Kupujem prehrambenu tvrtku u

Imamo četiri osnovna segmenta: maloprodaju, proizvodnju hrane i pića, tržište kapitala – investicijski fond i medije. Svi oni su vezani sinergijskim efektom i trenutačno ima smisla da su unutar jedne grupacije. Smatram da je još pre-rano za fokusiranje u jednom smjeru jer se tržište još nije konsolidiralo. Drugi razlog je i to što su vrijednosti tvrtki, nekretnina i imovine u BiH podcijenjene, tako da se sada ne isplati prodavati tvrtke. Mislim da ćemo tek za tri do pet godina razmišljati o konsolidaciji.

Pri spajanju tvrtke moraju biti u velikoj mjeri kompatibilne u svim segmentima, od uprave, načina razmišljanja, organizacije… Kad je riječ o VF Komercu, moj prijedlog je bio da idemo na spajanje, a ne preuzimanje. U međuvremenu se Jasmin Selmanagić prilično brzo dogovorio s Konzumom. Prema tome, očito je imao drugačiji koncept. To je njegova odluka i tu se nema što reći.

Sa Selmanagićem sam razgovarao samo o spajanju. Nismo imali dovoljno vremena za razgovor o drugim opcijama.

Trenutno su svi u BiH, direktno ili indirektno, dobili ponude. Nema ni jednoga ozbiljnijeg lanca koji nije dobio ponudu za neku vrstu partnerskog odnosa: spajanje, najam ili preuzimanje.

Nemamo namjeru biti broj jedan u maloprodaji, ali vjerujem da možemo zadržati postojeći udjel i povećavati ga. Sa sadašnje pozicije i onog što smo napravili u posljednjih godinu dana mogu reći da ćemo u idućih tri do pet godina i dalje biti jedan od važnih lanaca.

Europska je unija za nas preskupa i, objektivno, nama su dostupna samo tržišta regije te neka tržišta gdje je ulaz možda rizičniji, ali nemaju toliko barijera kao što je to slučaj u EU. Zašto Libija? Libija je veoma likvidno tržište, izvoz je mnogo veći od uvoza zbog nafte, kupovna moć nije mala, a potencijal tržišta i zemalja oko Libije golem je jer je riječ o tržištu od oko 100 milijuna stanovnika. Stoga smo, kad se Libija prije tri i pol godine prvi put otvorila svijetu, dopustila strane investicije i pokretanje privatnog biznisa, odlučili prihvatiti taj izazov. Došli smo tamo među prvima i imamo šansu da budemo jedan od važnih igrača prema kapacitetima proizvodnje te da kroz kanale distribucije koje gradimo u Libiji otvorimo vrata za izvoz roba iz svoje grupacije, ali i drugih tvrtki s ovog područja. Već smo u pregovorima s nekoliko tvrtki iz Hrvatske i Slovenije koje žele iskoristiti naš potencijal i ući na to tržište. Otvorit ću im vrata onoliko koliko je moguće, odnosno koliko bude u skladu sa zajedničkim interesima.

Već je postojala tvornica, ali je bila devastirana. Joint ventureom s libijskim partnerom ušli smo u prehrambenu tvornicu Jafara-Mims kao većinski vlasnik, rekonstruirali je, sagradili dio novih prostora i infrastrukturu te donijeli novu tehnologiju. Imamo 115 zapošlenih, a bilo ih je oko 20 prilikom preuzimanja. Početkom lipnja bit će godišnjica našeg pokretanja proizvodnje u Libiji.

U Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. U Sloveniji smo zastupljeni putem izvoza i gradimo pivnicu na granici između Sežane i Trsta. U Hrvatskoj imamo tvrtku s 40-ak zapošlenih i oko 40 milijuna kuna prihoda. Brendovi Vegafruita i Klasa u Hrvatskoj su veoma zastupljeni, a sada ćemo početi izvoziti i pivo. U Srbiji, kao i u Hrvatskoj, imamo tvrtku koja je servis za prodaju naše robe na tom tržištu, a ondje gradimo i logistički centar. Otvorili smo vrata i prema Pakistanu, gdje planiramo izvoziti dio naših proizvoda. Sljedeće ćemo se godine malo više posvetiti Hrvatskoj i Srbiji.

Planiramo kupiti jednu prehrambenu tvrtku iz Hrvatske i ta bi transakcija trebala biti završena do kraja lipnja ako dubinsko snimanje (due diligence) bude u skladu s našim očekivanjima. Dok transakcija ne bude gotova, ne bih govorio o imenu tvrtke.

Dogovorio sam se s vlasnicima da nećemo izlaziti u javnost s brojkama.

Da, u grupaciji već imamo takvu djelatnost.

Kupili smo zemljište u blizini Zagreba na kojem planiramo graditi logistički centar za prihvaćanje naše robe iz Bosne.

U prosjeku oko 15 do 20 milijuna eura. Ove godine i nešto više. Često raspravljamo s ekonomskim stručnjacima i bankarima, koji kažu da prebrzi razvoj za tvrtku može imati negativne efekte. Iako su djelomično u pravu, smatram da tvrtke u Bosni nemaju vremena za prirodan razvoj prema ekonomskoj teoriji koja kaže da fazi razvoja mora slijediti faza stabilizacije. Ako želimo zadržati svoju poziciju, moramo ćemo paralelno u međusobno isključive procese: razvoj i konsolidaciju i izlazak na druga tržišta – sve u isto vrijeme.

To je malo duža priča. Ušli smo najprije u proizvodnju ambalaže kupnjom Unioninvestplastike, a kupnja Sana je bila više spontana nego planirana. Kad smo kupili San, donijeli smo odluku da ćemo ići korak dalje i napraviti proizvodni kapacitet u Unioinvestplastici, koja se jednim dijelom bavila grafičkom djelatnošću. To je bilo prije četiri godine. Prirodna je odluka bila nastaviti investicijom u tiskaru. Poslije se ispostavilo da ta investicija ima velike prednosti, posebno kad je riječ o kvalitetnijoj i jeftinijoj promociji proizvoda i izgradnje brenda.

U proizvodnom dijelu, odnosno produkcijskom, u četiri godine sagradili smo tiskaru koja je jedina tih kapaciteta u Bosni – može prihvatiti sva dnevna, revijalna izdanja i dobar dio komercijalnog tiska. Očekujem da ćemo nastaviti suradnju u produkciji i s nekim hrvatskim medijima koji najavljaju dolazak u Bosnu. Osim toga, jedini smo u Bosni koji možemo tiskati kataloge i letke, a u tom dijelu vidimo veliki potencijal, osobito sada kad se događa konsolidacija u maloprodaji. To je financijski mnogo zanimljivije od novinske djelatnosti. Kad je riječ o izdavačkoj djelatnosti, generalni problem u bosanskom izdavaštvu je mala vrijednost marketinga. Osim toga, naklade su u Bosni veoma male, tako da nam je izdavačka djelatnost tek dugoročno zanimljiva.

Avaz ne, ali većina ostalih izdanja da. Gotovo 85 posto svih bosanskih izdanja izlazi iz naše tiskare.

Zanimljivo je da se Radončić i ja uopće ne poznajemo. Mogu samo reći da je bitka koju Avaz vodi pogrešna. Objavljivanje neistinitih informacija o bilo kome, a ne samo o nama, prije ili poslije donijet će loše rezultate onome tko ih objavljuje.

Već četiri godine. Ne želim se prepucavati preko medija jer mi je razina komunikacije u kojoj se uzajamno izmjenjuju uvrede neprihvatljiva. Naš su odgovor svima, ne samo Avazu, rezultati koje ostvarujemo i oni su ti koji stoje iza nas. Grupacija Mims na godinu ostvari oko 400 milijuna konvertibilnih maraka prihoda, a u državnom proračunu s izdvajanjem od oko 55 do 60 milijuna maraka sudjelujemo oko pet posto. Bilo kakve izjave u načelu su samo priča, ostaje samo ono što ste napravili i način na koji ste to napravili.

To je odlazak od osnovne djelatnosti, ali ima smisla za nas zbog toga što investicija nije velika, a s druge strane riječ je o čistoj energiji koja postaje sve važnija. Matematika tog ulaganja vrlo je jednostavna – u grupaciji Mims imamo oko 10 mega-vata instalirane snage i ako samo za naše tvrtke snizimo troškove za električnu energiju, investicija od osam milijuna maraka u dvije hidrocentrale isplatit će se za pet godina. Planiramo uložiti u gradnju ukupno tri do pet manjih hidrocentrala, što je investicija od 15 do 20 milijuna maraka. Ako računamo s trenutačnim cijenama prema kojima Elektroprivreda otkupljuje struju, investicija će se vratiti za sedam do deset godina. To je jedina branša u kojoj imate zajamčenu prodaju i plaćanje.