenim štedionicama i štednim bankama. Promjene se odnose na, primjerice, javnu objavu određenih podataka i postupaka. Kreditne institucije morat će jasno objavljivati ciljeve, politiku upravljanja rizicima i izloženosti riziku, ispunjenje zahtjeva za kapital itd. Javnost objave odnosit će se i na HNB, pa će tako Središnja banka javno morati objavljivati način i metode supervizije banaka.
-
Kad se očekuje donošenje zakona? – Zakon je još u radnoj verziji i prije nego što izađe iz naše institucije, do čega bi prema našim predviđanjima trebalo doći potkraj lipnja, potrebno je određene njegove dijelove uskladiti s Hanfom i DAB-om. Tada ćemo usuglašeni tekst staviti na internetsku stranicu i tako potaknuti svježu javnu raspravu o zakonu jer će svi moći davati svoje sugestije i izreći mišljenje. Rasprava bi trebala biti otvorena tri mjeseca, nakon čega bi prihvatljive primjedbe uvrstili u nacrt zakona i zatražili mišljenje od Europske komisije. Kad dobijemo povratnu informaciju, nacrt zakona uputit ćemo Vladi, a njegovo donošenje očekujemo u prvom kvartalu sljedeće godine.
-
HNB je bankama uputio nekoliko smjernica. Pridržavaju li ih se? – Među tim su smjernicama i one o korporativnom upravljanju, upravljanju kreditnim rizikom kod građana, upravljanju valutno induciranim rizikom, informacijskim stavima… Donošenje smjernica je najbolja praksa kad je riječ o politici za koju smatramo da je banke moraju provoditi u poslovanju. Treba ih shvatiti kao okvir i upozorenje za ono što bankama u određenoj mjeri nedostaje. No, smjernice nemaju zakonsku osnovu, dakle nisu obvezatne. O tome pridržavaju li ih se banke ili ne, još je prerano govoriti jer je prošlo premalo vremena od njihova donošenja. Treba uzeti u obzir i razlike među bankama koje posluju u Hrvatskoj. Velike su u vlasništvu stranih banaka i od njih su preuzele načela korporativnog upravljanja. Malima su upravo HNB-ove smjernice pomoć da se usmjere na ono što treba učiniti.
-
Jesu li takve smjernice u nekim zemljama uvrštene u zakon? – U velikom broju zemalja Zapadne Europe te smjernice također nisu uvrštene u zakon, ali ih se banke bez obzira na to pridržavaju.
-
Planirate li ih vi uvrstiti u zakon? – Da. Uz korporativno upravljanje vezan je i prijedlog o neovisnom članu nadzornog odbora banke. Želim da u NO-u bude jedna stručna osoba koja nije povezana s bankom ili grupacijom. Te osobe promatraju poslovanje banke iz druge perspektive i njihovo je mišljenje i stajalište važno za procjenu situacije u banci.
-
Koje rizik trenutačno smatrate najopasnijim na bankarskom tržištu? – Kreditni rizik i dalje postoji, ali sada dodatno upozoravamo na operativne rizike, koji su i propisani Baselom II. Na tom ćemo području morati još poraditi.
-
Što podrazumijeva operativni rizik? – To je, najkraće rečeno, rizik poslovanja i organizacije banke koji se reflektira na apsorpciji kapitala. Poslovni procesi u banci moraju biti tako organizirani da se u svakom trenutku zna tko što radi i kako što funkcionira, za što su zaduženi pojedini ljudi, kakvo je stanje informatičke podrške i kako bi banka radila u kritičnim situacijama. Primjerice, povjeravanje informatičke podrške, održavanja zgrade i sl. vanjskom dobavljaču ne smije stvarati poteškoće i povećavati rizike poslovanja. Poznat je slučaj kad je vanjski dobavljač informatičke podrške za banku uzeo server na kojemu je bilo njezinog cjelokupnog poslovanja napomenuvši da je riječ o njegovim aplikacijama. Dok servera nije bilo, klijenti banke nisu mogli obaviti transakcije. To je samo jedan drastičan primjer. Da se tako nešto ne bi ponovilo, mi smo banke upozorili na tu vrstu rizika. Da bi ga pokrile, trebale bi imati rezervni informatički centar. Nemaju li ga, dio kapitala moraju imati u ‘rezervaciji’ koja bi potencijalno pokrila štetu zbog nemogućnosti isplate štednje.
