Brzopletost rađa nedorađene propise

Iako neka istraživanja pokazuju poboljšanje poslovnog okruženja u kontekstu dizajniranja i primjene zakona, još je mnogo administrativnih zapreka, naslijeđenih i novostvorenih.

Na pitanje što jednu državu čini konkurentnijom od druge, stručnjaci će spremno odgovoriti da su osnovne pretpostavke za jačanje konkurentnosti pravna, efikasna, demokratska i socijalna država. Tako uredena država stvara povoljno poslovno okruženje, smanjuje javne troškove, ravnopravno bez iznimaka i diskriminacije osigurava prava vlasništva, slobodu kretanja robe, usluga, znanja i kapitala te je pouzdan partner gospodarstvu. Takav partnerski odnos između privatnog i javnog sektora stvara pretpostavke za povećanje ulaganja, domaćih i stranih poduzetnika, otvara nova radna mjesta, unapređuje znanja zaposlenika, povećava profitabilnost, potiče inovativnost.

Sve naznačene karakteristike konkurentnoga gospodarstva nisu moguće ako postoje uvjeti pravne nesigurnosti i neefikasne zaštite prava poduzetnika i građana. Neefikasnost pravnog sustava pogada sve podjednako – i građane i poduzetnike. Uz uvjet da postoji kvalitetan normativni okvir, efikasnost pravnog sustava osigurava se uz djelovanje sudstva te putem aktivne suradnje (čitaj: djelovanje) s javnom upravom. Poduzetnici se najčešće susreću s javnom upravom te ona snosi i veliku odgovornost glede oblikovanja djelovanja i provođenja njihovih zadaća.

Iako se, prema mišljenju mnogih institucija te na osnovi provedenih istraživanja, poboljšalo poslovno okruženje u kontekstu dizajniranja i provedbe zakona, još je mnogo administrativnih zapreka, naslijeđenih, ali i onih koje se stvaraju novim propisima.

Pravna nesigurnost, nemogućnost planiranja izdataka zbog prihvaćanja ‘iznenadnih’ propisa koji imaju financijske posljedice, netransparentnost postupka samo su neki od prigovora poduzetnika. Naime, kada regulator razmišlja o donošenju, tj. izradi novog propisa, svakako bi trebao imati na umu što će taj dokument u primjeni značiti za krajnjeg korisnika.

Preporučljivo je da predlagači propisa počnu postupak adekvatnog planiranja i pripreme propisa zato što bi jedan od poželjnih ciljeva bio postupak konzultacija s privatnim sektorom/gospodarstvom kako bi svi uključeni u proces mogli razmotriti prijedlog regulatornog tijela te svojim konkretnim prijedlozima izraziti svoje zahtjeve. Ne postavlja se pitanje treba li neki segment tržišta ili našeg života regulirati ili ne. Pitanje je, međutim, kako i koliko to stoji krajnjeg korisnika. Taj je segment iznimno važan za postupak usklađivanja s pravnom stečevinom EU.

Već prvi pokazatelji mjerenja konkurentnosti sektora malih i srednjih poduzeća pokazuju da će se znatan broj poduzetnika vrlo teško nositi, osobito u materijalnom smislu, sa zahtjevnom regulativom EU.

Proces europskih integracija zahtijeva od državne uprave povećanu spremnost za donošenje velikog broja važnih odluka i s njima povezanih zakonodavnih rješenja u relativno ograničenom roku, zbog čega je još potrebna kvalitetnija priprema u tom poslu. U konkretnom slučaju, priprema znači i postupak konzultacija s privatnim sektorom, polazeći od činjenice da je gospodarstvo, osobito SME sektor, u važnim procesima prilagodbe zakonodavstva nezasluženo isključeno iz postupka. Visok postotak godišnjih zakonodavnih aktivnosti koje se odnose na izmjene i dopune postojećih propisa, bez obzira na prirodu predloženih izmjena, osim znatnog gubitka vremena, uzrokuju štetu za gospodarstvo.

Uvođenje standardizirane zakonodavne djelatnosti putem primjene općeprihvaćenih metoda zakonodavne tehnologije kao što je RIA (Regulatory Impact Assessment), odnosno praćenje i kontrola učinaka propisa, rezultiralo bi procjenom učinaka propisa, kako bi pri donošenju javnost bila upoznata s procjenom financijskih učinaka, učinaka na tržišno natjecanje i davanje potpora, socijalnih i ekoloških učinaka.

Predloženom metodom omogućile bi se javne konzultacije sa svim zainteresiranim stranama tijekom izrade prijedloga propisa i stvorili bi se uvjeti za što kvalitetnije donošenje odluka o izboru i načinu provođenja javnih politika, a praćenje i kontrola učinka zakona nakon njegova stupanja na snagu trebala bi postati sastavni dio praćenja i evaluacije propisa od strane nadležnog regulatora. U bitnom dijelu zakonodavne tehnologije regulatornim tijelima bit će nužna stručna analitička pomoć pri izradi procjena učinaka, koju mogu potražiti unutar javne uprave ili izvan nje.

Koliko god je bitan financijski učinak prijedloga propisa na državni proračun, što pomno motri Ministarstvo financija, odlučujuće je za poduzetnike pravodobno spoznati troškove provedbe i primjene propisa kako bi ih mogli provoditi.