Posprđno o tandemu Gates – Buffet

Bohatstvo je poput voćnjaka – na kraju se dijeli voće, a stabla ostaju, rekao je nedavno Carlos Slim Helú novinaru agencije Reuters. Logika je na mjestu, međutim, tko je Carlos Slim Helú?

Velike svjetske novine nedavno su objavile gotovo istu vijest: potpomognut znatnim rastom cijene dionica tijekom prošle i početkom ove godine koji je njegovo bogatstvo dogurao do 53,1 milijarde dolara, obudovjeli otac šestoro odrasle djece Carlos Slim Helú preskočio je Warrena Buffeta i zauzeo drugo mjesto na globalnoj ljestvici najbogatijih koju svake godine objavljuje američki magazin Forbes. Helú se našao odmah iza zasad još čvrsto ukorijenjenoga Billa Gatesa, koji sa svojih 56 milijardi dolara suvereno već 13 godina za redom drži prvu poziciju. Iza njega su već spomenuti Buffet pa švedski mag jeftinog namještaja Ingvar Kamprad. Ukratko, Helúovo bogatstvo danas se procjenjuje na otprilike sedam posto godišnje zarade cijele meksičke ekonomije, a vrijednost njegovih kompanija otprilike je jednaka polovici tržišne kapitalizacije Meksičke burze. Samo za usporedbu: da bi Bill Gates bio jednako toliko bogat i moćan u okvirima SAD-a, morao bi raspolagati ne s današnjih 56, nego s 874 milijarde dolara.

Helú je samo tijekom posljednjih 14 mjeseci svoje bogatstvo uvećao za 23 milijarde dolara. Mediji su upravo ovih dana fascinirano ustavovili da se u njegovu blagajnu tijekom nepunih mjesec dana, otkad ga je početkom ožujka Forbes proglasio drugim najbogatijim Zemljaninom, ulilo još dodatne četiri milijarde dolara, što je posljedica snažnog 15-postotnog rasta najveće i najvažnije od njegovih kompanija.

Iako poznat po karitativnim akcijama, gotovo da je ismijao zajedničku akciju Billa Gatesa i Warrena Buffeta, koji su se odrekli znatnoga dijela svojega bogatstva u korist zaklade za suzbijanje globalnog siromaštva. Siromaštvo se ne rješava donacijama. Pokrenete li, međutim, niz biznisa, učinit ćete više za društvo u kojemu živite nego da cijeli život hodate naokolo dijeleći poput Djeda Božićnjaka – citirao je Forbes njegovu izjavu. Neovisno o tome, prošle je godine svoju zakladu ojačao novom milijardom dolara, a čak deset milijardi dolara odlučio je izdvojiti za programe javnog zdravstva i obrazovanja u Meksiku tijekom sljedeće četiri godine.

Konzervativni krugovi u SAD-u prilično su mu zamjerili na bahatosti kad je riječ o njegovim posprđnim komentarima humanitarnog rada tandem Gates – Buffet. Sve Helúove kompanije zajedno danas zapošljavaju ukupno 250.000 Meksikanaca. Uspoređi li se to s 1,7 milijuna Meksikanaca koje zapošljava američki maloprodajni lanac Wal-Mart de Mexico, Helú bi se trebao pokriti ušima i razmisli prije nego što opet počne pričati bajke o Djedu Božićnjaku, pisao je Conservative Voice. Pogotovo, zanovijetaju dalje konzervativci, što se upravo Helú u svoj prvi privatizacijski potvrat u Meksiku upustio baš uz pomoć bliskoga prijatelja koji se 1990. odlučio igrati Djedu Božićnjaku.

Unatoč privatizaciji, traženju ‘najboljih ponuda’, pa i višekratno ponovljenom stavu o potrebi da svatko u zemlji živi što bolje, Helúu nije bilo ni nakraj pameti da tehnički i upravljački usavršen meksički telekomunikacijski sustav učini i jeftinijim za građane. Cijene su ostale visoke, a Telmex je krenuo u napad na sve vrste telekomunikacijskih usluga. Nakon što se kompanija podijelila na tri podruštva koja su pružala zemaljske, bežične i internetske usluge, Helú je 1996. napao i tržište u SAD-u kupivši oslabljenu internetsku tvrtku Prodigy.

Nešto poslije Telmexov bežični granak Telcel ušao je nesmiljeno u America Movil, a Helú je od meksičkog postao kraljem latinskoameričkih telekomunikacija, ali prema OECD-ovu prošlogodišnjem istraživanju Meksikanci i dalje plaćaju jednu od najskupljih globalnih tarifa za telekomunikacijske usluge.

Jusef Salim Haddad Aglamaz brzo je nakon preseljenja u Meksiko promijenio ime u Julián Slim Haddad i tako djelomično zamaglo svoje podrijetlo, što je smatrao potrebnim za početak bilo kakve ozbiljne karijere u emigraciji. Amerika je u to vrijeme bila strogog podijeljena na rasnoj osnovi, što je vjerojatno razlog dolaska prilično snažnog vala arapske dijaspora u Meksiko, dok su se ostali emigranti selili u znatno bogatije sjevernije države. Danas, međutim, njegova sina, iako se sâm izjašnjava kao ‘nacionalno osviješten Meksikana’, mediji sve češće spominju kao možda najistaknutijeg primašnog Meksiku od početka života mogao osjećati nepobjedivim.

Carlos, ili Slim, kako ga vole zvati u Sjedinjenim Američkim Državama, nikad nije zaboravio svoje korijene. Štoviše, često je isticao da je za njegov poslovni uspjeh bio najzaslužniji otac Julián, koji je počeo s investicijama u vrijeme velike krize u Meksiku. Upravo mi je ta njegova hrabrost, koju su tada mnogi smatrali ludošću, tijekom kasnijeg života bila glavnom inspiracijom – često je isticao Carlos. Otac ga je, kaže, svojim poslovnim potezima uspio uvjeriti da Meksiko, ‘koliko god da se kriza u njemu činila dugom i nepobjedivom, neće prestati postojati, a da će se svaka investicija koju tu izvršim višestruko isplatiti budem li imao povjerenja u zemlju’.

U Carlosovu se životu, kao i u životu njegovih predaka nakon njihove selidbe preko Atlantika, više-manje sve odvijalo ‘regularno’. Bili su ‘samo jedna imućna arapska obitelj koja je željela imati mnogo djece’, rekao je Carlos jednom prigodom. Ipak, bila je riječ o, bar u početku, izdvojenom životu u maloj enklavi arapskih kršćana u emigraciji. Julio Slim Haddad oženio je Lindu Helú, kćer još jednoga dobrostojeceg doseljenika iz Libanona, i s njom imao šestoro djece. Carlos Slim Helú bio je peto dijete i do danas, barem kad je riječ o biznisu, najuspješnije. Julián, kojega Carlos i danas spominje kao svojeg najvećeg mentora, nije iza sebe, nakon smrti 1952. godine, ostavio golemo bogatstvo. Obitelj je naslijedila tek relativno uspješno razvijen biznis, koji se, međutim, pokazao odličnim temeljem za Carlosov blistav karijeru. Carlos Helú (umjesto očeva prezimena Haddad dodao je majčino Helú) spremno je prihvatio očevu sugestiju da mu je za vođenje pravog biznisa potrebno i pravo obrazovanje. Kako obitelj nije imala problema s novcem, mogao je studirati, što je u Meksiku tijekom šezdesetih godina proteklog stoljeća bila privilegija i za domaće. Stekao je inženjersku diplomu na Universidad Nacional Autónoma de México. Studij je, kao poslije i biznis, shvatio vrlo ozbiljno i već je prije diplome sâm predavao algebru i nacrtnu geometriju studentima na sveučilištu. Akademski krugovi prepoznali su njegov talent pa je poslije bio i čest gost predavač u međunarodnim tijelima poput Ekonomskih komisija za Latinsku Ameriku. Krećući se u akademskim krugovima, nije stekao samo znanje nego i neprocjenjivo važna poznanstva sa sudionicima javnog i političkog života Meksika.

Tijekom osamdesetih, u vrijeme dugog i teškog meksičkog kriznog razdoblja, Carlos je hrabrim akvizicijama, u početku potpomognutima novcem iz obiteljske blagajne, izradio preuzimanje Telmexa, snažne meksičke telekomunikacijske kompanije. Kako se u to vrijeme u tako velik pothvat još nije mogao upustiti sâm, potražio je partnera u SAD-u, ali i, oprezno, u Europi. Preuzeo je Telmex za 1,76 milijardi dolara, udruživši za to snage s američkom korporacijom CBC Communicationsom i Francuskim telekomonom.

Edward Whitacre, tadašnji šef SBC-a, opisuje Carlosa tijekom devedesetih kao iznimno bistrog vizionara s golemom količinom radne energije. Istodobno, međutim, Carlos je, prema Whitacreovu pričanju, pokazivao i neublaženo snažan osjećaj za socijalnu pravdu i uvjete života u Meksiku, zemlji koju je posve prihvatio kao svoju pravu domovinu, čak toliko da ga danas smatraju jednim od najtvrdijih meksičkih nacionalista (što ne umanjuje njegovu sklonost libanonskoj dijaspori).

Još je jedna, možda ne nevažna karakteristika drugog najbogatijeg čovjeka na svijetu: poznat je po tome što nema nikakav smisao za humor i gotovo je nemoguće vidjeti ga nasmišljenog. Ništa čudno za čovjeka koji je počeo investirati kad mu je bilo 11 godina (u meksičke državne obveznice), koji je kao 15-godišnjak bio vlasnik dioničkog paketa najveće banke u Meksiku i koji je spreman ustvrditi da je zaljubljen u bežbol zato što je riječ o igri u kojoj je veoma važna statistika.

• Kad ljudi žive bolje, mogu i više kupovati. To povećava potražnju i daje snagu i tržištu i državi.

• Da, još imam svoje staro prijenosno računalo, ali nikad ga nisam upotrijebio. Nisam čovjek od elektronike, više volim papir.

• Danas je ključ svega internet. SAD je najnaprednija zemlja kad je riječ o toj novoj digitalnoj kulturi i zato smo odlučili da moramo biti ondje. Internet je srce nove civilizacije, a telekomunikacije su njegov živčani sustav.

• Najveća je pogreška koju ljudi danas uporno ponavljaju kad svi tvrde da će stari biznisi uskoro postati suvišni i nestati – oni će se jednostavno stopiti s novom civilizacijom i postati njezinim vrlo važnim dijelom.

Carlos Slim Helú zapravo se već odavno ne može smatrati isključivo telekomunikacijskim magnatom. Jezgra njegova imperija – investicijski holding Grupa Carso – ponaša se poput prvog private equity investitora, s jedne strane proždirući sve što mu se nade na putu, istiskujući pritom partnere s kojima katkad ulazi u zajedničke pothvate, a s druge šireći portfelj na što više različitih djelatnosti. Carso danas upravlja lancem robnih kuća, posjeduje tvornicu cigareta Cigatam, lanac restorana na više stotina lokacija u Meksiku, a sve je snažniji i u online bankarstvu.

Pod svojom kontrolom ima i osiguravajuće kuće, proizvodnju plastike, cestogradnju, znatan dio glazbene industrije, zrakoplovnu tvrtku za jeftine letove, nekoliko rudnika, gomilu nekretnina, pa i američki maloprodajni lanac za prodaju računalne opreme CompUSA. Unatoč njegovu deklariranom patriotizmu u meksičkim ne baš preslobodnim medijima sve su češći napisni o njegovoj irritirajućoj sveprisutnosti.