Nije opravdano i nema tržišne logike da društvo ima pravo naplatiti trošak od protivne strane kad ga zastupa odvjetnik, a nema pravo na taj trošak u slučaju da ga je zastupao korporativni pravnik.
Radi potpunijeg informiranja javnosti ponukani smo reagirati na članak objavljen u Lideru od 18. svibnja 2007. Prema propisima, društvo nema pravo na naknadu troškova zastupanja u slučaju uspjeha u sporu ako ga zastupa korporativni pravnik, a to je predviđeno jedino ako društvo zastupa odvjetnik. Manja dio- nička društva i većina društava s ograničenom odgovornošću odriču se usluga korporativnih pravnika s obzirom na to da neće imati pravo na naknadu troškova zastupanja u slučaju da ih zastupa korporativni pravnik. Pritom se ne vodi računa o tome da korporativni pravnici imaju ključnu ulogu u svakodnevnu životu društva, jer preventivno utječu na poslove društva na tržištu, pri sklapanju pravnih poslova na domaćem i inozemnom tržištu, kupnji i prodaji drugih društava, zapošljavanju i otpuštanju radnika, održavanju skupština i nadzornih odbora itd.
Nije opravdano i nema tržišne logike da društvo ima pravo naplatiti trošak od protivne strane ako ga zastupa odvjetnik, a nema pravo na taj trošak u slučaju da ga je zastupao korporativni pravnik.
Profesor Mihajlo Dika se u članku u Lideru pita hoće li društvo u mogućim sporovima protiv odvjetnika, u slučaju tužbi za utvrđenje ništavosti ugovora temeljem čl. 383 Zakona o obveznim odnosima, zastupati korporativni pravnic ili ti isti odvjetnici koji su sami za sebe ugovarali nagrade prema uspjehu u sporu.
Odgovor na to pitanje ne bi trebao biti sporan. Kako će se odvjetnik boriti protiv kolege kad se traži razlika između naplaćene i pripadajuće nagrade? ‘Vrana vrani oči ne kopa’. U tom je slučaju sve jasno, jer će sve biti prema zakonu, a društvo neće naplatiti razliku između naplaćene i pripadajuće nagrade, nego će platiti trošak odvjetniku koji je zastupao društvo u tužbi protiv odvjetnika.
Pravna infrastruktura favorizira odvjetnike, na štetu ponajprije pravnika u gospodarstvu. Odvjetnički lobby obilato koristi poziciju, nametnuvši takve izmjene pa čl. 27. sada glasi: ‘Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć u skladu sa zakonom’. Gotovo neprimjetno i bez većih reakcija u štampi i profesionalnom svijetu, laičkom oku nevažno, ali vrlo smišljeno s ciljem da odvjetništvo monopolizira svoj položaj na temelju Ustava.
I tada kreće ofenziva u smislu monopolja u zastupanju, koji na sreću nije uspio, ali je u velikoj mjeri ograničio slobodu zastupanja gospodarskih subjekata. U prilog tome govore i izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku (NN 117/03.) kada je, dodan novi članak 89 a) koji u st. 1. definira sljedeće: ‘Stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno’, dok u st. 2. stoji: ‘Stranku može kao punomoćnik zastupati osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna.’