I novim, drugim albumom Arctic Monkeys pobiru isključivo hvalospeje, kako kritike, tako i publike, a razloga za to doista ima. Iako je rijetko tko očekivao da bi novi uradak sheffieldskog benda mogao biti bolji od debitantskog, dogodilo se upravo suprotno, bez sumnje na sveopće veselje svih čije su simpatije već zadobili.
Favorit Worst Nightmare pokazao se zanimljivijim, dinamičnijim, razigranijim, ‘nabrijanijim’ i jednostavno superiornijim od Whatever People Say, I’m Not, albuma okičenim epitetom najbrže prodavanog prvijenca u povijesti britanske diskografije. Nova adrenalinska injekcija ubrizgava se gotovo četdeset minuta i slušatelja, dakako naviknutog na nešto žešću svirku klasičnog rock postava, ne može ostaviti ravnodušnim.
Ritmički čvrste, gitaristički zgrnute, a aranžmanski zahvalne i razlučive pjesme potvrđuju vrijednost benda u naponu snage.
