Budući da je najveći dio ulaganja fondova ostvaren u financijskoj industriji i državnim papirima, oblikovala se spirala međusobne trgovine na temelju koje raste nominalna vrijednost imovine i formiraju se visoki prinosi.
Posljednjih se mjeseci sve više govori o uspješnom funkcioniranju našeg financijskog tržišta. Financijski sektor je, naime, zbog pozitivnih procesa posljednjih godina najdinamičniji dio hrvatske ekonomije.
Svi segmenti financijskog tržišta vrlo su živahni. Ukupna imovina financijskog sektora gotovo je triput veća nego prije nekoliko godina. Uz bankarstvo, koje je kralježnički stup financijskog sektora, uvelike rastu fondovska industrija, lizing, burza i drugi segmenti. Varaždinsko i zagrebačko tržište kapitala integrirano je i već je sada relevantna financijska snaga. Industrija osiguranja nešto je sporija, ali i ona prosperitetno napreduje. I kvalitativni pokazatelji financijskog tržišta, poput stabilnosti, pouzdanosti, ponude proizvoda i prinosa, izgledaju vrlo ohrabrujuće.
Bankarstvo čini oko sedam posto ukupnog financijskog sektora. Njegova je imovina je prošle godine dosegla 122 posto bruto društvenog proizvoda. Prema tome mjerilu i drugim pokazateljima, primjerice odnosu kredita i depozita prema BDP-u, naše je bankarstvo u vrhu zemalja Srednje Europe. Treba dodati da se i cijena novca i kredita-kamata održava na prihvatljivim razinama.
Bankarski sektor rastao bi još brže da HNB različitim monetarnim mjerama ne ograničava njegovu ekspanziju. Najnovije ograničenje limitira rast bankarske akte na 12 posto na godinu. Koliko su takve mjere nužne, toliko su i neodržive. Naime, HNB često poseže za kvantitativnim ograničenjima, kojima smanjuje zanimanje banaka za uzimanje inozemnih kredita, a tako i dinamiku povećanja inozemnoga duga. Ograničavanje rasta bankarske aktive mjera je koja različito pogada različite banke. Njezin je primarni cilj spriječiti ili smanjiti opasnost od ‘pregrijavanja’ domaćih konjuktura. Ta je opasnost vrlo izgledna u izbornoj godini, kad se Vlada prilično komotno ponaša pretvarajući u potrošnju i posljednje ozbiljnije ostatke obiteljskog srebra.
Fondovska je industrija fenomen za sebe, što pokazuju svi relevantni pokazatelji: rast imovine fondova premašio je 11 posto ukupne imovine financijskog sektora; ekspanzivan broj od 75 novčanih, dioničkih, mješovitih, mirovinskih, obvezničkih fondova; prinosi na ulaganja za prva tri ovogodišnja mjeseca ravna su prošlogodišnjim ostvarenjima i drugim obilježjima – fondovska industrija pravi je bum i privlači na štednju sve više građana i pravnih subjekata. Fondovi su, s obzirom na strukturu ulaganja, snažan kanal preko kojega se domaća štednja upotrebljava za financiranje državne potrošnje. Ulaganja fondova u korporativni, dakle realni sektor gotovo su simbolična.
Tržišna kapitalizacija i promet na burzi također su vrlo dinamični. I uz to što u službenoj kotaciji ima samo nekoliko dionica i da se nominalna vrijednost nekih sektora (gradevinarstvo i drugi) nerealno brzo povećava, ukupna burzovna aktivnost i prinosi upućuju na izrazito povećano zanimanje publike za taj oblik ulaganja. Na temelju tih nekoliko ilustracija može se stići dojam da na našem financijskom tržištu vlada prava idila.
Na temelju analize kretanja u realnom sektoru smatramo da financijsko tržište ne zrcali stvarno stanje ekonomije, koja egzistira na klimavoj ravnoteži. Naime, uz relativno zadovoljavajući rast BDP-a, od 4,8 posto u prošloj godini, vanjska se neravnoteža zemlje povećava: desetljetno zaostajanje izvoza za uvozom; rekordni deficit robne bilance – 2006. više od 11 milijardi dolara; visoki deficit tekuće bilance od sedam do osam posto BDP-a; povećanje inozemnog zaduženja, koje je dosegnulo 29,6 milijardi eura; inferioran položaj industrije, koja je tek dosegla 80-ak posto predratne proizvodnje; rastrošno ponašanje države u kreiranju novih oblika potrošnje i drugi pokazatelji upozoravaju na visoku ranjivost domaćeg ekonomije. Zato bi svaki ozbiljniji šok, osobito induciran vanjskim razlozima, poput podbačaja turizma, znatnijeg povećanja cijena energije ili troškova financiranja, pritiska na devizne rezerve, mogao izbaciti privredu iz ravnoteže.
