S umnjam da će ime Harry W. McMahanaka nešto značiti osim rijetkim istraživačima povijesti oglašavanja, a Harry je 1954. godine napisao tada važnu knjigu Kako kreirati i producirati djelotvoran televizijski oglas. I dok su se u to vrijeme već etablirane kuće, poput BBDO-a, McCanna i O&M-a hrvali s osnivanjem (internih) odjela za TV-produkciju, na tržište su krenule, vjerovali ili ne, televizijske agencije, nastojeći se pozicionirati kao specijalisti medija u usponu. Već letimičan pogled na ovogodišnje rangiranje otkriva tri liste: full-service, kreativne agencije te zakupce medija. Naizgled razumljiva i utemeljena lista agencijalnih modela, doduše bez primjerice PR-agencija, jer one nisu u istome klubu. I, naravno, bez ‘televizijskih agencija’, koje već desetljećima ne postoje.
Riječju, tri modela koje znamo iz 20. stoljeća nimalo ne otkrivaju industriju u turbulenciji i vremenu uspostave novih pravila igre u tržišnim komunikacijama. Prije svega, u promjenama koje donose nove tehnologije koje će sve više mijenjati naše društvo, marketing, prirodu komunikacije i obrise kompanija. Tehnologije koje će izmijeniti agencijeske strukture i procese, agencijeske proizvodnje, metode evaluacije, kriterije zapošljavanja, trening agende i, naravno, prihode.
Bi li, analogno tome, rješenje za osvremenjivanje našeg popisa agencijalnih modela bilo uvođenje na listu i ‘digitalnih agencija’? Ne nastavljajući se čak ni na priču o ‘televizijskim agencijama’, odgovor je ipak isti: ne. I to ne iz razloga što ‘digitalne agencije’ s današnjim fokusom i specijalizacijom zaista neće postojati za pet godina, već stoga što su tradicionalni agencijalni modeli – kako ih je industrija definirala – anakronizam.
Naziv ‘full-service’ agencije kod nas najčešće znači da pod jednim krovom nudite i kreativni i medijski servis, uz možda osnove PR-a i ‘event-managementa’. A sav prihod prolazi kroz jedan račun. Ukratko, iz tko zna kojih razloga te agencije nisu prošle kroz evoluciju specijalizacije, dok (pa možda baš i iz tog razloga) deklaracija ‘full-servicea’ ne podrazumijeva ono što bi bilo logično za one koji naizgled nude ‘cje-lovitu uslugu’: holističko razmišljanje te zbiljsku integraciju usluga.